Iver ne pada daleko od klade, kaže stara narodna izreka koja apsolutno važi za Melisu Brčaninović, kćerku Mare Lakić-Brčaninović, jedne od najboljih jugoslovenskih i bh. košarkašica ikada.
Legendarna košarkašica Jedinstvo Aide, koja je 1989. bila klupski prvak Evrope, danas je trener tuzlanskog kluba, čiji dres sa velikim uspjehom nosi upravo njena nasljednica.
Melisa već treću godinu igra u bh. šampionatu, a ove godine dominira na listi strijelaca (više od 30 poena po meču). Prošla je mlađe bh. selekcije u kojima je bila jedna od najboljih igračica, a ove godine je ušla u sastav seniorske slekcije BiH, za koji još nije zabilježila nijedan nastup.
Da je riječ vanserijskom talentu i budućnosti bh. košarke, pokazala je nebrojeno puta, a prije petnaestak dana je na meču Jedinstva i Željezničara postigla 44 poena. Prate je brojni skauti, a san joj je da zaigra u najboljim ligama svijeta poput američke WNBA lige.
Za majku Maru kaže da joj je idol i na terenu i izvan njega. Kako kaže, na terenu odnos nije majka - kćerka, već trener - igračica.
"To mi uopšte ne predstavlja teret, nego se maksimalno pokušavam koncentrirati na utakmicu i pružiti svoj maksimum. Svojim igrama sam pokazala da mogu igrati sa dosta starijim i iskusnijim igračicama koje igraju to prvenstvo. Majka mi je ogromna podrška. Podržava i savjetuje me u svemu i na tome sam joj mnogo zahvalna", priča ona i naglašava da je za ovaj sport potrebno puno odricanja i rada.
Trenira dva puta dnevno i mnogo ozbiljnije nego što je to prije radila.
Smatra da ženska košarka nije cijenjena koliko bi trebalo da bude.
"Ipak, mislim da to ide nabolje. Sama činjenica da do prije nekoliko godina nismo imali nijednu žensku košarkašku reprezentaciju, a sada ih imamo već tri, govori da se neke stvari mijenjaju nabolje, ali da se još mora mnogo uložiti i aktivirati u ženskoj košarci", kaže Melisa.
Dan ove tinejdžerke maksimalno je ispunjen. U šest sati ujutru ustaje i sprema se, a u pola osam već je u teretani. Nakon teretane slijedi trening u dvorani, koji traje do 10 sati. Poslije tog treninga odlazi kući na doručak i sprema se za školu.
"U školu odlazim u pola jedan i budem na časovima do treninga. Nakon treninga idem kući, gdje učim i odmaram se za sljedeći dan. Željela bih da spomenem moju školu, Gimnaziju 'Ismet Mujezinović', i profesore koji imaju mnogo razumijevanje za moj sport te mi izlaze u susret", kaže mlada košarkašica i dodaje da baš i nema mnogo vremena za privatne obaveze jer je svaki dan naporan i isplaniran.
Košarkašku loptu u ruke Melisa je uzela još kao sedmogodišnjakinja. Prve košarkaške korake napravila je u klubu TV Bensberg gdje je tada živjela sa roditeljima. U istom klubu i njena majka je i završila uspješnu karijeru. Melisina želja za košarkom je dobila na snazi kada su se preselili u Tuzlu.
"Nisam mnogo znala o maminoj karijeri. Na jednom od mojih prvih časova historije nastavnik Nikola Čiča pričao mi je kako je on kao dječak dolazio na utakmice i navijao za Jedinstvo kada su osvajale te mnogobrojne trofeje. Objasnio mi je kakav je to uspjeh i značaj bio za Tuzlu i cijelu BiH. Tada sam polako počela shvatati da i ja želim doživjeti tako nešto", kaže mlada bh. košarkašica.
Ponosna Mara
Osim titule prvaka Evrope, Mara Lakić-Brčaninović u svojoj vitrini ima i srebro sa Olimpijskih igara 1988. u Seulu. Veoma je ponosna na kćerku, za koju kaže da sve što je uradila postigla je radom i trudom.
"Kao majka i trener, veoma sam ponosna na nju, tim prije što je vrijedna i odgovorna osoba. Sve što je do sada postigla ostvarila je svojim radom, odricanjem i talentom. Suprug i ja smo tu samo da je podržimo i omogućimo da se bavi košarkom", kaže Mara.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.