Svim čitaocima "Nezavisnih novina", prije svega, poželio bih puno zdravlja. Poželio bih puno lijepih zajedničkih trenutaka sa najbližima, da nikada ne zaborave da je ovaj život veoma kratak i da bi trebalo da ga provedemo s onima koje volimo i koji nas vole. Puno empatije bih im poželio, puno života bez predrasuda i osuđivanja. Mislim da moramo više da vjerujemo jedni u druge, da se više volimo, a da se manje osuđujemo, da ne budemo skloni tome da na sve živo imamo loš komentar.
Kao društvo nas mnogo izjeda to što smo postali ogorčeni i zajedljivi.
Nadam se da će toga biti što manje u budućnosti. Ovim riječima Zlatan Vidović našim čitaocima čestitao je novogodišnje i božićne praznike, a više o svom privatnom i poslovnom životu, kao najangažovaniji glumac iz Republike Srpske i Bosne i Hercegovine u 2023. godini, govorio je za novogodišnji broj "Nezavisnih".
NN: Šta za Vas znače praznici, Nova godina i Božić?
VIDOVIĆ: Praznici za mene znače, u suštini, okupljanje sa ljudima koje volim, sa porodicom i prijateljima, podsjećanje na stvari koje smo svi uradili u protekloj godini, zahvalnost što smo ponovo svi na okupu, što smo živi i zdravi. Mislim da je to najbitnije, tako da je to za mene radost okupljanja, blagostanja i mira. Volio bih da je svaki dan poput novogodišnjih i božićnih praznika.
NN: Da niste odabrali glumu, da li biste se bavili nekom drugom umjetnošću?
VIDOVIĆ: Bavio bih se eventualno muzikom. Mislim da je muzika najbliža mom senzibilitetu. Da nisam glumac, bio bih muzičar u pokušaju ili muzičar. Pokušao bih tu da se ostvarim, jer i sada rekreativno sviram i pjevam za svoju dušu. Muzika mi mnogo pomaže i u mojim glumačkim zadacima, tako da je odgovor muzika.
NN: Najvažnija životna uloga, za većinu onih koji su je ostvarili, jeste roditeljstvo. Kako se snalazite u ovoj ulozi?
VIDOVIĆ: Trudim se koliko mogu. Trudim se da svojoj kćerki, prije svega, budem iskreni prijatelj, da mi govori o svojim problemima i strahovima. Razgovor i komunikacija su najvažniji u odnosu roditelj - dijete. Ne pomaže mi što radim koliko radim, što sam mnogo odsutan, ali to je cijena mog posla.
Drago mi je što moja kćerka to razumije, iako trenutno prolazi kroz turbulentniji period. Ima 12 godina i veoma je teško sve to uskladiti. Međutim, trudim se da budem što više uz nju, da što više razgovaramo i provodimo što više kvalitetnog vremena zajedno, tako da mislim da smo na dobrom putu da izgradimo jedan sjajan odnos.
NN: Dugo ste trenirali i igrali fudbal. Da li danas pratite fudbal?
VIDOVIĆ: Iskren da budem, sve manje i manje pratim fudbal i nemam visoko mišljenje o njemu u današnje doba. Novac i kapitalizam su progutali fudbal, izgubio je svoj romantizam i svoju dušu. U današnje vrijeme više niko ne igra fudbal iz ljubavi i zbog dječačkih snova, već je sve urušeno i nagriženo silnim parama. Danas se i ne zna ko koliko novca dobija od tih igrača.
To su sumanuti iznosi i to više nije normalno. Igrači u najboljim godinama odlaze u Saudijsku Arabiju, da tamo nastave svoju karijeru. Vjerujem da nikome od njih nije bio takav cilj kada su bili klinci. Uvijek sam bio vezan za fudbal kroz neki romantičarski period, kroz igrače kao što su Rajan Gigs, Frančesko Toti, Karlos Pujol, Paolo Maldini, Franko Barezi i ostali koji su cijelu svoju karijeru proveli u jednom klubu, ostali vjerni tom klubu iz ljubavi prema njemu. Oni su zasigurno odbili ponude za mnogo veće pare. Uradili su ono što vole i zato su bili toliko dobri i toliko kvalitetni. Na kraju krajeva, to su najpriznatiji igrači svog doba i u svojim klubovima. Toga danas fali u fudbalu. Čak i navijači se ne mogu poistovjetiti sa fudbalom kao ranije.
NN: Danas se rekreativno bavite tenisom.
VIDOVIĆ: Počeo sam da igram tenis prije četiri-pet godina otprilike. Tenis je zaista odličan sport i za rekreativce u mojim godinama je najbolji. Tu sam najmanje sklon povredama, nema fizičkog kontakta, sam sebi određuješ ritam, tempo i vrijeme provedeno na terenu.
NN: Kolika Vam je Novak Đoković inspiracija u životu?
VIDOVIĆ: Nole je inspiracija svima nama. Ta njegova borba, taj njegov prkos, taj njegov inat, to njegovo neodustajanje zaista je nešto nestvarno. On nije samo najbolji teniser, nego je najbolji sportista svih vremena, jer sa kakve je on startne pozicije krenuo, sa kakvim se preprekama suočavao tokom svoje karijere i šta je sve postigao, to je zaista jedan filmski uspjeh. Mislim da Nole treba da bude uzor svima nama, ne u sportskom smislu, nego u smislu motivacije, neodustajanja i traganja za svojim ciljem i onim što te čini srećnim. Nole je pravi primjer za to.
NN: Mnogo putujete zbog posla. Gdje provodite najviše vremena?
VIDOVIĆ: U posljednje vrijeme najviše sam u Beogradu, zato što tamo najviše radim, a tamo sam se i privatno skrasio. U Banjaluku dolazim što češće mogu zbog kćerke i predstava u kojima igram, a koje su na repertoaru Narodnog pozorišta Republike Srpske i Gradskog pozorišta Jazavac. U Gradišku takođe dolazim zbog posla, ali trenutno je Beograd mjesto gdje se najviše razvijam kao umjetnik i moja karijera je sada tamo. U suštini, to je logičan slijed događaja, jer čovjek uvijek teži svom razvoju, a Beograd je, što se tiče filmske industrije, najveći centar u regionu.
NN: Pored svega, na poziciji ste direktora Gradskog pozorišta Gradiška.
VIDOVIĆ: Prvi put se suočavam sa poslom direktora i moram priznati da nije nimalo lako. Tu je mnogo papira, birokratije i nekih stvari sa kojima se nikada nisam susretao u životu. Najmanje ima ovog mog posla, glumačkog i umjetničkog. Međutim, zadovoljan sam organizacijom u prvoj godini. Napravili smo fin iskorak: dobili smo nagradu na Međunarodnom festivalu malih scena u Istočnom Sarajevu, gostovali smo u Novom Sadu, Prijedoru, Banjaluci, Sarajevu, imali smo četiri premijere, jedan festival koji je zaista ozbiljan i koji se pokazao kao sjajan potez.
NN: Riječ je o festivalu "Ljubica".
VIDOVIĆ: Jeste, ove godine je bilo prvo izdanje. Svaku noć su bile pune sale, druženja poslije predstava, okrugli stolovi, sjajne predstave. Publika je dolazila i već nakon završetka prvog festivala, pitali su me kada će biti i govorili da jedva čekaju drugi, jer tako nešto nikada nije bilo kod nas u Gradišci. U pet noći pet pozorišnih predstava je velika stvar i za mnogo veće gradove, sa mnogo većim organizacionim sposobnostima od Gradiške. Uz pomoć ljudi iz Gradske uprave uspjeli smo to da zaokružimo i napravimo sjajan festival, koji je imao kvalitetan prateći program i u okviru kojeg se mnogo govorilo i razmatralo u pozorištu. Ponosan sam na cijelu ekipu koja je organizovala festival i, naravno, pripreme za drugi su uveliko u toku.
NN: Čuvena je Vaša uloga Ahmeda Nurudina u NP RS. U istom ste životnom dobu kao lik iz romana "Derviš i smrt" Meše Selimovića. Da li je čovjek sa 40 godina i danas "još mlad da bi imao želja, a već star da ih ostvaruje"?
VIDOVIĆ: Jeste, četrdeseta godina je čovjekova prekretnica u životu. Četrdesete godine su zaista magličaste, ali vidjećemo da li ćemo se probiti kroz tu maglu ili ostati zarobljeni u njoj. Meša Selimović je dobro definisao taj životni procjep. Sada se lome stvari. Sada se odlučuje da li ćeš postati čovjek ili ostati dječak. Ja se trudim da postanem čovjek. Još ne mogu reći da sam postao. Mnogo je izazova u ljudskom životu, pogotovo u mom poslu, koji je veoma turbulentan i na kraju krajeva neizvjestan. U ovom poslu često se živi od danas do sutra i karijera ti zavisi od mnogih faktora, ali ja sam zahvalan što se bavim tim poslom, jer ga jako volim i imam priliku da od njega živim, a najvažnije je raditi ono što voliš i od toga moći živjeti.
NN: Koliko gluma daje, a koliko oduzima?
VIDOVIĆ: Gluma mnogo oduzima, zato što je gluma posao, iliti umjetnost koja od čovjeka traži sve što on ima: emocije, intelekt, tijelo, fiziku i psihu. Ne postoji dio tijela i glave koji nije uključen u stvaranje uloge, ali isto tako, gluma vam, ukoliko se njom bavite onako kako bi trebalo i kako dolikuje, mnogo toga vraća. Da se nisam bavio glumom, sigurno ne bih pročitao ovoliko sjajnih tekstova, drama, knjiga, romana, pogledao mnoštvo filmova i pozorišnih predstava, upoznao sjajnih ljudi, intelektualaca, glumaca, reditelja, scenarista, kostimografa, scenografa i, na kraju krajeva, imao priliku da radim na sebi svakodnevno kroz nove uloge. Gluma mi je, na kraju krajeva, mnogo više dala nego što je uzela. Gluma je, po mom shvatanju, monaško-samurajski posao koji od čovjeka traži mnogo žrtve, ali ako ga jednom uradite kako treba, daje vam određenu vrstu katarze, smirenosti i spokoja.
NN: U filmu i seriji "Oluja" igrali ste braću blizance, legionara i sveštenika. Kojem ste bratu karakterom bliži?
VIDOVIĆ: To je bila jedna od najzahtjevnijih uloga koju sam imao na filmu i televiziji. Riječ je o dva dijametralno različita čovjeka, koji su braća blizanci, tako da ih povezuje ljubav jednog prema drugom. Oba lika pokušao sam da gradim kroz tu ljubav. Sveštenik je novozavjetni lik, lik koji oprašta, a legionar je starozavjetni lik, lik koji se vodi krilaticom "oko za oko, zub za zub". Meni je bliži sveštenik, bar se nadam da jeste. Više sam sklon oprostu, pružanju druge prilike i vjerovanju da su svi ljudi dobri dok se ne dokaže suprotno. Sa druge strane, shvatam i legionara, jer je brat sve što je imao, a onda je otrgnut iz njegovog života bez ikakvog razloga. On je bio prisiljen da uradi jedino što zna, a to je da primijeni osvetu i dođe do cilja bez obzira na sredstva, tako da je to bilo zahvalno za mene da igram. Međutim, konkretan odgovor je da mi je bliži sveštenik.
NN: Kakva su Vaša očekivanja od druge sezone serije "Crna svadba"?
VIDOVIĆ: Prva sezona serije "Crna svadba" je, po mom mišljenju, bila jedna od najboljih serija koja se pojavila u zadnjih nekoliko godina. Zaista, sjajan scenario, sjajna tema, odlična režija, glumačka postavka briljantna. Meni je bilo veliko zadovoljstvo kada me je Nemanja Ćipranić, reditelj, pozvao da igram jednu od glavnih uloga u drugoj sezoni. Bilo je veoma intenzivno snimanje. Imao sam preko 30 noćnih snimanja, što se nikada prije nije desilo i bilo je teško izboriti se sa nesanicom i sa promjenom ritma, ali vjerujem da u drugoj sezoni publiku očekuje još mnogo neočekivanih stvari. Sjajan scenario je i za drugu sezonu napisan i jedva čekam da, zajedno sa publikom, pogledam tu drugu sezonu, za koju vjerujem da će ostvariti uspjeh kao i prva, ako ne i veći.
NN: Skoro nas je napustila glumačka legenda Žarko Laušević sa kojim je trebalo da igrate u nadolazećem filmu "Volja sinovljeva".
VIDOVIĆ: Da, Lauš je trebalo da igra, međutim pred sam početak snimanja se razbolio, tako da na kraju nije ni igrao u scenama gdje smo trebali on i ja da igramo zajedno. Meni je veoma žao zbog toga, jer je on bio jedan od mojih omiljenih glumaca u djetinjstvu. Kasnije me je, takođe, oduševljavao ulogama. Njegov odlazak je nenadoknadiv gubitak za našu scenu i ta smrt nas je zakinula za mnogo dobrih uloga.
NN: Koje još premijere očekujete u 2024. godini?
VIDOVIĆ: U 2024. prvo me očekuje premijera filma "Nedelja". To je 16. januara. Zatim, premijere filmova "Mačiji krik" i "Vasilija prekrasna", premijera serije "Crna svadba", premijera filma i serije "Volja sinovljeva", premijera filma "Mraz" i premijera serije "U klinču". Mnogo sam radio protekle godine tako da me mnogo premijera i TV premijera očekuje.
NN: Da li se planirate vratiti pozorištu, gdje ste stasavali, ili Vam filmski setovi još nisu dosadili?
VIDOVIĆ: Pozorište će uvijek biti moja prva ljubav i ja ću se uvijek vraćati pozorištu. Međutim, sad je takav period da mnogo više radim na filmu. Pozorište malo trpi zbog toga, ali nikada neću odustati od pozorišta, nikada mi neće dosaditi, kao što mislim da mi ni filmski setovi ne mogu dosaditi, jer jednostavno glumu volim u bilo kom obliku. Kada mi dosadi gluma, dosadiće mi i jedno i drugo, a ne vjerujem da će mi gluma brzo dosaditi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.