Priče o egzodusu ljudi iz zemalja razorenih ratom preplavile su naslovnice medija u Evropi. Na tren se učini kao da će se bar pola Bliskog istoka preseliti na Stari kontinent. Istina je posve drugačija. U bori za goli život tek jedan manji dio njih odluči se na krajnje neizvjestan i opasan put prema nekoj od zapadnoevropskih zemlja.
Prema najnovijim podacima evropske agencije za kontrolu granica Frontex, u Evropsku uniju u 2015. ušlo je ukupno 340.000 migranata iz svih dijelova svijeta. Mnogi od njih putovali su prenatrpanim, nesigurnim čamcima do obala Italije i Grčke. Između januara i jula ove godine preko Makedonije, Srbije, BiH, Albanije, Crne Gore ili Kosova ušlo je 102.000 migranata. Iz kojih zemalja oni sve dolaze, nije precizirano.
Činjenica je da je najveći teret na zemljama koje se nalaze u susjedstvu ratom opustošenih zemalja. U Siriji je prije izbijanja sukoba živjelo oko 20 milijona ljudi, a procjenjuje se da ih se raselilo više o polovina. UNHCR raspolaže samo s podacima o registrovanim izbjeglicama i po podacima iz januara ove godine bilo je 3,7 milijona izbjeglica iz Sirije. Krajem avgusta ta tužna brojka se zaustavila na nešto više od 4 milijona.
Sirijci su najbrojniji među izbjeglicama koje dolaze u Evropu. Ipak, puno više njih spas potraži u susjednim zemljama otkrivaju podaci UNHCR-a: u Turskoj (gotovo 2 milijona), Libanonu (1,1 milijon) Jordanu ( 630 hiljada), Iraku (250 hiljada) i Egiptu (130 hiljada). Neslužbeni podaci govore da je na područje Evrope došlo “samo” oko 250 hiljada Sirijaca, uglavnom preko Italije.
Među izbjeglicama su brojni i Afganistanaci. Ta je zemlja nekada bila prva po broju nesretnika koji zbog nasilja i sukoba napuštaju svoje domove. I njih je najviše otišlo u susjedne zemlje, u Pakistan ih je pobjeglo oko 1,5 milijona. Osim Sirije i Afganistana, među zemlja iz kojih dolazi veliki broj izbjeglica još su Ruska Federacija, Eritreja, Somalija, Irak i Pakistan.
Što se tiče evropskih zemalja, Njemačka se može pohvaliti da je otvorila svoja vrata migrantima i azilantima. Prema postojećem sistemu trebala bi prihvaćati oko 16 posto od ukupnog broja azilanata, a u Njemačkoj ih je završilo oko 30 posto.
Broj onih koji traže azil u Njemačkoj ove bi se godine trebao učetverostručiti na 800.000, a gradovi koji su najviše izloženi tom pritisku već imaju velikih problema sa zbrinjavanjem migranata. Njemačka vlada planira ove godine udvostručiti sredstva za pomoć njemačkim gradovima u zbrinjavanju tih ljudi. Prije nekoliko dana usvojila je prijedlog zakona da se 500 milijona evra prvobitno namijenjenih za 2016. isplati ove godine.
Ako se gleda prosjek u zadnjih sedam godina, Deutsche Welle došao je do podataka da je Njemačka u tom periodu otprilike ispunila svoju kvotu. Italija je preuzela premalo, a Grčka previše izbjeglica.
Evropska komisija pokrenula je uvođenje novih kvota i o tome se godinama raspravlja, ali dogovora nema. Trenutno većinu zahtjeva za azil prihvata samo pet država. One bi u slučaju uvođenja novih kvota bile na dobitku, a ostalih 23 bi morale početi prihvaćati veći broj izbjeglica. Prvenstveno Velika Britanija i Španija kao i brojne istočnoevropske zemlje.
Jasno je da više ne vrijede pravila iz tzv. Dablinskog sporazuma (javno je to priznala i Angela Merkel) prema kojem odgovornost procesiranja zahtjeva za azilom leži na zemlji članici EU-a u koju su podnositelji prvo ušli. Većina migranata stiže u Grčku i Italiju, ali one poručuju da se više ne mogu nositi s tolikim brojem ljudi.
U bližoj budućnosti, čini se, neće biti konkretnog dogovora članica EU-a, niti uvođenja pravednije raspodjele tereta. To znači da će na putu u neizvjesnu, ali, nadaju se izbjeglice bolju budućnost, njihove sudbine i dalje zapinjati na mađarskom “zidu”. I nažalost, kako se čini, ne samo mađarskom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.