Činjenicu da je Josip Broz Tito, bivši predsjednik SFRJ, već nekoliko decenija mrtav - niko ne uzima ozbiljno.
On ne samo da je jedan od najživljih subjekata naših života, nego predstavlja i sasvim solidan izvor afera i skandala iz svih područja, od istorije do životnog stila.
Maršal je, naime, u suštini bio monarh, i to takav kakve ovi prostori nisu nikad imali - iako je bio vođa socijalističke revolucije, imao je puno više sličnosti s Aristotelom Onasisom ili plejbojem Porfirijem Rubirozom, nego sa Staljinom, Pol Potom ili Trockim...
Veliko skladište Titovih rekvizita na Brijunima, s više od hiljadu predmeta iz svakodnevne upotrebe - svjedoči o jedinstvenom dijelu u životu balkanske političke klase koji se, sasvim sigurno, više nikad neće ponoviti.
Sve su to bili birani primjerci - od odjeće pa do alkoholnih pića, sve je bilo najbolje na svijetu ili jedinstveno...
U jednom od skladišta na Brijunima vrijeme kao da je stalo. U njemu se nalazi više od hiljadu ličnih Titovih predmeta, pažljivo spremljenih i sačuvanih te uredno popisanih.
Tu su Titove naočale - koje je osamdesetih znala cijela Jugoslavija - njegovi alati, cijela radionica, četka za brijanje, četka za kupanje, njegove lule...
Sve je spremljeno u kutije. Čovjeku odmah upada u oči Diorova kolonska voda, kao i cijeli set za brijanje Dior, te parfem marke Yves Saint Laurent, što pokazuje da je Broz volio samo kvalitetu. Dobro su očuvani i brojni Titovi “panamski” šeširi koje je volio stalno mijenjati.
Josip Broz tako se ponašao od mladosti. Čini se da je i u fazama prije nego što je postao državnik imao dosta stila. Ako malo bolje pogledamo, u istoriju politike na ovim prostorima takav dendizam nije zabilježen nikad, ni prije ni poslije.
Josip Broz Tito ni na jednoj od nekoliko stotina hiljadu fotografija nema neurednu frizuru niti je šlampav. O tome se jako vodilo računa.
Prvo lijepo odijelo mladi Josip Broz kupio je od štednje još kao bravarski šegrt. Stajalo je 20 kruna, cijelu njegovu mjesečnu platu. Ostavio ga je u sobi i otišao u bravarsku radionicu da se pozdravi s drugovima.
Kad se vratio u sobu, odijela nije bilo. Bilo je ukradeno. Bio je neopisivo razočaran. Kupio je neko polovno za četiri krune i takav se vratio u Zagorje. Početkom prošlog vijeka Tito radi u fabrici automobila Benz u Majnhamu. U Beču, tačnije u Bečkom Novome Mjestu, radi u fabrici automobila Dajmler kao probni vozač Mercedesa. Tamo je naučio njemački i češki jezik. Na svečanom primanju u Hamburgu, koje mu je gradonačelnik priredio kao šefu države šest decenija poslije, domaćin mu je postavio zanimljivo pitanje: “Vi ste danas najveći komunist na svijetu. Što bi se s vama zbilo da ste iz Njemačke, 20-ih godina, uspjeli otići u Ameriku?”.
"Bio bih najveći kapitalist", rekao je Broz zapanjivši prisutne.
Riječ najveći nije negirao ni u jednom ni u drugom kontekstu - čini se da ga je ona najviše zanimala. Još u austrougarskoj vojsci imao je goleme ambicije - u sportu je dogurao do pozicije drugog mačevaoca u cijeloj armiji.
Prije Drugog svjetskog rata gutao je knjige iz diplomacije i čitao Klausewitza.
“Prošli sam rat proveo kao kaplar, sljedeći sam odlučio biti komandant”, rekao je jednom biografu.
Još od mladosti pažnju je poklanjao zdravlju i kondiciji.
Najviše je volio mačevanje, bio je pravi majstor. Nema sumnje da ga je tom sportu privukla elegancija i otmjenost, aristokratski profil koji s radničkom klasom nema puno veze.
“Postao sam najmlađi narednik vodnik u puku. Pobjeđivao sam na pukovskim takmičenjima u mačevanju, a bio sam i dobar skijaš...”, reći će poslije.
Nakon što je 1938. preveo “Historiju SKPb, kratki kurs”, pri čemu je umalo bio optužen za trockizam (to je značilo strijeljanje), od honorara je kupio zlatni prsten s brilijantom koji nije skidao do kraja života.
Među Titovim ličnim stvarima u kutijama su spremljene čak i njegove kupaće gaće, raznih nijansi i modela, kape, štapovi za hodanje - on ih je koristio nekoliko decenija prije nego što su ušli u modu - tabakera s posljednjom cigarom, a sačuvan je i dar koji je dobio, cigare s njegovim likom te one s likom Čerčila, Kendija, Nehrua, Nasera...
Miko Tripalo, hrvatski političar šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka, kojega je Tito vidio kao svojg nasljednika, posjećivao je Broza na Brijunima.
Devedesetih se vraća u politiku, pa je imao prilike obići i Franju Tuđmana, a poznanicima je pričao kao bi se zakleo da je jednom prilikom na Brijunima vidio Tuđmana u Titovoj košulji u kojoj je, dvije decenije ranije, Tito razgovarao s njim.
Dobro su očuvane i umjetnine, dar umjetnika Božidara Jakca koji je Tita portretirao još u Jajcu 1943. godine.
Među istorijskom ostavštinom čuvaju se i Titovi češljevi za kosu od slonove kosti, njegov novčanik i razni ključevi, trofejni list koji pokazuje da je bio lovac te brojni darovi iz cijelog svijeta koji u skladištu imaju svoje mjesto.
"Tito je boravio na Brijunima šest mjeseci u godini te je obožavao Brijune i Vangu. Sačuvali smo njegov fotolaboratorij i radionicu metala jer je kao bravar volio i to raditi, a svi ti predmeti 90-ih su godina, uglavnom s Vange i Bijele vile, prebačeni u to skladište. Čuvamo i veliki izbor fotografija koje je lično slikao, pa su među njima i one koje je slikao iz aviona, poput Zagreba, Pule i Brijuna u to vrijeme. Strastveno je volio životinje, pa su sačuvane i brojne fotografije njega sa životinjama iz zoološkog vrta koji je nekad bio na Brijunima. Imao je i dvije ptice, Mara i Toro, koje bi, čim bi se Tito našao u blizini, počele pjevati: Marjane, Marjane...", rekao je Nikola Brščić, koordinator rezidencijalnih objekata na Brijunima.
Među starim stvarima nalaze se i ploče za gramofon, a po popisu ploča Tito je volio slušati “Eru s onog svijeta” Jakova Gotovca i Mocarta.
Domaćica Bijele vile, Branka Radetić, iz jedne od kutija izvukla je i njegovu omiljenu šolju za kafu, koja je ovjekovječena na jednoj od fotografija, i to Tita s pudlicom.
Od osoblja koje je već odavno u penziji saznajemo da je Tito volio piti kafu bez kofeina, ali kad bi mu došli gosti, pio bi pravu.
Obožavao je i filmove, a prije službenog prikazivanja filmova u pulskoj Areni imao je ekskluzivu gledanja tih filmova dan ranije u Bijeloj vili.
"Ugostio je u svojoj vili i neke od poznatih glumaca kao što Jul Briner, Sofiju Loren, Ričard Barton i druge. Neke od sačuvanih fotografija govore o tome da je u Bijeloj vili volio dobro pojesti i družiti se s gostima, što pokazuje i ona s Pepicom Kardelj i drugim gostima, kao i ona s kolinja koje se događalo na Brijunima", kaže Brščić.
Penzonisani radnik s Brijuna kaže kako je bio strastveni pušač koji je tokom dana, i to baš u salonu Bijele vile, volio popušiti jednu “kubansku”, a u vili je imao i brijača kojemu je odlazio na brijanje.
"Tito je volio svoje osoblje i rado je s njima razgovarao kad je bio na Brijunima. Jednom prilikom je jednoj domaćici koja je ostala duže na bolovanju poslao tadašnjih milion i po dinara preko kolegica. Kad se vratila na posao, lično joj je prišao i pitao je li dobila novac od njega. Ona je u početku ostala u šoku jer je mislila da je novac neko protokolarno poslao, a ne lično maršal", rekli su na Brijunima.
Među čuvanim stvarima nalaze se i darovi, poput velike makete broda koji je Tito dobio na poklon iz brodogradilišta Uljanik, te makete voza, dar Fabrike željeznih vozila iz Sarajeva.
Tito je tokom predsjedničke karijere putovao u 169 državničkih posjeta u 73 zemlje i uvijek se vraćao s darovima koji su uglavnom ostavljani u skladištu, a rijetke među njima je lično koristio.
Većina predmeta iz brijunske zbirke spada u tu vrstu jer su Brijuni de facto bili Titov dom.
Na Brijunima su sačuvani i brojni Jovankini lični predmeti poput mrežice za kosu, a Tito je, osim brojnih umjetnina, na dar najviše dobivao - lule.
Na Brijunima kažu da bi najbolje bilo kad bi se ti lični predmeti izložili u muzeju, i to baš na tom otoku, tako da ih i javnost može vidjeti.
Joža Oseli, Titov “batler”, ispričao je prije mnoštvo indiskrecija o Titovim i Jovankinim danima na Brijunima.
"Na Brijunima smo britanskoj kraljici Elizabeti II. pripremili bosanski specijalitet, sarmice u vinovoj lozi s janjetinom. Elizabeh Tejlor je voljela bifteke, a Ričard Barton meso na žaru i Džek Daniela", rekao je Oseli, kojemu je Tito bio doživotni uzor.
"On je uvijek bio optimističan. Ispričat ću vam anegdotu oko jutarnje kafe. Dogovoreno je bilo da će Tito dočekati Novu godinu na Brdu. Donijeli su košare mandarina s Brijuna koje su bile namijenjene da se podijele u škole i vrtiće. Ja ujutro taman počeo piti kafu i dođe ađutant Drago Mikelić. Kaže mi da me predsjednik zove u apartman. ‘Pa kakav predsjednik, moram popiti kafu, tek je šest ujutro.’ I ode on i to mu i kaže. Vrati se opet i kaže da me predsjednik stvarno treba. Odem ja gore, a Tito drži ruke iza leđa i šeće po sobi gore-dolje. Pita me: ‘Jel’ bila dobra kafa?’ Opravdao sam se i rekao da uvijek ujutro pijem kafu i da nisam vjerovao da me ozbiljno traži. Onda me odvede na terasu i kaže: ‘Vidi koliko tu ima mandarina. Uzmi jednu za sebe i Metku, a jedna je za osoblje rezidencije. Ako ne uzmemo sad neku košaru, Jovanka će sve podijeliti...’.
Prošlogodišnja beogradska izložba o Titovu životnom stilu, koja je privukla mnogo posjetitelja, otkrila je kako je Tito nabavljao naočale u Parizu. Autori izložbe Veselinka Kastratović Ristić rekla je kako je izložba dala sliku državnika koji je i pored političkih obaveza težio uživanju.
“Uvijek je bio lijepo obučen, presvlačio se nekoliko puta dnevno, ali nije bio opterećen da to budu uvijek nove stvari. Tako smo našli jedno lovačko odijelo koje je bilo ušiveno. A isto tako je znao obući smoking”.
(Express.hr)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
