Čaj u Indiji nije samo obična šoljica ovog pića kojim počinju dan. To je tradicija, ali i način života za Indijce. Kultura ispijanja čaja u Indiji ima duboke korijene, ali prodaja čaja za mnoge predstavlja i jedini izvor zarade, kojom prehranjuju porodicu.
Prodavci čaja u Indiji poznati su kao chai wallahs. Iako nije riječ o nekoj basnoslovnoj zaradi, mnogi bukvalno žive od toga. Inače, godišnje se u Indiji popije oko 837.000 tona čaja. Za ovaj ritual ne postoje granice, i svi ga jednako vole: od onih iz najviših, do onih iz najnižih kasti.
Čaj u Indiji nije samo obična voda s biljem. Ovdje se dodaju razni začini, kao i mlijeko, koje je obavezno pri ispijanju čaja.
Prodavci čaja su uglavnom smješteni u prometnim četvrtima ili na prometnim saobraćajnicama.
Jedan od njih je i Santoš, koji ima svoj štand u popularnoj četvrti Mumbaija. Čaj prodaje posljednjih 15 godina i od tada se ova četvrt dosta promijenila. Danas su ovdje smještene kancelarije i sjedišta mnogih kompanija i Santošev posao ne ide više onako kao što je to bilo nekad kad nije mogao da napravi čaja koliko je imao narudžbi. Međutim, ipak opstaje i u ovim vremenima jer čak i oni koji rade u savremenim kancelarijama imaju naviku da piju čaj, a njegov čaj je jedan od najboljih u ovoj četvrti - sa dosta mlijeka i dosta đumbira.
Đumbir je jedan od najčešćih sastojaka indijskog tradicionalnog čaja i vjeruje se da on ima brojne prednosti za zdravlje. Takođe, mnogi ovaj čaj preferiraju i zimi jer veoma brzo zagrije organizam. Ovaj začin se u Indiji koristi već stotinama godina, a Britanci su ga prenijeli i popularizovali u svojoj zemlji.
U Alaporeu, luksuznoj četvrti Kalkute, takođe postoje ulični prodavci čaja. Jedan od njih je i Šoban Barva, koji priznaje da najveću zaradu ima za vrijeme poznatog hindu festivala "Durga Puja". Tada na hiljade ljudi dođe u Alapore, gdje se nalaze hramovi posvećeni hindu božanstvima. I dok običnim danima Šoban radi do deset sati uveče, kad je festival ostaje i do pet ujutro jer je turistima tj. vjernicima potrebno nešto što će im dati snage da ostanu budni cijelu noć.
Posljednjeg dana festivala, kad u obližnju rijeku uranjaju statue hindu božanstava, najveća je gužva i Šoban priznaje da taj dan zaradi najviše u cijeloj godini.
I dok je prije nekoliko decenija služen isključivo u malim glinenim posudama, danas su popularne plastične čašice, ali mnogi i danas insistiraju na glinenim posudama jer je to, ipak, tradicija.
Najpoznatija tzv. čajna provincija je Tamil Nadu i ovdje se proizvodi najviše čaja u Indiji. Iz ove provincije je i Rukamani, kojoj je čaj othranio nekoliko generacija porodice. Ona je najstarija u grupi uličnih prodavaca i kažu da je njen čaj specijalan. Upravo zbog činjenice da najduže radi dobila je i nadimak Ama, što znači majka.
Indijci štandove sa čajem često postavljaju u blizini fabrika, poput Rukamani, koja kaže da najveću zaradu ima za vrijeme pauze u fabrici, kad svi krenu po užinu. Veliki broj štandova se redovno može naći i uz željezničke stanice, a prodavači obilaze platforme i vagone prije polaska voza kako bi prodali bar još jednu šolju čaja.
Prodaja čaja je često porodični posao... Takav je slučaj i sa porodicom Jadav, koja decenijama prodaje čaj u svetom gradu Varanasi. Jadav je naslijedio posao od oca, koji je preminuo prodajući topli napitak.
Inače, Varanasi je poznat po tome što se ovdje svakodnevno vrše kremacija preminulih jer svako želi da bude kremiran u svetom gradu. Mnogi Indijci smatraju da je ovo "srećno mjesto za umiranje", pa tako mnogi dolaze kad osjete da im je kraj blizu. Ipak, Jadav se ne obazire na to jer je smrt postala sastavni dio njegovog života.
"Šta da vam kažem, nema tuge. Na kraju krajeva, ovo je najsrećnije mjesto za umiranje", kaže on dok sljedećoj mušteriji sipa čaj.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
