Presrećna sam, osjećaj je jedinstven i, vjerujem, ponovljiv, rekla je Gorica Aćimović, jedina rukometašica iz Banjaluke koja je osvojila titulu prvaka Evrope.
To joj je pošlo za rukom u subotu sa danskim Viborgom, koji je u obje finalne utakmice Lige šampiona bio bolji od rumunske Valćee.
"Teško i vrlo rijetko se stiže do evropskog trona bez podrške porodice, a meni je porodica iznad svega, pa ću zato da kažem da su moji roditelji bili velika podrška što se mog sportskog uspjeha tiče. Znali su u kojim momentima trebam njihove riječi i njihovu pomoć, kada moja tadašnja tinejdžerska glava počne nerezonski da razmišlja. Osvajanje Lige šampiona svakako je i njihova zasluga."
Dvadesetpetogodišnja Banjalučanka je posljednjih pet godina igrala polufinale i finale Lige šampiona. Sada je konačno došla do cilja. Ona je jedna od rijetkih sportista koji mogu da se pohvale titulom u elitnom takmičenju, a to je postigla zahvaljujući talentu i prije svega napornom dugogodišnjem radu.
Važan, najvažniji trofej u karijeri je osvojen, a Gorici i saigračicama predstoji borba za titulu prvaka Danske.
"Nadam se da ćemo osvojiti duplu krunu. Igramo finale sa Randersom i vjerujem da nećemo imati problema u meču za titulu i da ćemo posao završiti u dvije utakmice. Danska liga nije teška kada se u obzir uzmu evropske utakmice. Istina, sezonu nismo dobro počele. Desilo nam se nekoliko poraza jer tim nije bio kompletan. Tri igračice su ostale u drugom stanju, a pratile su nas i povrede. I ja sam imala blažu povredu ramena, koja se vukla nekoliko mjeseci. Igramo svake srijede i za vikend, tako da nije lako. Ali, uvijek smo imale u glavi da su odlučujući mjeseci april i maj i da tada moramo pobijediti i osvojiti sve", priča kroz osmijeh Aćimovićeva.
Rukometna priča Aćimovićeve počela je u Banjaluci, tačnije u klubu Trn, gdje joj je prvi trener bio nastavnik fizičkog vaspitanja i razrednik Stevo Majstorović.
"Kao mala sam uvijek voljela timski rad i loptu. Sjećam se da sam obožavala da igram na ulici 'između dvije vatre', pa poslije u školi odbojku, košarku… A rukomet je jednostavno došao u taj niz, jer je nastavnik Stevo Majstorović već bio rukometni trener i prepoznao je moj potencijal", kaže Aćimovićeva.
Njen talenat su prepoznali u Borcu, a zatim u francuskom Merinjaku, austrijskom Hipu, te u Viborgu, za koji igra od prošle godine. U inostranstvo je otišla 2003. godine.
"Kada sam otišla u Francusku bila sam veoma mlada da bih imala neki poseban razlog za odlazak u inostranstvo. Jednostavno se dogodilo. S pravom sam poslušala roditelje, po ko zna koji put", dodaje Aćimovićeva, kojoj motiva nikada nije nedostajalo:
"Motivacija na svakodnevnim treninzima je upravo uspjeh. Željela sam uspjeti, biti bolja, imati više... Pri tome ne mislim na novac, već na znanje, poštovanje..."
I uspjela je. Rezultate, poštovanje, godine igranja u svjetskom vrhu, sve to Gorica ima. Osvojena titula nije kraj. Može ona još da pokaže. Novi cilj je još jedna evropska titula, ponovo sa Viborgom.
Jedna od najboljih rukometašica sa naših prostora ima ugovor sa danskim klubom do 2012. godine. Gdje će je rukomet odvesti nakon toga ne zna, ali zna šta će biti kada prestane da se bavi aktivno sportom koji joj je obilježio život.
"Poslije isteka ugovora sa Viborgom stvarno ne mogu da znam šta me čeka. Ali, znam da poslije rukometa Vitas (Vitautas Žiura), koji je takođe rukometaš, i ja planiramo da živimo u Beču jer smo tamo kupili stan. Zajedno smo šest godina, a već 12 dana na ruci nosim jedan prelijepi prsten - zaručena sam", kaže Aćimovićeva i dodaje:
"Upoznali smo se u Beču, a s obzirom na to da je on rukometaš, ja rukometašica, nije bilo teško naići jedno na drugo."
Ljubav sa litvanskim rukometašem, koji nastupa za Austriju, jedan je od razloga zašto je izabrala da igra za reprezentaciju Austrije, a ne Bosne i Hercegovine, za koju je nastupila na nekoliko utakmica.
"Zbog svih privatnih stvari koje me vežu za Beč odlučila sam da igram za austrijsku reprezentaciju, iako sam mogla nastupati za bilo koju zemlju bivše Jugoslavije", kaže Aćimovićeva.
U životu sportiste ima i uspona i padova. Gorica kaže da je teško kada se izgubi finale, ali da rukomet nije sve u životu. Rukomet je za nju posao, ali ne samo to.
"Hobi je aktivnost koja se obavlja zbog zadovoljstva, tako da mogu reći da je rukomet moj hobi, samo što ja imam takvu sreću da je to i moj posao - posao koji se plaća", istakla je Gorica Aćimović.
Maldivi
Na pitanje kako provodi slobodno vrijeme Gorica je odgovorila:
"Sada živim u jednom manjem gradu, tako da imam dovoljno slobodnog vremena koje provodim sa Vitasom. Uglavnom odemo u šetnju, kino, rijetko negdje otputujemo, a ponekad slobodno vrijeme iskoristim za individualne treninge. Trenutno samo čekam da osvojim pehare i slijedi odmor. Idealan odmor za mene je na ostrvu Velavaru na Maldivima - Vitas i ja".
Gorica voli da sluša muziku, od trenutka zavisi kakvu, a u slobodno vrijeme pogleda neki dobar triler ili romantičnu komediju.
Ženski rukomet
Ženski rukomet nije toliko popularan u BiH, a Gorica ima sreću da igra u zemlji u kojoj je situacija znatno drugačija.
"Veoma je malo zemalja u kojima rukomet zauzima mjesto među najgledanijim sportovima, pogotovo ženski. Danska je jedna od zemalja u kojima je veoma popularan."
"Ne" rialiti programima
Rialiti programi su preplavili TV kanale širom svijeta. Mnogi bi željeli da budu dio šoua, ali ne i Gorica.
"Ne, ne bih mogla da učestvujem u rialiti programima, jer emisije koje su bez trunke kulturno-edukativnog karaktera ne pratim", istakla je Aćimovićeva.
Banjaluka
Aćimovićeva je djetinjstvo provela u Banjaluci za koju je vežu lijepe uspomene.
"Kad pomislim na Banjaluku uvijek se rastužim, pogotovo sad dok igram u Danskoj, jer je daleko. Dolazim samo dva puta godišnje", rekla je Aćimovićeva i dodala:
"Kada sam u Banjaluci i kada, recimo, prođem pored Gimnazije, kroz misli mi prođu četiri nezaboravne godine, moj razred, društvo... Prođem ulicom pored dvorane 'Borik', sjetim se ekipe, treninga, naših putovanja, priprema... Ponekad sretnem djevojke s kojima sam igrala u Borcu, a jedina s kojom se vidim svaki put kada dođem je Bojana Babić".