Željeznička stanica Pen, Njujork. Penjem se prema izlaznim vratima stanice stepenicama punim ljudi koji nekud žure. U Njujorku svi uvijek žure. Ne postoji ni jutarnja ni večernja špica. Postoji samo neprekidna struja ljudi.
Napolju sam, na ulici. Očima treba trenutak da se naviknu na svjetlo dana. Danas će mi se ostvariti davnašnja želja: Posjetiću hotel "Njujorker". Hotel u kojem je zadnje godine života proveo naučnik Nikola Tesla.
Dok bekonačno dugo čekam na zeleno svjetlo i da se uputim prema hotelu, razmišljam o tome kako se veličina našeg Tesle "nosi" sa veličinom ovog grada. Da li je Tesla stvarno toliko veliki? Šta on znači Amerikancima? Koliko ga cijene? Da li ga cijene...?
ŽIVOTNI PUT: Kada se stvari krajnje pojednostave, može se reći da Evropa ima velike mislioce, a Amerika sistem koji je dizajniran kao veliki magnet koji privlači iz vana sve ono što vrijedi. Privuče nebrušeni dijamant, a onda ga rafinira i omogući mu da zasja do kraja, na način kako drugdje možda nikada ne bi.
Na primjeru Nikole Tesle odlično se vidi kako to funkcioniše u praksi: U njegovom Smiljanu nije bilo mnogo sretnih dana. Surov život na ivici gladi, zime i smrti, opstanka u teškim krajevima, prenio je na Nikolu najbolje instinkte preživljavanja. Kao oružje za opstanak u tako negostoljubivoj sredini, priroda mu je podarila jedan kvalitet koji je nadomjestio neke fizičke slabosti: intelekt. Intelekt se kod Nikole razvio u znatiželju. A znatiželja se rasplamsala u plamen strasti. Strasti prema nauci, prema traženju odgovora na pitanja: Kako svijet funkcioniše? I kako divlju snagu prirode pripitomiti, da služi ljudima i njihovom napretku?
Ostatak priče je poznat: austrijska gimnazija u Karlovcu, pa fakultet u Gracu, pa Prag i Budimpešta, pa preporuka Tomasu Edisonu za put preko Bare. U Njujork. Nebrušeni dijamant samo što nije zasjao.
TESLOMANIJA: Nema nikakve sumnje: U Americi definitivno znaju ko je Tesla, veliki naučnik. U posljednje vrijeme čak je zavladala i neka vrsta "teslomanije" - poznati rok bend nosi njegovo ime. Najpoznatiji električni automobil takođe. Nebrojeni dokumentarci snimljeni su o njemu. Koliko su stvari otišle daleko, dovoljno govori podatak da je za Amerikance i nacionalni superstar Tomas Edison pravi negativac kad se spomene u kontekstu Tesle!
Ulazim u hotel, u ogroman hol. Sa desne strane je recepcija. Predstavljam se i pitam gdje mogu saznati nešto o Tesli i njegovim posljednjim danima u "Njujorkeru". Recepcionarka gotovo mašinskim pokretima iz ladice iza svojih leđa vadi brošure o Tesli, a da nije ni pogledala iza sebe. Očigledno je ovo rutinski potez. Očigledno puno ljudi pita za Teslu.
"Nažalost, soba je zauzeta, pa vam ne možemo pokazati unutrašnjost. Ali naše osoblje vam može pokazati sobu", izrecitovala je ona.
Odlazim do Ahmeda. Ahmed radi u službi obezbjeđenja. Objašnjavam da je recepcionarka rekla da će nas on odvesti do sobe. Rutinski, ali ljubazan osmijeh. Okreće se nadesno i zove svog kolegu, udaljenog desetak metara.
"Možeš li me zamijeniti na desetak minuta? Moram gore, pokazati Teslinu sobu."
Kolega dolazi, još jedan rutinski osmijeh. Ahmed me poziva da krenem za njim u lift s lijeve strane. Objašnjava da u stvari postoje dvije Tesline sobe, a ne jedna. Obje je koristio zadnjih godina svog života. Kaže da je uz sobu Muhameda Alija to najzanimljivija hotelska atrakcija. Kaže da ljudi posebno plaćaju kada odsjedaju u Teslinim sobama.
"Posebno kad dođu vaši ljudi iz Evrope", kaže Ahmed.
Rijetko iko od posjetilaca dobije priliku da uđe u sobe. Stalno su zauzete. Rezervišu se sedmicama, nekad mjesecima unaprijed. Očigledno odličan izvor prihoda za hotel.
Kažem Ahmedu da je vjerovatno zanimljivija ona soba u kojoj je Tesla umro. Usamljen i zaboravljen, tog 7. januara 1943. godine.
Ahmed mi se povjerljivo smiješi: "Oni obično ne govore posjetiocima da je Tesla tu umro. U prvom trenutku mi je to bilo baš čudno. Zašto ne govore? Ali sve se vrlo brzo razjasnilo: S nama u liftu je bilo dvoje gostiju koji su slušali naš razgovor. Oboma se lice snuždilo. "Creepy!" Kažu, nisu znali da je Tesla ovdje umro!
POSJETA SOBI: Izlazimo iz lifta. Nakon nekoliko metara, Ahmed se zbunio. Uzima svoj toki-voki i pita za broj sobe. Okreće se prema meni, uz izvinjenje: zaboravio je broj. Ali siguran je da smo na pravom spratu. Metalni glas iz toki-vokija je javio: broj je 3.327.
Ulazimo u dugački hodnik i idemo prema zadnjoj sobi na kraju hodnika. Broj 3.327. Pravimo nekoliko kurtoaznih fotografija. Ahmed pozira. Nije mi u redu svjetlo, pa namještam blic. Ahmed je strpljiv, navikao je. Peta ili šesta fotografija je u redu. Ljubazno mu zahvaljujem. Ahmed se još jednom izvinjava što ne možemo ući u sobu. U redu je, nema problema.
Odlazimo nazad prema liftu. Razmišljam imam li dovoljno materijala za moju priču. Možda bi trebalo još nešto saznati, pa pitam Ahmeda zna li neke pikanterije, postoje li neki zanimljivi detalji o Teslinom životu u hotelu ili, možda, neke anegdote o ljudima koji su posjećivali sobu. Zna li, možda, cijenu sobe?
Ahmed ne zna puno o tome.
Spuštamo se u hol. Obojica ćutimo. Pitam da li možemo napraviti još nekoliko fotografija hola hotela i s vanjske strane. Naravno.
Odlazim ponovo do gospođe na recepciji i pitam za detalje, pikanterije, anegdote. Objašnjavam joj da će priča o Tesli i njenom hotelu biti objavljena u jednim od najvećih dnevnih novina u BiH.
GUŽVA: Izvinjava se, gužva joj je. Podne je, dodaje, obično luda kuća od posla. Ali daje nam imejl adresu PR službe hotela. Gospođa Patricija Rap će nam pomoći oko svega.
Kada sam se vratio u BiH, poslao sam imejl gospođi Rap 6. juna. Odgovorila nam je 11. juna i poslala nekoliko fotografija unutrašnjosti Tesline sobe. Obećala se naknadno javiti sa ostalim informacijama, uključujući i cijenu sobe. Nije se javila.
Izlazim iz hotela. Pravim još nekoliko fotki. Udaljavam se, duž Osme avenije, suprotno od Pen stanice, prema Tajms skveru. Na nekih 500 metara, okrećem se nazad prema hotelu. Njegove veličanstvene konture gube se u šumi menhetnških skajlajnera. Njegova lokacija na Menhetnu je ujedno blagoslov, ali i kletva. Biti veliki na velikom mjestu te čini samo prosječnim.
Sada još više cijenim Teslu. I u najvećem gradu, Tesla je i dalje veliki.
Bista rad vajara iz Banjaluke
Bista Nikole Tesle, koju je uradio akademski vajar Bojan Mikulić iz Banjaluke, uručena je nedavno menadžmentu hotela "Njujorker". Bista će biti svečano otkrivena 10. januara 2015. godine i stajaće u centralnom lobiju hotela, a istog dana biće održana i Tesla konferencija sa ciljem da Tesla konačno uđe u školski program Amerike.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
