Ono što najviše treba da osramoti Čelzi je da je Arsenal sve ono što on nije.
Poraz od 5-0 na ''Emirejtsu'' u utorak pokazao je pametnu potrošnju i elegantnu strukturu ''Tobdžija'', kombinaciju koja prijeti da pogura čak i Mančester siti na daljinu u trci za titulu u Premijer ligi.
Za Čelzi, noćna mora je stvarna.
Meč od utorka uveče brzo se spustio na onu vrstu performansi zbog koje se menadžeri smjenjuju, a takav oblak nad Maurisijom Poketinom je već odavno.
Leandro Trossard je načeo ''Plavce'', zatim su došla četiri gola za 18 minuta, dva od Bena Vajta i dva od starog poznanika Kaija Haverca koji se nije libio da iste proslavi i to da dosta podrugljiv način, što je izazvalo povratnu rekaciju sa tribina.
Nijemac još uvijek ima dosta toga da dokaže i pokaže, prvenstveno da se vrati u one sjajne dane u Leverkuzenu, ali ono što je sigurno jeste da pokazuje više kao igrač u redovima kluba iz crvenog dijela Londona nego što je Čelzi ikada mogao da izvuče iz njega. To je svakako i odlika Mikela Artete koji je ''uglavio'' Haverca u svoj sistem i pronašao način kako da eksploatiše ovog igrača koji sigurno nije mogao da zaboravi da igra fudbal preko noći.
Poketino je bio u pravu kada je ukazao na strpljenje koje je Arsenal pokazao podržavajući Artetu kroz "tešku čaroliju" nakon što je osvojio FA kup 2020. protiv Čelzija i činjenicu da su mnogo dalje u svojoj evoluciji pod vođstvom Španca. Ali ''bačenih'' više od milijardu funti ubrzava presude i vremenski okvir za uspjeh. Alarmantna nedosljednost Čelzija loše se odražava na njihovog menadžera ili je pak obrnuto.
Argentinac je sasvim dobro funkcionisao u okruženjima kakva su Sautempton i Totenhem, sredine koje nisu navikle da prave velike i značajne rezultate, a problemi koji su javljaju u pogledu njega su nastali sa PSŽ-om a sada i Čelzijem, kada čini se, Poketino nije u stanju da se prije svega nosi sa velikom svlačionicom. Ruku na srce, ni ovo što igrački pokazuju nije baš za hodati uspravnom glavom. Sredina terena u Kaisedu i Fernandezu, koja je skuplja nego nečiji cijeli tim, ne pokazuje da je vrijedna uloženih novaca, ali Argentinac ne odustaje od svog izabranog para iako je najbolje rezultate pravio kada se na tim pozicijama okretao igračima koji su prošli Čelzijevu školu kao što je recimo Konor Galager. Nepostojanje pravog špica u timu, jer Nikolas Džekson nije onaj pravi igrač navale postavlja pitanje gdje se ljetos gledalo kada se sklapalo tim. Konstatne rokade u zadnjoj linija, doduše neke primorane usljed povreda, te ''lutanja'' u izboru formacije ne oslikavaju baš najljepšu sliku.
Tod Boeli kubi strpljenje, finansije su sve tanje a rezultata da opravdaju uloženo nema ni na vidiku. Rješenje nije u stalnom mijenjanju trenera, ali gdje je granica, gdje je momenat kada se povlači linija i kaže da je dosta te da treba neka promjena i da li postoji uopšte jedan takav momenat.
Jedno je sigurno, Poketinu se klupa drma, pokazuje iz dana u dan da u velikom klubu sa velikim očekivanja njemu možda i nije mjesto. No, vremena za ispravak, bar za sada, još uvijek ima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
