Legenda Partizana i jugoslovenskog fudbala Stjepan Bobek preminuo je u nedjelju, sat iza ponoći, u 87. godini.
Tokom sjajne igračke karijere Bobek je postao rekorder po broju postignutih pogodaka u jugoslovenskom fudbalu, a 1995. godine izabran je za najboljeg fudbalera Partizana svih vremena. Bobek je, uz Rajka Mitića, najveće ime jugoslovenskog fudbala u poslijeratnom periodu.
Bobek je rođen 3. decembra 1923. godine u Zagrebu. Već sa trinaest i po godina igrao je za prvi tim Viktorije, nižerazrednog kluba. Kao dvadesetogodišnjak postao je centarfor Građanskog, a 1945. godine došao je u Partizan i ušao u legendu. Za trinaest godina, koliko je nosio dres beogradskog kluba, odigrao je 468 utakmica i postigao 425 golova. Osvojio je dva prvenstva i četiri nacionalna kupa.
Za reprezentaciju Jugoslavije igrao je 63 utakmice i postigao 38 golova, a učestvovao je na dva svjetska prvenstva - u Brazilu 1950. i u Švajcarskoj 1954, te na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. i u Helsinkiju 1952. godine.
U svojstvu trenera imao je više uspjeha – osvojio je pet šampionskih titula i dva kupa. Sjedio je na klupi Partizana, varšavske Legije, grčkih velikana Olimpijakosa i Panatinaikosa, zagrebačkog Dinama, Vardara iz Skoplja i Zemuna. Najzaslužniji je za stvaranje generacije "Partizanovih beba", koja je stigla do finala Kupa evropskih šampiona 1966. godine.
Bio je centarfor, individualista, sjajan dribler i neobično vješt golgeter. Kasnije je dobio ulogu konstruktora igre. Igrao je za tim uživajući u pripremanju šansi saigračima. Njegov posljednji pas najčešće je bio "pola gola", a "rolanje" lopte i "zlatna peta" ostali su u jugoslovenskom fudbalu pod Bobekovim zaštitnim znakom. Poredili su ga sa velikanima poput Puškaša, Pelea, Krojfa..., a po onome što je pokazivao na terenu bio im je rame uz rame.
Vrijeme i mjesto sahrane Stjepana Bobeka biće naknadno objavljeno.
Politika ga nije zanimala
Stjepana Bobeka nikad nije zanimala politika, zanimao ga je samo fudbal. U Partizan je morao da ode nakon raspada NDH-a. Mnogi su igrači tada završili u logorima, kao i Stjepanov brat, a Bobeka su priključili ekipama JNA.
"Nije mi se išlo iz Zagreba te 1945. godine, ali ne mogu reći nijednu lošu riječ o Partizanu. U tom klubu sam se afirmisao i stekao ime, a u Beogradu sam ostao i da živim", rekao je svojevremeno Bobek.
Beara: Bio je divan čovjek
Jedan od najboljih jugoslovenskih golmana svih vremena Vladimir Beara biranim riječima govori o Stjepanu Bobeku.
"Bili smo saigrači u reprezentaciji i veoma dobri prijatelji. Bio je sjajan čovjek i najbolji igrač kad je bio u punoj snazi. Svi su strepili od Bobeka i Partizana. Bio je dobar kao kruh, nikad nije rekao ružnu riječ, a kamoli da se s nekim posvadio. Štef je bio divan čovjek", rekao je Beara i dodao:
"Bio je i napadač, i strijelac i duhovni vođa reprezentacije. A, nešto me i naučio. Kao mlad golman postavljao sam živi zid, a kad mi je dao gol preko zida, više ga nisam postavljao i nisam primao golove. Bio je takav dribler da je čovjeku mogao kroz uši provući loptu".