Bilo bi ohrabrujuće i za politiku i za pravosuđe da se umjesto Kebe pojavio tužilac koji je potpisao optužnicu protiv generala Armije BiH u čijoj su zoni ratne odgovornosti počinjeni zločini nad srpskim civilima. Ali, na to će se, kako stvari stoje, još čekati! Koliko?
Srbima se u liku spasitelja ukazao Mirsad Kebo! Tako bi hroničar sa smislom za ironiju mogao započeti opis onoga što ovih dana čini potpredsjednik Federacije BiH Mirsad Kebo, a čemu publicitet daju samo mediji Republike Srpske. Kebo svakog dana zatrpava Tužilaštvo BiH novim dokazima. Kažu da se broj dokumenata popeo na 15.000!?
Kebinom ukazanju su mnogi proricali dalekosežne političke posljedice. U najmanju ruku, očekivala se bura na političkoj sceni Federacije BiH. Priča je ličila na politički triler. Koga će Kebo da sruši? Kome je odzvonilo? Ko je sljedeći? Mašti analitičara nije bilo kraja: da li je Kebo slobodni strijelac ili su ga poslali moćni igrači iza scene? Ili mu je samo zadatak da pomrsi konce o kojima visi izborna kombinatorika?
Ne ulazim u stvarne namjere i ciljeve Mirsada Kebe. Ne bih da griješim dušu. Zašto ne bi čovjek založio svoj ljudski kredibilitet da prekine sramno ćutanje o zločinima nad Srbima. Ne bi bilo ništa časnije u ovom trenutku. Ni ljekovitije za zajedničku budućnost.
Izgleda da se neće dogoditi ništa! Ništa od Kebine objave nije tužiocima ni dosad bilo nepoznato. Znalo se za zločine mudžahedina, znalo se u čijoj ratnoj zoni su vršeni, znalo se ko su bili ratni komandanti na tim područjima u vrijeme zločina, znalo se i koje dužnosti je u to vrijeme obavljao Šefik Džaferović. Znalo se ko je prihvatao strane ratnike, ko im je pružao logističku podršku, ko potpisivao dokumente o prijemu u državljanstvo, ko... Ništa Kebo neće donijeti što tužioci i policijske službe nisu znali.
Zašto bi neočekivana misija Mirsada Kebe bila važna političko-pravna pojava? Prvo, čovjek nije neko ko bi mogao donijeti nešto novo, ma kakve mu namjere bile. Drugo, čovjek je politički potrošen. Čovjek bez realne političke moći u pretpolitičkom društvu je niko i ništa. Na njemu će vježbati pljuvanje i odstrel stranački poletarci, željni političke slave. Šamaranje političkih protivnika je omiljena disciplina u našem političkom ringu. Režimski mediji će se vrlo brzo pobrinuti da Kebo nestane kao da ga nikad nije ni bilo. Tako su se završavale sve ovdašnje hazarderske političke karijere.
Ali, Kebina pojava će ostaviti i neke tragove za dnevnu političku upotrebu. U Republici Srpskoj će se pitati zašto to što radi Kebo ne rade institucije RS? Zašto policijske agencije nemaju to što ima Kebo? Ili, ako imaju, zašto ćute? Ili, možda, daju dokumente Kebi kao političkom zastupniku?
Među Bošnjacima će se teško zaboraviti činjenica da je jedan visokopozicionirani funkcioner jedne državotvorne političke partije (SDA) progovorio o političkim tabu temama. Otvaranje priče o mudžahedinima u BiH i političkom pokroviteljstvu nad njihovim zločinima je prst u oko politici koja traje. Za politiku je činjenica uznemirujuća. Takva smjelost jednog političara je vrijedna hvale.
Na drugoj strani će se Kebino političko prosvjetljenja tumačiti kao ruganje državi i njenom pravosudnom sistemu. Kebo o tome ne govori, ali svaki inteligentan građanin će zaključiti da je ćutanje vladajućih bošnjačkih politika o ratnim zločinima nad Srbima korespondiralo sa ćutanjem pravosudnih institucija. Da li je to bio uticaj politike na pravosuđe? Građani će o tome zaključivati po mjeri vlastite pameti.
U Kebinom pohodu pravosuđe je najveći gubitnik. Iskreno, pošteno se obrukalo sa Strategijom za procesuiranje ratnih zločina i bez Kebe. Rezultata jednostavno nema. Što više priče, učinak je sve manji. Konačan bilans će se svesti na dobru statistiku, a loš rezultat. Kebo je u ovoj sumornoj pravosudnoj priči samo biber po pilavu.
Zna i Kebo vrlo dobro da u Sarajevu nema političke volje da se sudi komandantima Armije RBiH za ratne zločine. Kao što zna da su i danas na vlasti politike koje su dovele mudžahedine i koje su im davale političku podršku. Znaju i tužioci koliki i kakav rizik bi bilo svako hapšenje političkih i vojnih lidera u Sarajevu. Bilo je tužilaca koji su me uvjeravali da će da hapse, ali su odustajali. I odlazili iz Tužilaštva.
Bilo bi ohrabrujuće i za politiku i za pravosuđe da se umjesto Kebe pojavio tužilac koji je potpisao optužnicu protiv generala Armije BiH u čijoj su zoni ratne odgovornosti počinjeni zločini nad srpskim civilima. Ali, na to će se, kako stvari stoje, još čekati! Koliko? Sigurno onoliko koliko je potrebno da se pročita 16.000 dokumenata koje je Kebo istovario pred tužioca. A onda će umorni čitač podnijeti ostavku ili otići u čitaonicu neke druge pravosudne institucije i ustupiti mjesto nekom novom čitaocu. To će biti sve što će ostati od Kebe.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.