Najveći grčki basnopisac Ezop prije dvije i po hiljade godina pisao je istinska djela od neprolazne vrijednosti, a jedno od njih je poznata priča o dječaku i vuku.
"Jedan dječak je svakoga dana čuvao ovce. Pošto mu je bilo dosadno, tražio je način da se zabavi. Na kraju je odlučio da se našali sa seljanima koji su u blizini njegovog pašnjaka svakoga dana obrađivali svoje njive, pa se popeo na vrh pašnjaka i počeo da viče: 'Vuk, vuk!'
Kada su ga čuli, seljani su ostavili svoj posao i dotrčali na pašnjak kako bi mu pomogli i spasili njegove ovce od vuka. Međutim, kada su dotrčali, umjesto vuka zatekli su ovce kako mirno pasu i dječaka koji se grohotom smije zato što ih je prevario. Ljutito su odmahnuli rukama i vratili se svom poslu.
Dječaku se svidjela njegova neslana šala i sutradan je ponovo počeo da viče: "Vuk, vuk!" Seljani su ponovo ostavili svoj posao i pojurili da mu pomognu, ali su ponovo zatekli ovce kako mirno pasu i dječaka koji se grohotom smije, a od vuka nije bilo ni traga, ni glasa. Dječak je i narednih dana ponavljao svoju neslanu šalu i seljani su svaki put jurili da mu pomognu i svaki put zaticali isto.
I tako svakoga dana sve dok jedno popodne vuk nije stvarno došao i napao njegovo stado. Dječak je počeo iskreno da plače i zapomaže: 'Vuk, vuk!' Ali seljani se više nisu osvrtali na njegove povike. Dosadilo im je to što su svakoga dana nasjedali na dječakovo lažno kukanje, pa su prestali da haju za njegove povike i vuk je pored uplakanog i nemoćnog dječaka poklao sve njegove ovce."
Prevedeno na današnju situaciju, pouka je da su aktuelna vlast i njen neprikosnoveni lider previše puta vikali "vuk, vuk". Previše puta smo čuli samostalnost i nezavisnost, a ni poslije ijedne od tih brojnih galama od toga nije bilo ništa, pa kada danas govore o samostalnosti i nezavisnosti, to zvuči potrošeno i samo rijetki im iskreno, ali zaista iskreno vjeruju.
Prečesto su vikali referendum i obojena revolucija, gromoglasno se dičili 9. januarom, obećavali agenciju za lijekove RS i vojsku Republike Srpske da bi na kraju referendum pretvorili u anketu, Dan Republike izbrisali iz Zakona o praznicima, potrošili sve boje za revolucije, a zaključke o agenciji za lijekove i VRS stavili van snage do daljeg ili, moderno rečeno - prolongirali.
Pri tome ovo nisu sva, već samo ona iznevjerena obećanja zbog kojih poklič "Srpska te zove" ne odzvanja kako bi trebalo i ne zvuči kao poziv na odsudnu odbranu. Iako budi zebnju za Republiku, nekako u dubini duše tinja bojazan druge vrste - ona da ćemo ponovo biti u ulozi prevarenih seljana. I ko god se osjeća tako, ima na to apsolutno pravo. I ko god zbog te bojazni nije bio na sinoćnom mitingu, niko ne treba da mu zamjeri.
Problem je što ne znači da ovaj put vuk/đavo nije stvarno došao po svoje i da sudbina cijelog stada, čitaj naroda, zaista nije u pitanju. I zato su u pravu i svi koji su sinoć bili na mitingu, ne računajući one koji su došli mimo svoje volje zato što im je naređeno, zato što su ucijenjeni i zato što su došli da sačuvaju radno mjesto na državnim jaslama.
Kako mogu biti u pravu i jedni i drugi? Mogu, al' malo više su u pravu oni koji su bili na mitingu. Naravno, ne zato što vjeruju lažovima, već zato što je bolje biti prevaren i slagan, nego varati i lagati. Prevarant i lažov, lijepo je rekao Ezop prije dvije i po hiljade godina, na kraju ostane bez svog stada, dok prevareni seljani uvijek mogu ljutito da odmahnu rukama. I glasaju za nekoga drugog. Samo još da vidimo po kojem zakonu.
P.S. Pouku priče o dječaku i vuku pružio je sam Ezop i ona kaže: "Lažovi će biti nagrađivani tako što im, čak i kada kažu istinu, niko neće povjerovati."
P.P.S. Pouku je dao i Jokara i ona kaže: "Vuk bi došo na miting, pa otišo u Njemačku."
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.