Nedovoljno ili oskudno znanje jednih o drugima je uvijek prepreka za zajedništvo, stoga su čestitost, obrazovanje i razmjena na najrazličitijim nivoima važni, istakao je za "Nezavisne novine" Florian Welzig, voditelj austrijskog Kultusamta.
Inače, Kultusamt je ustanova smještena u okvir Kancelarije saveznog kancelara i predstavlja poveznicu, odnosno dodirnu tačku između austrijske države i religijskih zajednica, te ima funkciju vrhovnog organa uprave za religijska pitanja, nadležnog da provodi državne zakone i propise koji se tiču crkava i religijskih društava ili religijskih vjerskih zajednica. U službi je informisanja i savjetovanja vladinih službi i državljana Austrije u vezi sa religijskim pitanjima.
Welzig je prošle sedmice boravio u BiH, a u fokusu njegove posjete je bila razmjena mišljenja o međureligijskom dijalogu i doprinosu religija mirnom suživotu, kao i o religijskim slobodama, te pitanjima odnosa između države i religija.
NN: Gospodine Welzig, Vi ste na čelu vrhovnog organa za religijska pitanja, nadležnog da sprovodi državne zakone i propise koji se tiču crkava i religijskih društava ili religijskih vjerskih zajednica u Austriji. Zbog čega je važno imati ovakvu ustanovu na nivou države?
WELZIG: Kultusamt je, tako da kažem, dijete religijske slobode. Godine 1849, ali i poslije toga, prije svega Decembarskim ustavom iz 1867. godine se, uz garantovanje religijske slobode za različite crkve i religijske zajednice, ukazala potreba i za organom uprave za potrebno provođenje zakonskih odredaba.
Tako se i danas nalazimo u funkciji poveznice između države i religijskih zajednica i svakodnevno imamo posla sa najrazličitijim pitanjima iz svih oblasti društva u religijskom kontekstu.
NN: Koliko je bitna veza između države, religijskih društava i crkve, ali i međureligijski dijalog za miran suživot, pogotovo u zemljama u kojima je dominatno nekoliko religija?
WELZIG: "Sve u stvarnom životu je susretanje", tako kaže jevrejski religijski filozof Martin Buber, a ja to na temelju naše prakse mogu i potvrditi. Dijalog ne znači da se samo vode lijepi "small-talk" razgovori, nego da se zajedno suočavamo i sa teškim pitanjima, otvoreno i uz sposobnost konstruktivne kritike. Nedovoljno ili oskudno znanje jednih o drugima je uvijek prepreka za zajedništvo, stoga su čestitost, obrazovanje i razmjena na najrazličitijim nivoima, od lokalnog do univerzitetskog, važni.
NN: Evo, posjetili ste BiH kako biste razgovarali sa predstavnicima institucija i religijskim poglavarima. O čemu ste pričati, te da li ste im možda predstavili neki dobar primjer kako međureligijski dijalog može doprinijeti boljim odnosima među ljudima?
WELZIG: Moram, sasvim pošteno, reći da smo kroz mnoge susrete obogaćeni. Ovdje se pokazalo da nam je raspoloživo vrijeme tokom naše posjete zaista bilo nedostatno. Kroz zajedničke razgovore se razmišlja i o vlastitim iskustvima, a korak po korak bi na različitim nivoima moglo doći i do novih razmjena te nastajanja novih projekata. Sarajevo je blizu Beča gotovo isto koliko i zapadna granica Austrije, Banjaluka je gotovo tako blizu kao Inzbruk.
NN: Šta biste poručili ljudima koji žive u BiH, zašto je bitan suživot te ko sve treba raditi na tome?
WELZIG: Vlastiti identitet nije u suprotnosti sa principom raznolikosti, nego je neizostavan sastavni dio zajedničke snage. Pri tome, razraditi zajedničke interese i komunicirati, cilj je koji se svima isplati.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.