Teška vremena za oko 65.000 penzionera s najnižim primanjima u Sarajevskom kantonu olakšava jedino međusobna solidarnost i druženje, tvrde u Kantonalnom udruženju penzionera.
Borba sa besparicom, iščekivanje penzije, uvođenje obavezne participacije za neke zdravstvene usluge svakodnevne su teme penzionera koji se okupljaju pored šahovskog polja na Trgu Alije Izetbegovića gdje se dnevno okupi oko 50 ljudi.
Mnogi od njih ne mogu reći da li je to samo razonoda ili bijeg od sumorne svakodnevice.
Iako je juče ujutro obližnji termometar pokazivao da je tempertura u gradu bila minus 13 stepeni pored šahovskog polja zatekli smo dvojicu penzionera, braću Zehrida i Ibru Gluhića kako igraju šah.
"Sreća pa ne zavisim od ove naše penzije. Imam sina koji mi pomaže. Ovdje dnevno dođe oko 50 penzionera pa se može vidjeti pravo stanje. Vidim u kesama ponekad komadić mesa, malo salate i hljeb. Zadrže se malo, pogledaju kako igramo šah i odu", priča Zehrid Gluhić.
Napominje da minusi na termometru ne sprečavaju druženje jer je to jedino što imaju.
"Ovdje sam sa bratom od 8.30, a kad je lijepo vrijeme, znamo igrati šah i do jedan sat poslije ponoći. Sreća pa ima jedno ovakvo mjesto da ubijemo dosadu. Odigramo koju partiju šaha, prošetamo na kafu ako se ima, odemo na ručak, pa opet na šah", objašnjava Ibro Gluhić.
Penzioner Fadil Kurtović kaže da su bila dva-tri smrtna slučaja dok su igrali šah.
"Eto, do juče igraš šah s njim, a sutra ga nema. Svi odemo na sahranu ili dženazu i opet sve po starom. A, nije ni čudo što naprasno umiremo kakvo je stanje i kako ovi ljudi žive", rekao je Kurtović.
Mehmedalija Rapa, predsjednik Izvršnog odbora Saveza udruženja penzionera Kantona Sarajevo, napominje da je povećana stopa smrtnosti penzionera.
"U Kantonu Sarajevo imamo oko 65.000 penzionera kojima je penzija ispod 400 KM. U odnosu na prošle dvije godine stopa smrtnosti se povećala. Prije je to bilo oko tri odsto, a sad je pet odsto", istakao je Rapa.
Naglašava da je najveći problem penzionera što uvijek čekaju penzije i što im u posljednje vrijeme kasnije isplaćuju mjesečna primanja.
"Udruženja penzionera u KS pomažu koliko mogu, ali to je samo kap u moru. Udruženje penzionera na Ilidži godišnje izdvoji oko 3.000 KM za pomoć pri kupovini lijekova najugroženijim penzionerima. Sve općine u KS izdvajaju sredstva za pomoć, ali to nije dovoljno, dok samo udruženja Ilidža i Hadžići pomažu članovima porodice ukoliko se desi smrtni slučaj" rekao je Rapa.
Napominje da u Vogošći penzioneri nemaju prostoriju za okupljanje.
Omer Omerefendić, predsjednik Saveza udruženja penzionera u FBiH, kaže da je 71 odsto penzionera na rubu siromaštva kojima je penzija ispod 400 KM, te da na šahovskim poljima ubijaju dosadu i to im je jedino mjesto za druženje.
"Od 2008. godine nisu povećali penzije ni za jednu marku, a životni troškovi su rasli. Uveli su nam participaciju za plaćanje lijekova, zdravstvenih pregleda i drugih usluga koje smo prije bili oslobođeni", rekao je Omerefendić i dodao da ne zna koliko dugo će imati stpljenja jer su ih vlasti dovele na rub egzistencije.