Emotivna, uporna i veliki inadžija, tako je u tri riječi sebe opisala Nađa Higl, svjetska prvakinja u plivanju.
Bez svega toga sigurno ne bi bila najbolja na svijetu u disciplini 200 metara prsno i vlasnica evropskog rekorda. Prva Srpkinja koja je osvojila titulu svjetske prvakinje do istorijskog trijumfa došla je 31. jula prošle godine u Rimu. Vrijeme od 2:21.62 minuta joj je promijenilo život i od relativno anonimne sportistkinje postala je zvijezda i neko čije se ime s poštovanjem izgovara.
"Život mi se promenio u tom smislu što me sada svi znaju. Ostalo se nije promenilo jer i dalje treniram istim tempom. Radim na sebi, a čak se ni uslovi za treniranje nisu promenili. Nadam se da će se to desiti. Istina, sada ima više mogućnosti da treniram u inostranstvu gde su bolji uslovi za rad nego u Srbiji", kaže dvadesettrogodišnja Pančevka.
Jedno od boljih mjesta za treniranje sada je i Banjaluka, gdje je Higlova proteklih dana trenirala i nastupila na Olimpovom mitingu "Banjaluka open 2010".
"Oduševljena sam bazenom. U Srbiji nemamo ništa ovako slično. Nadam se da će se naši poslužiti ovim primerom i napraviti ovakav bazen. Kada bi se to desilo, nikada ne bih izlazila iz Srbije", ističe svjetska prvakinja.
Nađa ima samo lijepe uspomene na Banjaluku:
"Bila sam u Banjaluci pre desetak godina na takmičenju. Bilo je to ekipno takmičenje i svi smo se lepo družili i u najlepšem mi je sećanju Banjaluka upravo zbog tih druženja. Ovde imam dosta prijatelja i sada se s njima i viđam. Nismo se promenili, osim što smo se svi prolepšali", priča kroz osmijeh Higlova.
Osvajanje titule na velikom takmičenju je san svakog sportiste. Nađa je taj san ispunila, a otkriva šta su joj primarni ciljevi:
"Nemam takve snove kao što je osvajanje medalje. Meni je bitno da otplivam što bolji rezultat, da budem zadovoljna trkom, a ako medalja dođe - došla je. Ako ne, neću biti razočarana. Svetski rekord je san svakog sportiste, ali ako bude - bude", rekla je Higlova i dodala:
"Sledeće veliko takmičenje je Evropsko prvenstvo u Budimpešti. Cilj mi je da otplivam najbolji rezultat i da dam maksimum u tom trenutku, pa kako bude".
Nađa kaže da joj je san u životu, pored toga da ima svoju porodicu, što se po njenom mišljenju podrazumijeva, još i:
"Bitno mi je da ostanem ovakva kakva jesam, da uvek budem bliska s bratom. To mi je najveći san".
Brat Sebastijan je njen trener, njena velika podrška. Osim napornom dugogodišnjem treniranju, zasluge za Nađine uspjehe svakako idu i njemu.
"On je uvek strog, ali nikada ne bih promenila trenera. Ne bih ni sa jednim drugim trenerom mogla da funkcionišem kao s njim. Nema popusta, ali znam da on to radi za moje dobro. Niko mi ne misli bolje nego on. Kada smo on i ja mesec dana posle Rima gledali trku, rekao je: 'Nađa, ovo ništa ne valja', tako da je bila loša trka, moram bolje", ističe kroz osmijeh Higlova.
Nađa kaže da je njen dan dosadan i dodaje:
"Ujutro imam dva treninga, suvi i u vodi, a posle podne ponovo dva treninga, takođe suvi i u vodi. Između treninga samo je spavanje i hrana. Trudim se da ispoštujem prijatelje i da provedem s njima što više vremena. Ukoliko je dobar koncert volim da odem, a poslednji na kojem sam bila bio je AC/DC".
Život profesionalnog sportiste nije lagan, priznaje Higlova.
"Lagala bih kada bih rekla da mi ne dosadi sve to i da nisam pomišljala da odustanem. Ali, tada se setim koliko sam truda uložila i da je stvarno grehota da to sve bacim u vodu."
Kao djevojčica Nađa je išla na balet, ali je, kada je kao sedmogodišnjakinja iz šestog puta naučila da pliva, zavoljela sport koji joj je obilježio život.
"Iz djetinjstva se najradije sećam upravo tih pokušaja da naučim da plivam i toga što smo brat i ja odrasli zajedno. Razlika između nas je godinu dana i bili smo nerazdvojni."
Higlova ističe da nikada ne treba odustati, jer se samo tako može postići ono što se želi. Ona je postigla cilj, naučila je da pliva, ali dugo nakon toga nije mislila da će se plivanjem baviti profesionalno.
"To se desilo prije tri ili četiri godine. Dugo sam se bavila plivanjem, ali nikada nisam smatrala da ću se ovim sportom baviti profesionalno, pošto u našoj zemlji ne postoje uslovi za bavljenje plivanjem. Ali, kada sam pre tri godine počela da radim s bratom, shvatila sam da moraš celog sebe da uložiš da bi dobio rezultat. Tada sam shvatila da će plivanje biti moje zanimanje."
Milorad Čavić
Sportski idol Nađi Higl je njen kolega iz reprezentacije Milorad Čavić.
"Uvek se družimo kada se vidimo. On je u inostranstvu, a ja u Srbiji, ali kad god imamo priliku da se vidimo - družimo se. On je poseban po tome što se iskreno raduje uspesima drugih. Nije zavidan, nije ljubomoran i mislim da je on moj uspeh u Rimu doživeo veoma lično", istakla je Higlova.
Zavist
"Ona se oseti. Ima je svuda, pogotovo kod nas, ali trudim se da ne mislim o tome. Mislim samo o sebi, o plivanju, trci. Niko mi nije uradio ništa loše. Ne bi se usudili, ali zavist se oseti", rekla je Higlova.
Strah
Mlada Pančevka koja je prošle godine sve oduševila kaže da se boji visine i nekih novih stvari koje treba da proba.
Peglanje
Nađa ne voli da pegla, a kroz osmijeh kaže da od kućanskih poslova najviše voli da uključi mašinu za pranje suđa.
Univerzijada
Serija uspjeha je počela na Univerzijadi u Beogradu, gdje je osvojila dvije srebrne medalje. Nakon toga se okitila zlatom na SP i srebrom na EP.
Balet
"Balet je dosta monotona igra, a ja sam hiperaktivna. Volim da gledam balet, ali ne bih mogla da se bavim time", rekla je Nađa.
Zvezda
Nađa veoma voli košarku, odbojku i vaterpolo. Fudbal ne prati, ali upravo su fudbaleri Crvene zvezde ti za koje je posljednji put uživo navijala.