"Supa je bila vrela", "Tehnološki hendikepiran", "Da ja teb' kažem" ili "Tol'ko o tom" već duže vrijeme su hitovi na Internetu. Iza ovih zanimljivih i šaljivih pjesama uspješno se "krio" Bojan Mikulić Mikula, rođen u Banjaluci. Kako je vrijeme prolazilo i oni kojima muzika nije baš tekla venama željeli su da saznaju ko se tako lako poigrava rimama u razotkrivanju surove svakodnevice.
U gradu na Vrbasu Mikula je progovorio i prohodao, a odmah potom se s roditeljima preselio u Nožičko kod Srpca gdje je, kako kaže, naučio i da vozi bicikl.
"U Nožičkom sam dao časnu pionirsku riječ da ću marljivo učiti i raditi. Završio sam osmogodišnju školu pa sam se onda otisnuo u Srbac gdje sam završio i srednju, zvanje mašinski tehničar. Nakon toga je uslijedila desetogodišnja pauza u obrazovanju da bih se tako, odmoren od umnog rada, upisao na Filozofski fakultet u Banjaluci, Odsjek germanistika, dogurao do apsolventa pa se ponovo bacio na konkretne stvari u cilju oporavka intelektualnim radom uništenog budžeta. Sad živim i radim u Beogradu. Status: zadovoljan", istakao je Mikula na početku intervjua za "Nezavisne".
NN: Da li je Mikula, profesionalni muzičar i da li ste zadovoljni obimom posla?
MIKULA: Ne, daleko od toga. Muziku volim, vjeran sam joj i iskren drug, ali profesionalan ni u kom slučaju. S bendom ne radim, nego se izmotavam kad imam vremena. Čak nekad i naplatimo to izmotavanje. Obimom posla sam jako zadovoljan, ali to nema nikakve veze s muzikom.
NN: Svojim pjesmama, objavljenim na YouTubeu, privukli ste pažnju šire javnosti. Smatrate li se popularnim?
MIKULA: Svjestan sam da sam privukao pažnju određenog broja ljudi, ali se ne smatram popularnim. Internet je medij koji me je jednostavno stavio na takvo jedno iskušenje. Odjednom se na mom radnom stolu našao taj prozor kroz koji se vidi cijeli svijet, a koji, za razliku od TV prijemnika, omogućava i tom cijelom svijetu da vidi mene. Piskaranje i sviruckanje za svoju dušu sam, upakovano u digitalni oblik, bacio kroz taj prozor u pustio da traže utočišta u dušama žednim istine i bestidnog poimanja gorke stvarnosti. Satira je preuzela na sebe ulogu da satare šminku na ofucanom licu pomenute gorke gospođe. Imam osjećaj da je na visini zadatka i drago mi je zbog toga.
NN: Prepoznaju li Vas ljudi na ulici i kako se osjećate znajući da je Vaše pjesme pogledalo više od milion ljudi?
MIKULA: U Nožičkom me prepoznaju svi kao i prije nego što sam uopšte znao za ostatak svijeta. I svima je još onaj isti osmijeh na licima kad me sretnu. Ništa se tu nije promijenilo i nadam se da nikada neće. U Beogradu me ne prepoznaje niko, a to mi, takođe, prija. Ipak mi se sve češće javljaju prijatelji, samo da mi prenesu da se "Supa je bila vrela" uveliko pjevuši po menzama, studenjacima. Cifra od oko milion i po posjetilaca na mom profilu mi, naravno, imponuje. Nisam se nadao takvoj navali. Osjećaj je lijep, ali u suštini moga bića se ništa promijenilo nije, osim što sam, možda, vlastitu zabavu digao na viši nivo.
NN: Kako biste opisali svoj muzički pravac?
MIKULA: Moj muzički pravac ne postoji niti imam uzor u svom radu. Moglo bi se reći da sam roker, ali uživam u raznim žanrovima i stvarno ne bih nikoga izdvajao niti sortirao kvalitet muzike po pravcima. Mogu da nabrojim neke od izvođača koje sam, recimo, studiozno slušao. To su "Pink Floyd", "Dire Straits", "Deep Purple", "The Rolling Stones", AC/DC, Stivi Rej Vogan, Džef Hili, Prins, Dajen Kral. Naravno, tu su i domaći izvođači svih vrsta, što iz ljubavi što silom prilika. Primjećujem da me mnogi porede s Rambom Amadeusom, kome stvarno skidam kapu za kreativnost i stvaralački rad, ali mislim da tu nema neke detaljnije sličnosti. Možda taj satirični prilaz jeste nešto u šta bih se spakovao s njim, ali Rambo je Rambo, a Mikula je Mikula.
NN: Sve Vaše pjesme šalju određenu poruku.
MIKULA: Moje pjesme definitivno jesu slika vremena u kakvom živimo i to ne zato što ja to kažem, već zato što ih ljudi kao takve prepoznaju.
NN: U pjesmama koristite naglasak iz krajiških sela. Kako na to reaguju ljudi iz većih gradova i sredina?
MIKULA: Čuo sam da me u Banjaluci često citiraju i drago mi je zbog toga. To je naglasak našeg naroda kojeg se nikako ne treba stidjeti. Ponekad, na mnogo jednostavniji način, objasni kompleksne misli nego i samo Njegovo veličanstvo književni jezik. Ne zaboravimo da je jezik samo instrument i da bez mudre podloge može da služi i jako neukusnom lupanju u prazno, bez obzira na ažurnost vokabulara.
NN: Da li vi stojite iza pjesme "Tehnološki hendikepiran"?
MIKULA: Glavom i brkovima! To je simpatična pjesmica koja kratko i jasno navodi prednosti u nedostacima i obrnuto. Vidim je na portalima širom bivše države, emituju je i na radio-stanicama. Nadam se da će poruka uroditi plodom.
NN: Vaša muzika nastaje iz revolta, potrebe ili nečeg trećeg?
MIKULA: Moja muzika nastaje iz svega pomalo. Ima tu i revolta i potrebe i nečeg trećeg i četvrtog. Ona je projekcija mojih osjećanja u datom momentu. Ponavljam da nisam profesionalac pa samim tim i ne nosim breme pretjerane odgovornosti za kvalitet same muzike. Zabavljam sebe pa ako zabavim još koga tim bolje. Nisam proizvod koji neko treba da konzumira da bi neko s druge strane naplatio tu konzumaciju. Imam vremena pa ga, eto, provodim na taj način.
NN: Ima li kakvih planova za budućnost ili ćete raditi u skladu s dešavanjima?
MIKULA: Nemam planova, to se jednostavno dogodi. Možda ništa ne uradim, a možda napravim cirkus! Zadnja pjesma u nizu je "Tol'ko o tom", u kojoj nisam opleo po političarima, nego sam govorio o tome kako su oni opleli po nama koji to nismo!
NN: Da li ste kantautor ili imate pomoć? Gdje snimate pjesme i jeste li ikome nudili da ih objavi?
MIKULA: Ja sam kantautor i stojim iza svih svojih pjesama. Većina aranžmana su, takođe, moji. Na nekoliko pjesama sam imao pomoć prijatelja. Radim u stanu, na kompjuteru, na svojim instrumentima, amaterskim naravno. Nisam nudio nikom da ih objavi, to košta. S druge strane, YouTube mi za to zadovoljstvo ne uzima ništa. Divna jedna ustanova.
NN: Kakva je, prema Vašem mišljenju, današnja muzika?
MIKULA: Kao i uvijek, raznovrsna. Ima tu i remek-djela i smeća, samo što je ovo drugo možda postalo toliko unosno da je jednostavno preplavilo kreativce i ljude koji muziku rade iz ljubavi pa je, samim tim, rade dobro. Želim im da istraju u svome radu, mada su, po meni, deset najboljih pjesama na svijetu već odavno snimljene.
NN: Koje su to top 10?
MIKULA: Među njima su sigurno "Shine on You Crazy Diamond", "Sultans of Swing" i "Hotel California", a u konkurenciji za preostalih sedam mjesta ima bar deset puta više kandidata koji se mijenjaju na tih sedam pozicija u zavisnosti od mog raspoloženja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.