Ovih dana navršilo se godinu dana od početka građanskog rata u Sudanu. Zvanično, prema podacima UN-a i drugih međunarodnih organizacija, oko 11 miliona Sudanaca napustilo je svoje domove, a u nasilju i borbama stradalo je više od 25.000 ljudi.
Ipak, mnogi tvrde da je situacija daleko gora. Zločini, masovna ubistva, glad, silovanja, nedostatak vode za piće su svakodnevica, a svi dosadašnji pokušaji postizanja primirja nisu urodili plodom.
Svijet zaboravio Sudan
Međunarodne institucije i diplomatske misije uglavnom su napustili ovu zemlju, koja je prepuštena sama sebi. U sjenci rata u Ukrajini i Pojasu Gaze, Sudan su svi zaboravili. Najmanje tri miliona sudanske djece je neuhranjeno, više od milion u opasnosti da umre od gladi, dok ih čak 19 miliona ne ide u školu. Četvrtina sudanskih bolnica više ne funkcioniše, a linije snadbijevanja osnovnim životnim namirnicima, pijaćom vodom i medicinskom opremom su prekinute. Kako se svijet odnosi prema Sudanu, možda najbolje govori činjenica da su Ujedinjene nacije zatražile 2,7 milijardi dolara za finansiranje humanitarnih potreba, ali im je odobreno svega 155 miliona dolara, što je samo šest posto od tražene sume. Istovremeno, Ukrajina je samo od SAD dobila 60 milijardi dolara.
U čemu je problem
Proces demokratizacije u Sudanu započeo je u 2019. godini, međutim u ključnim trenucima za zemlju, ponovo je izveden puč i to 2021. godine. Te 2019. godine sa vlasti je otjeran Omar al Bašir, koji je 26 godina autokratski vladao zemljom. Tada je između vojske i civila postignut dogovor o prelaznoj vladi koja treba da pripremi zemlju za potpuno preuzimanje od strane civilne vlasti. Međutim, krajem 2021. godine vojska je izvršila državni udar. Tadašnji premijer Abdala Hamdok i nekoliko ministara odvedeni su na nepoznato mjesto. Internet, mobilna mreža su isključeni, a u zemlji je proglašeno vanredno stanje. Tada, mir i bezbjednost bili su narušeni, a cijeli svijet je smatrao da rat samo što nije počeo. Ipak general sudanskih oružanih snaga Abdel Fatah al Burhan rekao je da je vojska bila prinuđena da djeluje obećavajući nastavak demokratskog kursa do trenutka dok civilna vlada ne preuzme vlast. Izbori, kako je planirano, trebalo je da se održe u julu 2023. godine, međutim u aprilu te 2023. godine sve je zaustavljeno. General Fatah koji je predsjedavao sudanskim Suverenim savjetom posvađao se sa Mihamedom Hamdan Dagalom, svojim zamjenikom u tom savjetu i načelnikom paravojnih Snaga za brzu podršku (RSF). Javno, problem je izbio u vezi sa uključivanjem RSF u regularnu vojsku, međutim suština je bila ko će kontrolisati državu i ko će biti glavni kada civilna vlast preuzme zemlju.
Djeca umiru svaka dva sata
Prema podacima "Ljekari bez granica" u sudanskom izbjegličkom kampu "Zamzan" jednom od najvećih u zemlji najmanje jedno dijete umre svaka dva sata. "Oni s teškom pothranjenošću koji još nisu umrli izloženi su visokom riziku od smrti unutar tri do šest sedmica ako ne dobiju liječenje. Njiovo stanje je izlječivo ako mogu doći do zdravstvene ustanove. Ali mnogi ne mogu", upozorili su još u februaru iz organizacije "Ljekari bez granica". U ovom trenutku prema procjenama UN-a, pomoć je neophodna za blizu 25 miliona ljudi što je otprilike polovina stanonvištva i oni se suočavaju sa nestašicom elementarnih stvari za život, a to su hrana i pijaća voda do koje je sve teže doći. Veliki broj Sudanaca, njih skoro dva miliona raseljeno je po susjednim državama, a samo jedna četvrtina zdravstvenih ustanova koje su radile prije rata danas su u funkciji.
Da li je rat rješenje?
Kao što smo već naveli, sukobi između regularne vojske (SAF) i paravojnih snaga (RSF) počeli su zbog ličnih razmimoilaženja ali svakim danom dobijaju na intenzitetu i nije isključena mogućnost uvlačenja i sudanskih susjeda u rat. Sudan graniči sa Eritrejom, Etiopijom, Južnim Sudanom, Centralno afirčkom republikom, Čadom, Libijom i Egiptom, s tim da imaju obalu i na Crvenom moru. U rat su se uključile brojne "plemenske milicije", a akteri nude podršku jednima ili drugima što često komplikuje situaciju. Svi dosadašnji pozivi za prekid vatre i otvaranje humanitarnih koridora nisu uspjeli, a zbog sveopšteg meteža, nasilja i kolapsa svih službi pristupi najugroženijim oblastima nisu mogući. Posljednjih nekoliko mjeseci situacija se zaoštrava. Pozivi da se otvori granica prema Čadu takođe nisu uspjeli, a RSF u ovom trenutku priprema ozbiljne operacije.
Informacije sa terena koje prenose pojedini mediji govore da sve više mladih ljudi pristupa ovoj paravojnoj organizaciji, što silom što milom, a ako se uzme u obzir da kontrolišu Darfur u blizini granice sa Čadom i imaju podršku arapskih muslimana, vojne akcije biće nastavljene. Cilj je kako su ranije isticali osvajanje glavnog grada Kartuma koji su na početku rata i kontrolisali, ali su vojnim akcijama istjerani. Treba napomenuti da je u oblasti Darfura u kojima RSF sada vedri i oblači u toku 2003. godine ubijeno gotovo pola miliona ljudi u krvavim sukobima arapskih muslimana i afričkih plemena.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
