Djeca imaju fenomenalan osjećaj da prepoznaju neke stvari i sjajno bi bilo kada bi se u svim ljudima taj osjećaj zadržao što više godina.
Ja sam čovjek koji ima 50 godina, ali sam u duši dijete. Kada radim predstave, ne radim ih za sebe ili glumce, već upravo za djecu, kaže Jaroslav Antonjuk, pozorišni reditelj iz Poljske, koji u Dječijem pozorištu RS (DP RS) u Banjaluci postavlja novi komad "Guliver u zemlji Liliputanaca".
Antonjuku je ovo treća režija u DP RS, a radio je i predstave u Srbiji, Crnoj Gori, te bio u žiriju pozorišnih festivala za djecu. Direktor je pozorišne kuće "Teatar Lalki" u Poljskoj, a pored režije, Antonjuk glumi, bavi se teatrološkim radom, kao i pisanjem za djecu i mlade.
U intervjuu za "Nezavisne" otkrio je da je kao veoma mlad želio da se bavi filmskom režijom, ali nakon što je upoznao ljude koji se bave lutkarskim teatrom, zainteresovao se za tu formu, koju do danas ima u srcu.
NN: Vaš angažman na ovim prostorima počeo je upravo u Dječijem pozorištu RS u Banjaluci. Režija "Gulivera u zemlji Liliputanaca" je treći komad koji postavljate ovdje. Kako je krenula ta saradnja i jeste li zadovoljni?
ANTONJUK: DP RS je vrhunsko pozorište za djecu na prostoru Balkana. Radio sam puno predstava u Srbiji i BiH, ali ovo je fantastičan teatar, sa sjajnom glumačkom ekipom i srećan sam što opet mogu ovdje raditi. Saradnja je počela na inicijativu Predraga Bjeloševića, direktora DP RS, i tako je krenula nadam se za obje strane uspješna pozorišna priča, u kojoj sada realizujemo već treću predstavu. Ovo pozorište ima dobru scenu i dobre uslove gdje se može izraditi i velika tema, odnosno velika predstava.
NN: Kako ste zamislili "Gulivera u zemlji Liliputanaca"?
ANTONJUK: Ja sam prvo želio uraditi Gulivera u zemlji Liliputanaca i u zemlji velikana u cjelini. Želio sam da pokažem kontrast i tamo gdje je Guliver veliki i tamo gdje je on mali. No, to bi bio zaista veliki projekat, koji samim tim zahtijeva i velika finansijska sredstva. No, napravili smo jednu kombinaciju glumaca i lutaka koja će publici sigurno biti interesantna. Akteri ne igraju toliko uživo, koliko s lutkama. Puno je promjena lutki, dosta rekvizita, puno tehničkih stvari koje treba povezati, ali primaran nam je krajnji cilj, a to je da se svidi mališanima.
NN: Ovo nije prvi put da sarađujete, ali kako je raditi s glumcima DP RS?
ANTONJUK: Moram reći da su glumci veoma talentovani. Konkretno u ovoj predstavi Gulivera igra Duško Mazalica, glumac koji ima unutrašnju suptilnost, ali ima i karakter. A, generalno imamo veoma korektnu saradnju.
NN: Dosta predstava ste radili i u Srbiji, gdje ste, takođe, bili i u žiriju nekih festivala. Po Vašem mišljenju, na kom su nivou pozorišne kuće ovih prostora u odnosu na evropske ili svjetske?
ANTONJUK: Na ovim prostorima predstave dosta naginju ka pozorišnoj estetici Bugarske. To je bila vrhunska škola i pravi poznavaoci pozorišta mogu i da začepe uši i kada samo pogledaju dekor znaju da je to bugarski teatar. Komade poput "Majstora i Margarite", "Male Elfe", "Životinjske farme" ne možete zaboraviti, a svi oni su rađeni po principima te škole.
Mislim da su teatri u BiH mnogo više otvoreni za nove i drugačije stvari u odnosu na pozorišne kuće u Hrvatskoj. Za dječji teatar treba dosta ukusa, treba putovati na festivale, prihvatati i usvajati nove stvari i to će donijeti dobre rezultate po kojima ćete biti prepoznatljivi u pozorišnom svijetu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.