Knjiga "Perspektive s margina: Dekonstrukcija preovladavajućih političkih narativa o odnosima Bosne i Hercegovine s NATO-om", koju je priredila grupa mladih istraživača pod mentorstvom prof. dr Nedžme Džananović Miraščija (FPN UNSA) i prof. Jasmina Hasića (Sarajevo School of Science and Technology) nedavno je promovisana na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Izdavanje knjige kroz projekat 12 lekcija o NATO-u podržali su MVP Češke Republike i Ambasada u Sarajevu.
O djelu mladih autora koje se bavi stavovima o članstvu BiH u NATO-u mimo onih političkih te gledištima društvenih grupa, govori prof. dr Nedžma Džananović Miraščija.
Kakvi su rezultati?
DŽANANOVIĆ MIRAŠČIJA: Najprije moram istaknuti da sve polazi od "dekonstrukcije preovladavajućih političkih narativa", kao temeljnog zadatka. Zašto vjerujemo da je nešto upravo onakvo kako nam se kaže da jeste? Ko je taj ko govori kako, navodno, jeste? I, zašto? Na osnovu čega se vjeruje u političke stavove i nemali broj političkih mitova? U političkim naukama, u pripadajućoj istraživačkoj zajednici, ali i svakom demokratskom društvu, dekonstrukcija narativa je preduvjet za donošenje informiranih i svrsishodnih politika koje služe interesima cijele zajednice. Mi svi već otprilike znamo stavove vodećih političkih stranaka i njihovih lidera, ali veoma je važno, pa i zbog nekih budućih odluka, razumjeti kako se ti politički stavovi reflektiraju na društvo i, pogotovo, kako i na osnovu čega pojedine grupe u društvu formiraju stavove. U tom smislu, nije iznenađenje da neke grupe, fokusirane na makroperspektivu, dijele dominantne stavove, dok neke druge, na osnovu svojih iskustava i interesa, razvijaju specifičan uklon.
Jesu li građani dovoljno upoznati s tim šta članstvo u Alijansi donosi?
DŽANANOVIĆ MIRAŠČIJA: Politika je građane dobro informirala o svojim stavovima, ali, niti su te informacije potpune, već vrlo selektivne, niti su stavovi uvijek konzistentni. Neki su ih promijenili unutar svega nekoliko godina. Politika, dakle, maksimalno simplificira vrlo složena pitanja i mnogobrojne aspekte, i zbog sebe i zbog građana, i na taj način propušta priliku da upravlja procesom koji bi bio fokusiran na rezultate, tj. benefite. Ne, građani nisu dovoljno informirani o značajnim aspektima članstva, nisu informirani o oblicima prisustva NATO-a u BiH, nisu informirani ni o našim aktivnostima sa NATO-om... Posebno je opasno to što ih se nastoji dezinformirati u pogledu činjenice da je NATO u BiH i regionu prisutan već dugo, te da je BiH dio euroatlantskog okvira sigurnosti, s punopravnim članstvom ili bez njega. Da li građani razumiju da su dvije od nama tri susjedne države članice NATO-a? I šta znači to što je NATO već na našim granicama? Ne. Politike to znaju, ali dio njih i dalje svjesno nastoji dezinformirati i dezorijentirati građane.
Da li je bh. dijaspora uspješno formirala jedinstven narativ o budućnosti odnosa BiH i NATO-a?
DŽANANOVIĆ MIRAŠČIJA: Pozicioniranje i definiranje dijaspore i njene uloge u matičnim državama je vrlo aktuelno pitanje u savremenim politološkim i društvenim istraživanjima, za nas u BiH pogotovo. Istraživačice Margareta Rončević i Lamija Kovačević prepoznale su ovu optiku, njen značaj, potencijal, ali i vrlo distinktivne nijanse. Generalno, dijaspora ne uspijeva prevazići zamku "unutarnje fragmentacije" koja postoji u političkoj sferi u vezi s NATO pitanjem u BiH i uglavnom dijeli stavove svojih sunarodnjaka iz BiH. Međutim, nama su važne i nijanse i naznake budućih trendova - u tom smislu, ovo poglavlje ističe dinamiku naspram statičnosti, potom, različite dimenzije unutar same dijaspore, koje nisu samo etnički oblikovane - dijaspora koja je BiH napustila tokom ili neposredno nakon rata i dijaspora koja napušta BiH posljednjih godina, na primjer. Ili, stavovi dijaspore koja živi u članicama NATO-a, što je većina, i stavovi onih koji žive u trećim državama. Trenutno, najveći potencijal za doprinos bh. zajednica u dijaspori uglavnom se prepoznaje u mogućnostima lobiranja, pri čemu bi sunarodnjaci u drugim zemljama primarno preuzeli ulogu širenja informacija, znanja i mreža poznanstva, kao i kreiranja argumentacije u ovom polju, iako stepen mobilizacije na tom planu nije zadovoljavajući.
Mogu li ova istraživanja doprinijeti stvaranju šireg konsenzusa u društvu i potrebnog razumijevanja kada je u pitanju odnos BiH i NATO-a?
DŽANANOVIĆ MIRAŠČIJA: Profesor Hasić i ja nismo željeli oduzeti pravo ovih mladih istraživača na puni i zasluženi "naučni" naslov ove knjige, ali adekvatan i naučno-popularni naslov bi glasio "Šta društvo kaže o NATO-u". A to šta društvo kaže, u svakoj demokratskoj državi, kakve su, općenito sve članice NATO-a, veoma je važno, jer su savremena društva heterogena. Tamo gdje nema različitosti, gdje se drugačiji glasovi ne mogu čuti, gdje su marginalne i manjinske grupe izbrisane iz javnog diskursa - možete imati visoke procente saglasnosti, ali s tim društvima i državama definitivno nešto nije kako treba. Znamo iz historije kakve odluke donose zastrašujuće monolitne većine. Na drugoj strani, da biste, kao vlast, odgovorno upravljali procesima, donosili informirane političke odluke u interesu napretka društva, morate znati ne samo šta ljudi misle, da li nešto podržavaju ili ne, već i zašto je to tako i odakle potiču takva uvjerenja.
U slučaju BiH, jedna od temeljnih vrijednosti je sigurnost i to se ne smije potcijeniti. Kad krenemo od temeljne vrijednosti kao cilja, onda se javljaju druga pitanja čiju putanju politika treba da prati. Kao što se može vidjeti iz ovog istraživanja, neke društvene grupe mogu prepoznati svoje interese u dominantnim stavovima, ali postoje i one, poput poslovne ili vojno-sigurnosne profesionalne zajednice, koje svoje stavove oblikuju na osnovu neposrednih iskustava i dugoročnih interesa. Te grupe, svakako, treba da imaju svoju ulogu u odlučivanju, kako u vezi s pitanjem članstva u NATO-u, tako i u kontekstu drugih strateških odluka.
Svaki pomen NATO integracija naše zemlje politički akteri u BiH koriste kao alat za potkusurivanje. Koliko time štete građanima i ugledu zemlje?
DŽANANOVIĆ MIRAŠČIJA: Uvažavanje heterogenosti i različitih pogleda je iznimno važno i to smo, između ostalog, željeli pokazati i podržati ovim istraživanjem. Ono što je ključno u slučaju BiH, za samu BiH, ali i međunarodnu zajednicu, nije insistiranje na članstvu - već nedopustivost protivustavnog i nezakonito djelovanje pojedinih političkih aktera - našu aplikaciju za članstvo nikad niko nije povukao, a jednostrane "promjene mišljenja" predstavljaju kršenje Zakona o odbrani BiH. Stavovi koji nisu verificirani Ustavom i zakonima predviđenim procedurama ne mogu biti politički relevantni i referentni ni na domaćem terenu, a pogotovo ne za međunarodnu zajednicu.
Objavljivanje ovog teksta dijelom je finansirano grantom Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.