U davna vremena mnoge stvari su prolazile prilično lako: dopremite polugotovi auto u zemlju, zašarafite mu točkove, nalijepite oznaku i eto ga, domaći proizvod, spreman za prodaju bez vrlo visokih dažbina. I ovdje važi ista filozofija: sve što nije imalo carinu, naše je.
Krenimo od početka. Automobilizam u Jugoslaviji se zahuktao početkom šezdesetih godina prošlog vijeka, kada je 1962. godine Zastava počela da sklapa “fiću”. Nije bilo potrebno previše vremena da se u ponudi nađu i mnogo luksuzniji automobili. Krajem šezdesetih, u Sloveniji počinje sklapanje čak tri svjetska brenda automobila.
Renault je pronašao saveznika u firmi Litostroj, i iz te ere imamo mnoge svjetski pozante modele, poput "renault 4", "8", "10", pa čak i prestižne kombi-limuzine (kako su je tad zvali) "renault 16". No, saradnja Renaulta i Litostroja nije poživjela previše dugo, pošto su Francuzi pronašli novog partnera, IMV, koji počinje da sklapa "renoe" već 1972. godine.Ovaj "transfer milenijuma" se pokazao kao vrlo isplativ Francuzima, pošto su proizvodnju zadržali kroz turbulentne devedesete, da bi postali većinski vlasnici fabrike. Trenutno se u Novom Mestu proizvodi "reno tvingo", a tokom decenija prodefilovale su legende, poput "četvorke", "devetke" i "osamaestice". IMV-ova fabrika će ostati upamćena po tome da je u njoj (uz fabriku u Maroku) završena proizvodnja kultnog "renaulta 4". Pedigre o kakvom se sanja.
Međutim, IMV nije lako "preoteo" Renault od Litostroja. Paralelno sa ulaskom francuskih proizvođača, na tržište nekadašnje države pretendovali su i Englezi, odnosno Austin, koji je sa IMV-om počeo vrlo ozbiljnu proizvodnju. Od 1969. do 1972. godine, proizvedeno je nekoliko desetina hiljada "ostina". U najvećoj uspomeni je nekako ostao “austin 1300″, koji je dolazio u "super de luxe" i "specijal" verziji. Najbrojniji je bio "mini 1000", napravljen u preko pet hiljada primjeraka (više od, recimo, "zastave 10"), a za prestiž su služili "maksi 1500″ i "1750", njih oko dvije stotine.
Na potpuno drugom kraju Slovenije, u Kopru, u isto vrijeme sa "renoima", počela je proizvodnja "citroena" u Tomosu. Ova saradnja Jugoslovenima je pružila mogućnost da povoljnije dođu do legendi poput "2CV spaček", "ami 6", "ami 8", "ami super", "dijana", "GS", pa čak i prestižnih "DS" i "CX", od kojih j ovaj drugi imao čak i svoju ambulantnu varijantu. Tomos se tokom godina transformisao u Cimos.
"Zujalice" šampioni
Ljubitelji motocikala su najstrastveniji ljubitelji vožnje, a decenijama, šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih, imali su svoju bazu u Tomosu, koji je proizvodio vrlo kvalitetne motocikle i mopede. Svi su željeli da što više "friziraju" svoj motocikl po uzoru na fabrički trkački tim, koji je bilježio izuzetne međunarodne rezultate, među kojima je vrhunac titula u evropskom šampionatu u klasi do 50 kubika.
Heroji na točkovima
Cijelu eru su obilježili kamioni TAM-a, nastali po licenci Dajca (Deutz), bilo na gradilištima, civilnoj službi ili u vojsci. Naravno, tu su i legendarni autobusi, koji su putnike prevozili uglavnom na međugradskim linijama. Međutim, kada se pomene gradski prevoz, tu je neprikosnoven "man sg220", koji je proizvodila ljubljanska Avtomontaža. Možda nije bio najudobniji, ali se pokazao kao apsolutno najkvalitetniji. I poslije tri decenije, još uvijek služi u mnogim gradovima nekadašnje države.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
