Enid Tahirović će 17. juna, nešto više od mjesec dana prije svog 40. rođendana, definitivno okončati svoju karijeru rukometnog golmana. Kako sam kaže, imaće se za čim osvrnuti, jer je tokom karijere imao prelijepih trenutaka, kojih će se rado sjećati.
Naravno, kao i gotovo svaki sportista, imao je teških trenutaka, koje je prebrodio zahvaljujući, prije svega, vjeri u sebe.
Klupsku karijeru zaključio je peharom pobjednika Kupa EHF, koji je osvojio sa svojim Gepingenom. Ostalo mu je još naredne sedmice da odigra dva susreta Bundes lige i ta priča je zaključena. Ono što ga čeka su još dvije utakmice baraža za Svjetsko prvenstvo 2013. u Španiji. Oba ogleda biće odigrana u junu (9. i 17. juna), a rival je Njemačka.
"Kada se okrenem i pogledam u svoju prošlost, imam šta vidjeti. Mislim da sam mnogo toga postigao tokom karijere. Samo je znam koliko je bilo teško, jer je bilo puno loših situacija, posebno sa povredama. Međutim, bilo je i trofeja, punih dvorana i nezaboravnih utakmica kako s klubovima, tako i sa reprezentacijom. Više je lijepih sjećanja, pa mogu reći da sam sretan i ponosan na sebe i svoju karijeru u posljednjih 12 ili nešto više godina", kaže Tahirović.
NN: Na oproštaju si sa Gepingenom odbranio pehar u Kupu EHF. Da li je zbog toga ovaj draži od prethodnog?
TAHIROVIĆ: I jeste i nije. Oba su posebna na svoj način. Ovaj drugi je možda draži, jer smo ga osvojili u našoj dvorani pred našim navijačima. Fešta nakon utakmice bila je fenomenalna i zaista smo ga zajedno znali proslaviti. Međutim, onaj prvi je slađi zbog toga što smo nakon 40 godina donijeli pehar u Gepingen, grad koji živi za rukomet.
NN: Ima li nešto za čim žalite u svojoj karijeri?
TAHIROVIĆ: Nema nečeg posebnog za čim bih žalio. Možda donekle za tim što sa BiH nikada nisam zaigrao na velikom takmičenju. Imali smo mnogo prilika da se domognemo neke smotre, ali nam nije išlo. Imali smo veliku želju da napravimo neki veliki rezultat, ali nam se nije dalo. Međutim, shvatio sam da je to tako kako je i ne opterećujem se tim. I ovako sam zadovoljan svojom karijerom.
NN: Osvajali ste trofeje u BiH, Sloveniji i ove evropske sa Gepingenom. Ima li neki koji se posebno izdvaja?
TAHIROVIĆ: Za mene su svi pehari i sve pojedinačne nagrade koje sam dobio podjednako važni. U sve njih je puno truda uloženo, treninga, putovanja, povreda i čega sve ne, tako da svaki ima mjesto u mom srcu.
Mislim da sam mnogo toga postigao tokom karijere. Samo ja znam koliko je bilo teško, kaže golman Gepingena
NN: Proglašeni ste za najboljeg sportistu BiH u 2006. U tom trenutku šta je to značilo za vas?
TAHIROVIĆ: Značilo mi je zaista mnogo. Bio je to jedan prelijep period u Bosni. Punili smo "Skenderiju". Dolazili su nam veliki klubovi na megdan. Igrali smo polufinale Kupa kupova sa Hamburgom i na kraju godine potvrda mojih dobrih igara stigla je sa nagradama "Nezavisnih novina" i Sportskog saveza BiH. To su priznanja koja se vide s vrata kada uđete u moj stan. Do njih ne bih mogao doći bez mojih tadašnjih saigrača u Bosni, tako da dio zasluga pripada i njima.
NN: Jeste li sanjali o ovakvoj karijeri?
TAHIROVIĆ: Iskren da budem, nisam baš očekivao da ću imati ovako uspješnu karijeru. Uvijek sam znao da će me kad-tad krenuti, jer sam vjerovao u sebe. Vjerovao sam da će doći mojih pet minuta, što se i obistinilo. Odlaskom u Kopar napravio sam pravi potez. Ta godina je bila fenomenalna, osvojio sam Kup Slovenije, proglašen za najboljeg igrača u ligi i igrao polufinale Kupa kupova. Onda je došao odlazak u Njemačku, što je kruna moje karijere. Uvijek sam vjerovao da ću ostvariti svoje ambicije i mislim da sam zbog toga uspio. Nikada nisam odustajao, ni kada sam imao teške povrede, uvijek sam vjerovao u sebe.
NN: Kakvi su planovi nakon 17. juna?
TAHIROVIĆ: Nakon baraža vraćam se na desetak dana u Njemačku, sa suprugom i sinom, da se "razdužim" sa klubom, a onda za moj rođendan idemo na odmor. Neće biti nikakav specijalan odmor. Sa užom porodicom idem u Trogir, jer u tom dijelu još nismo bili.
Za mene su svi pehari i sve nagrade koje sam dobio jednako važni
NN: A, šta poslije rukometa?
TAHIROVIĆ: Vjerovatno opet rukomet. Postoji neka priča sa Rukomentim savezom BiH, ali još nije definitivno. Trebalo bi da bude u stručnom štabu reprezentacije, pa ću tako ostati vezan za rukomet. Imam u planu i jednu poslovnu ideju, koju bi trebalo da realizujem zajedno sa "Kempom", mojim ličnim sponzorom. Oni su predložili da zajedno probamo malo ozbiljnije "napasti" tržište Balkana. U planu je otvaranje velikog "Kempa šopa" u Sarajevu i još nekoliko objekata u regionu. Žele iskoristiti mene kao poznato lice s naših prostora i tako poboljšati poslovanje na Balkanu.
NN: Imate li poruku za sportiste u BiH koji su tek na početku svog puta?
TAHIROVIĆ: Neću reći ništa novo ako kažem da su najvažniji red, rad, disciplina i vjera u sebe i svoje kvalitete. Za svakoga ko se u BiH bavi sportom krajnji cilj je odlazak u inostranstvo. Zato svi moraju da se tako ponašaju, a to znači da vrijedno treniraju, vjeruju u sebe i čekaju svoju šansu, koja će se sigurno ukazati.
Bez respekta
U junu već godinama jednog od najboljih golmana Bundes lige sa bh. reprezentacijom očekuje baraž sa reprezentacijom Njemačke. Naravno, rivala odlično poznaje.
"Po mom mišljenju, najvažnije će biti da momci koji nisu imali prilike da igraju protiv zvijezda s kakvim će se susresti u junu ne pokažu prevelik respekt. Mislim da čak ne treba ni biti respekta prema Nijemcima. Moramo imati vjeru u sebe i okrenuti se sebi. Oni neka igraju svoju igru, a mi ćemo svoju, pa ćemo vidjeti ko će se radovati."
Poslije rukometa - tenis
Sport u kojem Tahirović najviše uživa, nakon rukometa, je tenis. Za to ima jednostavan razlog.
"Kada igram tenis, nemam se s kim svađati. Tako da mi tenis dođe kao rekreacija, ali i odmor za moje nerve."
2006.
godine proglašen je za najboljeg sportistu BiH u izboru "Nezavisnih novina". Iste godine od Sportskog saveza BiH dobio je priznanje "Mirza Delibašić".
2000.
godine Enid Tahirović je debitovao za reprezentaciju BiH. Bilo je to 26. decembra u prijateljskoj utakmici protiv Makedonije u Tuzli.
Lična karta
Ime i prezime: Enid Tahirović
Datum rođenja: 22. juli 1972.
Mjesto rođenja: Bijeljina
Klubovi: Bijeljina (1984 - 1992), HG Firt (1993 - 1995), TSV Anzbah (1996 - 1998), Željezničar Sarajevo (1998 - 2002), Bosna Sarajevo (2003 - 2007), Cimos (2008), Gepingen (2009 - 2012).
Reprezentacija BiH: 95 (1 gol)