Tri sina Ilinke Bajić, mještanke zaseoka Kaluđeri, nedaleko od Banjaluke, završila su školu tako što su na nastavu išla čamcem, a majka ih je sa strahom u očima pratila, kao što je slučaj i danas, kad su odrasli, pa na posao odlaze istim prevoznim sredstvom preko Vrbasa.
Najveća želja Bajićeve, kao i ostalih mještana ovog zaseoka, koji pripada mjesnoj zajednici Rekavice 2, jeste da napokon dobiju most, te da im drveni čamac, koji propušta vodu, ne bude jedina veza sa svijetom, već da imaju pravi put do kuća.
Mještani nam kažu da su se do sada više puta obraćali nadležnim lokalnim i republičkim institucijama, ali njihov trud nije urodio plodom.
"Nadležni obećavaju i govore da se strpimo, ali na kraju samo na tome i ostaje, do kuća idemo čamcima, nemamo pitke vode ni puta, a Bog nam je dao ovu prelijepu rijeku i zemlju koja stoji neiskorištena i zapuštena", govori Bajićeva.
Preko hladnog Vrbasa
Ona se prisjeća straha koji je osjećala svaki put kada su mališani kretali u školu.
"Dok su bili mlađi sinovi skoro svaki dan gledala sam sa obale u supruga kako ih prevozi sve dok ne izađu na drugu stranu rijeke iz straha da im se nešto ne dogodi. Eto, hvala Bogu, završiše škole, zaposliše se, ali i dalje je sve isto sa čamcem", priča Bajićeva.
Mještani zaseoka Kaluđeri svakodnevno obavljaju obaveze prelazeći sa jedne na drugu obalu rijeke Vrbas starim čamcem.
Bez prelaska čamcem preko desetak metara dubokog i hladnog Vrbasa nema im ni odlaska u školu, prodavnicu, na posao, kod ljekara, a ni mladenci pred matičara ne mogu drugačije.
Boško Prosan (63), mještanin koji nas je prvi dočekao i smjestio u čamac, priča nam kako je prvi put prevezao putnike preko rijeke davne 1960. godine sa devet godina, ali da nije očekivao da će i u ovim godinama isto to da radi. Nadao se nekom drugom putu i prevoznom sredstvu ka svom zaseoku, a san o mostu je najveći za sve mještane.
"Dok sam bio dijete vožnja čamcem mi je bila zanimljiva pa sam koristio svaku priliku da zamolim starije da upravljam njime, ali ni slutio nisam da ću poslije toliko godina biti prinuđen da i dalje prevozim sa jedne na drugu obalu", rekao je Prosan.
Govori nam kako se godinama na njihovim čamcima svašta prevozilo pa u nekoliko navrata i svatovi.
Skupi čamci
Petnaestak domaćinstava je unazad čak 300 godina sve poslove obavljalo vozeći se čamcima ručne izrade.
"Materijal za svaku sagrađenu kuću smo prevozili čamcima, djeca nam svaki dan idu u školu, ljudi na posao, a nikakvog rješenja na vidiku. Kada puste branu, pogotovo zimi, nema prelaska na drugu stranu bar ne bez ogromnog rizika. Nama je čamac dosadio, ne tražimo kule i gradove, samo normalne uslove za život", rekao je Prosan.
Prosan najviše strahuju da se ne ponovi slučaj od prije nekoliko godina kada je Vrbas pokazao silovitu snagu i prevrnuo čamac sa mještanima koji su, na sreću, prošli bez ozbiljnijih posljedica.
Prelazeći nabujalu rijeku u drvenom čamcu, čije dno je bilo ispunjeno vodom, i ekipa "Nezavisnih" doživljava svakodnevicu ovih ljudi kojima mnoge dnevne stvari nije lako obaviti.
Mještani apeluju na nadležne da im napokon izgrade most prema ovom zaseoku, a do tada da im bar kupe nove čamce, jer su skupi, koštaju najmanje po 1.000 maraka i to sami ne mogu da priušte pa je još prevozno sredstvo mali drveni čamac star više do 20 godina.
Budžetska kasa
Darko Račić, predsjednik Savjeta mjesne zajednice Rekavice 2, kaže kako su prije godinu i po poslali dopis gradonačelniku Banjaluke u kojem su tražili sastanak sa njim, ali još nisu dobili odgovor te da razmišljaju o nekim mjerama, poput, blokade saobraćajnice da bi bili shvaćeni ozbiljno problemi mještana.
Zoran Novaković, načelnik Odjeljenja za stambeno-komunalne poslove i poslove saobraćaja grada Banjaluka, rekao je da su nadležni svjesni situacije u kojoj se nalaze mještani zaseoka Kaluđeri, ali da nema dovoljno sredstava u budžetskoj kasi za rješenje problema.
"Trenutno u budžetu grada nemamo predviđenih sredstva za rješavanje toga problema, imamo želju, ali ona nije dovoljna. Vidjećemo sljedeće godine kakva će situacija biti sa budžetskim sredstvima", rekao je Novaković.
Popisivač u čamcu
Žana Zečević, popisivač, koja je na popisu stanovništva u oktobru prošle godine, dobila i selo Kaluđere, kaže da je na početku mislila da se mještani šale sa njom kada su joj rekli da će morati čamcem do popisnog kruga.
"Sada kada se osvrnem na taj period, za mene je to bila avantura i nešto novo i zanimljivo, ali ne mogu ni zamisliti kako je njima čitav život živjeti vozeći se čamcem", kazala nam je Zečevićeva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
