Jedini naš nobelovac Ivo Andrić preminuo je na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu 13. marta, prije 40 godina.
"Rekao je to već Andrić. Čovjek umire dva puta, prvi put kada fizički nestane, a drugi put kada nestane njegova zadužbina. Andrićeva zadužbina nije nestala, ona svakim danom sve više jača, privlači nove čitaoce, a stare upućuje na cjelokupno njegovo djelo", kazao je za "Nezavisne novine" književnik Ranko Risojević.
Ako smo u mladosti izdvajali Andrićeve priče ili romane, dodaje Risojević, sada nam se čini da je svaki njegov redak jednako dragocjen kao i ta velika djela.
"Svaka rečenica koju je rekao Ljubi Jandriću danas odzvanja jače i snažnije nego u vrijeme objavljivanja Jandrićeve knjige. On je primjer umjetnika koji je ispunio sva tri zahtjeva koja je sam naveo: autentičnost, kontinuitet i majstorstvo. Ne bez ponosa, koji je uvijek pomalo iracionalan, smatramo da je Ivo Andrić jedan od onih nobelovaca čije djelo ostaje u grupi onih nesumnjivih, pravedno nagrađenih", smatra Risojević.
Putokaz i putovođa, po riječima Risojevića, Andrić je mislilac čije se poruke ne smiju zloupotrebljavati na jeftinim zabavama, koristeći ih za raspirivanje međunacionalne mržnje, nego baš suprotno, kao upozorenje na ljudsku krhkost i težinu samog postojanja. Zato sigurno, tvrdi Risojević, Andrić ide u red onih čija su imena Gogolj, Tolstoj, Man, Hese...
Podsjećamo, sutra će iz Travnika, rodnog grada Ive Andrića, sve poštanske pošiljke putovati uz crtež lika Ive Andrića na markicama i ispisanu Andrićevu misao o smrtnosti, koju izgovara njegov književni lik, travnički kajmakam, u romanu "Travnička hronika".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.