BANJALUKA -Svjetski dan poezije, proglašen od strane UNESCO-a na današnji dan prije 16. godina, na razne načine, uglavnom čitanjem stihova, biće obilježen širom planete, ali ovo je i prilika da preko značajnih književnih imena skrenemo pažnju na to koliko je čitana ova grana književnosti.
Ako ste ove subote u Beogradu, umjesto novcem, kafu ćete moći platiti stihovima, što se Banjaluke tiče, u Banskom dvoru veče poezije poetskog kruga "Stihovnica" zakazano je za 19 časova, dok je sinoć u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci RS trebalo da bude održano veče otvorenog mikrofona "Po(v)ezivanje", gdje su posjetioci imali priliku da kažu svoje stihove.
''Tokom ranijih godina pročitaosam isuviše eseja književnih kritičara ili čak pjesnika, u kojima se sa sigurnošću tvrdilo da je poezija generalno prezrena i da je gotovo niko u SAD i ne čita. U zemlji u čijimškolama se književnost iz godine u godinu sve manje izučava, gdje sve manje ljudi čitaknjige, gdje i inače povodom najvećeg broja pitanja vlada potpunoneznanje, poezija se čitai piše više no ikad", zapisao je Čarls Simić o čitanosti poezije "danas" prilikom promovisanja u titulu pjesnika-laureata od strane Kongresne biblioteke SAD.
Ko ne vjeruje gore navedenoj tvrdnji, nastavlja Simić, neka malo pročeprka po onome što je dostupno na internetskoj mreži.
"Ko su ti ljudi koji su riješeni da prenesu na nju gotovo svaku pjesmu koja je ikad napisanana ovom jeziku? Odakle im vremena za tako nešto? A da ne spominjem na hiljade blogova, pjesničkihonlajn magazina, i ozbiljnih i onih gdje svako može da okači pjesmu koju je njegova osmogodišnja kći napisala povodom smrtisvoje zlatne ribice", piše Simić.
Njegov imenjak, američki pjesnik Bukovski, čije stihove, samo na srpski jezik prevedene, možemo pronaći na stotinama internet stranica, iako je umro 1994, prije popularizacije svjetske mreže, imao je svoj pogled na ovu temu.
"Uvijek će biti love i kurvi i pijanaca, sve do posljednje bombe, ali kao što je Bog rekao, prekrstivši noge, vidim kako sam stvorio mnogo pjesnika, ali tako malo poezije", stihovi su Čarlsa Bukovskog.
"Poeziju će svi pisati", rekao je i pjesnik Branko Miljković.
"Ja prihvatam misao budućih poetika, jedan nesrećan čovek, ne može biti pesnik", stih je iz pomenute pjesme Branka Miljkovića, tragično stradalog 1961. "Tamo gde je srce, tamo sija sunce" Zorana Kostića Caneta, "Ko ne sluša pjesmu, slušaće oluju" Gorana Bregovića, "Sloboda očigledno nije umjela da pjeva" Neleta Karajlića, samo su aluzije ili doslovno prepisani stihovi iz pomenute pjesme Branka Miljkovića, što dokazuje da je njen naslov najveća istina zapisana o poeziji.
Sa tom tvrdnjom vjerovatno se ne bi složio Matija Bećković, koji je u pjesmi "Poeziju više niko neće pisati" zapisao: "Pesnici će pokušati da se izmaknu ispred onog što su rekli, ali će ih stići ono što su izmišljali i predviđali. Poezija će tražiti njihove živote, da bi njene metafore bile istinite i potvrđene. U novim generacijama niko po tu cenu neće hteti da bude pesnik, a pesnik se ne može biti drukčije u tolikoj laži."
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.