Izložba keramike slavnog španskog umjetnika Pabla Pikasa pod nazivom "Na Azurnoj obali" otvorena je u prostoru zgrade "Beko" u Beogradu.
Publika će do 15. aprila imati priliku da vidi 100 eksponata, rijetko viđenu kolekciju nekih od najvrednijih Pikasovih djela iz opusa keramike, srebra i zlata.
Izložbu je u četvrtak naveče otvorio ministar kulture Republike Srbije Predrag Marković, a prisutnima se obratio i ambasador Španije u Srbiji Arturo Laklaustra Beltran, kao i direktor Instituta "Servantes" Antonio Lazaro Gonzalo.
Beltran je istakao da je za njega velika čast što je na otvaranju ove izložbe.
"Ova izložba ima poseban značaj zbog velikog broja eksponata koji su ovdje izloženi, tako da nam ona daje mogućnost da upoznamo nepoznatu ili manje poznatu stranu velikog umjetnika Pabla Pikasa", rekao je Beltran.
On je rekao da predmeti koji su izloženi u toj postavci nisu likovnog karaktera, ali da u sebi nose ona obilježja po kojima je Pikaso poznat ne samo u Španiji, već u cijelom svijetu.
"To je njegovo interesovanje i usredsređenje bez obzira na tehniku koju koristi. I u čemu god radio, ovaj umjetnik se dokazao kao značajna ličnost stvaralačkog i umjetničkog života", zaključio je Laklaustra Beltran.
Izložena je rijetko viđena kolekcija nekih od najvrednijih Pikasovih djela iz opusa keramike, srebra i zlata
Marković je ocijenio da su svi posjetioci došli da bi se sreli sa jednim specifičnim Pikasom.
On je rekao da je dio Pikasovog života koji je proveo na Azurnoj obali radeći s keramikom dio njegovog smirenja.
"Pikaso je na Azurnoj obali našao svoj mir, kao što vjerujemo da će ova izložba koja se seli sa obala Bleda na obale Dunava, pa potom na obale Jadranskog mora u Dubrovnik polako nalaziti svoj smiraj", istakao je Marković.
On je zahvalio načinu na koji je izložba došla u Srbiju, rekavši da je ponekad potrebno da se pređe veliki put kao što ga je Pikaso prešao odlazeći do Barselone, pa kasnije i do Pariza koji je u to vrijeme bio centar umjetničkih dešavanja.
"Kao što je on to uradio, tako i njegova djela polako u različitim segmentima tek sada stižu do nas", rekao je Marković.
Lazaro Gonzalo je istakao da je Pikaso počeo da se bavi keramikom kada je došao u Valori na Azurnoj obali.
On je objasnio da je Pikaso u tom periodu života izradio više od 4.000 predmeta u keramici, kao i veliki broj radova u bronzi i dvije freske pod nazivom "Rat i mir".
Postavka predstavlja rijetko viđenu kolekciju nekih od najvrednijih Pikasovih djela koje je stvarao upravo na Azurnoj obali u gradiću Valori.
Na izložbi se nalazi oko 100 eksponata - predmeta od keramike (vaze, šolje, tanjiri, činije…), srebra i zlata, koji su praćeni plakatima koje je ovaj umjetnik radio za godišnje izložbe u Valoriju.
Kustoskinja izložbe Jelena Kanački pojasnila je da je Pikaso u periodu dok je bio na Azurnoj obali najviše radio sa glinom s kojom se prvi put "susreo" 1946. godine u 65. godini i da je narednih tridesetak godina koristio tu tehniku.
"Pikaso koristi dosta kolorita u radu s keramikom za razliku od grafike, gdje je škrt u boji", objasnila je Kanački, dodavši da su ovi predmeti veseli, puni različitih tema, ljudskih lica, kubističkih elementa, različitih životinja - ptica, koza, riba, kao i tema iz svakodnevnog života, kao što su borbe bikova u koje je Pikaso uvijek bio "zaljubljen".
Među izloženim plakatima nalazi se i plakat koji je Pikaso radio za jugoslovenski film Veljka Bulajića "Bitka na Neretvi".
Dva puta nedjeljno će biti organizovano stručno vođenje kroz izložbu - srijedom i subotom.
Izložba nam daje mogućnost da upoznamo nepoznatu ili manje poznatu stranu Pikasa
Pored glavnog izložbenog prostora biće održavan i prateći program u vidu radionica.
Pablo Ruiz Pikaso rođen je 25. oktobra 1881. u Malagi, a umro je 8. aprila 1973. Bio je svestrani španski umjetnik, jedan od najvećih slikara, vajara, crtača i grafičara 20. vijeka. Uz Žorža Braka, jedan je od osnivača likovnog pravca kubizam. Pablo Pikaso je bio sin Hozea Ruiza Blanka, profesora crtanja, i Marije Pikaso Lopez. Njegovo neuobičajeno interesovanje za crtež počelo je vrlo rano, negdje u 10. godini, kada je postao učenik svog oca u Korunji, gdje se porodica premjestila 1891. godine.
Od tog momenta njegov talenat i interesovanje za eksperimentisanje i razvijanje sopstvenog likovnog izraza pomaže mu da vrlo brzo prevaziđe umjetničke sposobnosti svoga oca. U Korunji, Pikasov otac je odlučio da podredi svoje umjetničke ambicije sinu, dovodeći mu modele i podržavajući ga u ostvarenju njegove prve izložbe kada je imao samo 13 godina.
Porodica Ruiz-Pikaso se seli u Barselonu 1895. godine i Pablo se upisuje u Ljoču, lokalnu umjetničku akademiju, gdje je njegovo otac već dobio posao kao profesor crtanja. Svi u porodici su se složili da Pablo može da postane akademski slikar, a 1897. godine njegova slava u Španiji je išla u prilog očekivanjima, pošto je te godine njegova slika "Nauka i milosrđe", za koju je njegov otac bio model doktora, dobila počasnu nagradu u Madridu na izložbi Kraljevske akademije "San Fernando".
Španski glavni grad je bio očigledno sljedeća stanica za mladog umjetnika, gdje bi mogao da stekne priznanje i ispuni očekivanja roditelja.
Pablo odlazi za Madrid i upisuje se u Kraljevsku akademiju "San Fernando", jeseni 1897. godine.
Ali ubrzo ocjenjuje nastavu na Akademiji ispod očekivanog nivoa i provodi vrijeme na crtanju i slikanju svakodnevice koja ga okružuje: kafića, ulica, bordela itd.
U Pradu otkriva špansko slikarstvo i piše: "Muzej je predivan. Velaskez je prva klasa; moju pažnju privlače odlični portreti od El Greka, ali Muriljo nije uvjerljiv u svakoj od svojih kompozicija".
Djela ovih i drugih umjetnika ostavila su jak utisak na Pikasa i takođe postala putokaz u različitim momentima njegove duge karijere.
Goja je bio umjetnik čija djela je Pikaso naročito kopirao u Pradu 1898. godine (portret toreadora Pepea Ila i crteže za jednu od grafika iz Gojine serije "Kaprici").
U Barseloni, gdje je pohađao školu, kao i u Madridu, gdje je bio svakodnevni posjetilac muzeja "Prado", zanimalo ga je sve u vezi sa slikarstvom, a sanjao je i o Parizu, gdje napokon stiže u oktobru 1900. godine.
I u čemu god radio, ovaj umjetnik se dokazao kao značajna ličnost
U istoriji slikarstva malo je "državnih udara" koji se mogu mjeriti s onim što ga je Pablo Pikaso ostvario 1907. godine, kada je svojim zapanjenim prijateljima pokazao "Gospođice iz Avinjona", sliku na kojoj je svijet predstavio kao u razbijenom ogledalu.
Pikaso je bio pokretač i inspirator slikarskih smjerova kao što su kubizam i sugestivni ekspresionizam koji predstavljaju pravi revolucionarni prevrat u modernoj likovnoj umjetnosti.
Ženio se dva puta i imao je mnogo ljubavnica. Otac je četvoro djece. Posljednje dijete, Palomu, dobio je u 68. godini.
Paralelno sa slikarstvom Pikaso se posvećivao i skulpturi, prije svega u godinama oko 1907. kada je stvarao pod uticajem kubizma, zatim oko 1930. godine i u drugim razdobljima njegovog stvaranja.
Pikaso je napravio preko 6.000 slika, skulptura i crteža. Njegove slike danas vrijede milione.
Umro je 1973. kada mu je otkazalo srce za vrijeme napada gripa.
100 predmeta izloženo
60stvari od keramike
3 medaljona od zlata
3 tanjira od srebra
20 plakata
Najskuplje slike
* "Akt, zeleno lišće i bista" (1932) - prodata 2010. godine u Njujorku za 106,5 miliona dolara.
* "Dječak sa lulom" (1905) - prodata 2004. godine u Njujorku za 104,17 miliona dolara.
Poznata Pikasova djela
* "Dijete sa golubicom u rukama" (zbirka ledi Aberkomvas, London, 1901)
* "Akt otpozadi" (privatna zbirka, Pariz, 1902)
* "Porodica akrobata" (Umjetnički institut u Čikagu, 1905)
* "Gospođice iz Avinjona" (Muzej savremene umjetnosti Njujork, 1906 - 1907)
* "Akt" (Galerija Tejt u Londonu, 1910)
* "Portret Ambroaza Volara" (Muzej moderne umjetnosti Moskva, 1910)
* "Žena sa gitarom" (Muzej moderne umjetnosti Njujork, 1911 - 1912)
* "Mrtva priroda s lulom" (Narodna galerija Prag, 1914)
* "Violina" (Muzej nacionalne umjetnosti u Parizu, 1914)
* "Sjedeći Pjero" (Muzej moderne umjetnosti Njujork, 1918)
* "Ogledalo" (Pikasova zbirka, 1932)
* "Žena sjedeća na plaži" (Pikasova zbirka, 1937)
* "Gernika" (Nacionalni muzej "Kraljica Sofija", Madrid, 1937)
Faze
Djelo Pabla Pikasa svrstava se u nekoliko faza i ako su pojedina razdoblja u njegovom djelu predmet sporova. Može se uzimati da su to bila: plavo razdoblje (1901 -1904), ružičasto razdoblje (1905 - 1907), doba pod uticajem afričke primitivne umjetnosti (1908 - 1909), analitički kubizam (1909 - 1912), sintetički kubizam (1912 - 1919).
Između 1939. i 1940. godine u Njujorku je održavana velika retrospektivna izložba Pikasovog djela i tom prilikom se pokazao cjelokupan raspon njegovog djela i mnogi teoretičari umjetnosti ispravili su svoja mišljenja o njegovom djelu.
Pacifizam
Pablo Pikaso je za vrijeme Španskog građanskog rata, Prvog svjetskog rata i Drugog svjetskog rata ostao neutralan i nije bio ni na jednoj strani i nije ratovao. Nikakva politika nije bitno i trajno uticala na njega, iako je jedno vrijeme bio i u Komunistočkoj partiji, ali je poslije Staljina odstupio iz nje jer je bio kritikovan.
Pikaso o tome nije nikada govorio, ali je podržavao misao da je bio pacifista.
Analitički kubizam
Analitički kubizam (1909 - 1912) je stil koji je Pablo Pikaso razradio zajedno sa Žoržom Brakom. Oba slikara upotrebljavaju tamne braon tonove i oba slikara slikaju tako kao da posmatraju predmete iz više uglova odjedanput. Radi se o kretanju očne tačke koja je do tada u umjetnosti uvijek bila nepokretna. U to doba slike Pikasa i Braka su veoma slične.
Sintetički kubizam
Sintetički kubizam (1912 - 1919) je dalji stepen u razvoju kubizma. Pablo Pikaso na slike lijepi komade papira, često i tapete, novinski papir i to je pojava prvog kolaža u umjetnosti.
Sintetički kubizam se odlikovao slobodnim komponovanjem realnih oblika u ravni slike i težnjom da se razviju kolaži. To je bila reakcija na početne tokove nefigurativne umjetnosti, koja je rušila kompozicioni red slike, a takođe i na fovizam i njegovu dekorativnost.
Klasicizam i narealizam
Poslije Prvog svjetskog rata Pablo Pikaso stvara u neoklasicizmu i ovaj povretak "ka redu" opaža se kod mnogih umjetnika dvadesetih godina 20. vijeka.
U tridesetim godinama 20. vijeka njegovog arlekina je zamijenio minotaur, što se smatra sponom između nadrealizma, kao u slici "Gernika", jednoj od njegovih najpoznatijih slika, koja je obilježila bombardovanje španske "Gernike" od strane Nijemaca. *
Pozno djelo
Pablo Pikaso je bio jedan od 250 skulptora koji su izlagali u Filadelfiji 1949. godine. U pedesetim godinama 20. vijeka Pikasov stil opet se promijenio, kada je stvorio interpretacije po djelima starih majstora slikarstva, Velaskeza, Goje, Pusena, Manea, Kurbea i Delakroa.
Pikasovo kasno djelo je smjesa različitih stilova slikarstva i on se mijenjao do kraja svog života. Njegovi radovi u njegovo doba nisu bili priznavani i on je doživio priznanje kao umjetnika koji je bio daleko iznad svoga vremena tek kasnije.
Pikaso je najplodniji slikar svih vremena. Prema Ginisovoj knjizi rekorda napravio je oko 13.500 slika, 100.000 grafika, 34.000 ilustracija za knjige, i 300 skulptura. Ukupna vrijednost njegovog rada 1973. godine procjenjena je na 750 miliona dolara.