ZAGREB - Uživati u kafi, čaju, toploj čokoladi ili bilo kojem drugom napitku u kafiću dok ti u krilu bezbrižno sjedi četvoronožna pahuljica, a njene drugarice i drugari šetaju okolo, ostvarenje je sna za svakog ljubitelja mačaka.
Takvo jedno iskustvo moguće je doživjeti u glavnom gradu Hrvatske.
Naime, ako sa Trga bana Jelačića tramvajem broj 11 krenete u pravcu Maksimira, preporučujem da siđete na petoj stanici i potom uđete u prvu ulicu desno, i u njoj pronađete carstvo mačaka.
Nakon što otvorite vrata, otkrićete da zapravo postoje još jedna, te da nakon ulaska prva odmah zatvorite, a tek onda posegnete za drugim kako mace ne bi izašle napolje i rizikovale da njihova radoznalost završi kobno.
Unutra vas neće čekati glamurozni ugostiteljski inventar, fensi stolovi i stolice, ali zato hoće penjalice, grebalice, drvene kućice I, naravno, preslatke mace raspoložene da vam uljepšaju dan.
Pošto sam prvi put ušla u ovaj objekat, nisam puno kalkulisala za koji sto da sjednem, pa sam se odlučila za onaj pored prozora i nisam pogriješila, jer je jedno dugodlako stvorenje već tamo sjedilo.
Zapravo, u blizini prozorskog okna su bili postavljeni minijaturni, hajde da ih nazovem krevetići sa vještačkom travom, na kojoj se odmarala maca čija je duga i mekana dlaka bila boje kapučina.
Nisam odoljela, te sam odmah posegnula za telefonom kako bih je fotografisala, a zatim snimila njen elegantni silazak do posude sa hranom i vodom.
U prvi mah ove mačke neće puno mariti što ste i vi odlučili da se iz prve ruke upoznate sa načinom njihovog života na ovom neobičnom mjestu, jer će se umivati, drijemati ili pak nešto pregristi, ali ako se naoružate strpljenjem, neće dugo proći i neka od njih će se motati oko vaših nogu.
Većina posjetilaca u takvoj situaciji se odmah saginje i pokušava da podigne macu, ali jedno od brojnih pravila, koje bi, ako ništa, bar iz pristojnosti trebalo da se ispoštuje, to striktno zabranjuje.
Još jedno od pravila nalaže da se mačke ne uznemiravaju dok spavaju ili jedu, ali jedna dovitljiva djevojčica je našla kompromisno rješenje, te je mačju hranu iz posude stavila u svoju ruku, i potom strpljivo hranila macu.
Mlađim posjetiocima teško je da ispoštuju pravila zato što im, stekla sam utisak, roditelji prije dolaska ne objasne da mačke nisu njihovo vlasništvo i da ne mogu s njima postupati kako im se prohtije.
Isto tako, primijetila sam da mačke, iako život provode u kafiću, ne vole povišene tonove, pa ih, recimo, vrištanje petogodišnjaka tjera u zaklon.
Jedan takav zaklon crno-bijela maca pronašla je iza ormara, pa je virila samo njena glava, a pogledom je posmatračima jasno stavila do znanja da je ne ometaju.
Svoje zavidne gimnastičke sposobnosti za to vrijeme nam je pokazao njen drugar ili drugarica, koji je, krećući se penjalicama koje su se nalazile visoko na zidu iznad naših glava, tražio najzgodnije mjesto na kojem će odspavati tog prijepodneva.
Mir i tišinu u ovom mačjem carstvu nakratko je prekinula svađa oko najbolje pozicije na vrhu škrinje sa koje se pruža pogled na prostor ispunjen do posljednjeg mjesta, a svoj karakter dvije mace su pokazale glasnim nadmudrivanjem.
Na kraju, jedna bijela maca je morala da popusti, pa se premjestila na visoku policu, daleko od radoznalih prstiju posjetilaca koji su željeli da je dohvate.
Moja pretpostavka da u "Cat caffeu" borave samo mačke bez pedigrea bila je pogrešna, jer se među stanovnicima ovog zdanja mogu sresti i rasne mace, ali iskrenim ljubiteljima ovih životinja uopšte nije važno da li je njihovo porijeklo plemenito ili su one potomci domaćih mačaka kojih je danas, nažalost, sve više napuštenih na ulicama.
Inače, mace koje žive u ovom kafiću mogu da izađu napolje, odnosno u baštu, u kojoj najodvažniji, oni koji nisu zimogrožljivi, ali i pušači, u zimskom periodu uživaju u njihovom društvu.
Gotovo dva sata boravka je bilo sasvim dovoljno za početak, a već sljedeći put, možda tokom proljeća kada više sunca obasja Zagreb, neobično druženje sa macama će se moći nastaviti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
