Kolumne

Zašto nam nedostaje Željko Kopanja?

Pokojni Željko Kopanja za mir, pomirenje, toleranciju i suživot, kao i za viziju Bosne i Hercegovine kao moderne evropske države, učinio je mnogo više nego većina bh. političara zajedno

Vrijeme neumitno teče, leti. Prošlo je već i četrdeset dana od iznenadnog odlaska Željka Kopanje, vlasnika i osnivača "Nezavisnih novina". A povodom četrdeset dana, u svojoj kolumni u "Nezavisnim novinama" urednica rubrike kultura Minja Šuković dirljivim pismom obratila se Željku Kopanji, svom duhovnom ocu, uzoru. Svom heroju, kako je napisala.

I sam sam bio u prilici, povodom njegove iznenadne smrti, da napišem tekst o Kopanji za jedan časopis čiji sam dopisnik iz Banjaluke. Naravno, moj tekst, za razliku od Minjinog, lišen je emocija, kakvih je i za očekivati kod nekoga ko je rastao, izgrađivao se i sazrijevao uz pokojnog Željka. Na jedan racionalan način pokušao sam dati sliku o njemu i njegovoj misiji zvanoj slobodno, nezavisno i istraživačko novinarstvo.

Opšte poznato je da je Željko Kopanja pokrenuo jedan od prvih nezavisnih listova u RS i BiH, da je zbog borbe za istinu, koja je jedini put ka pomirenju i toleranciji, platio izuzetno visoku cijenu, da je iškolovao generacije vrsnih novinara upravo kroz "Nezavisne novine", da je gradio mostove pomirenja.

Ali nije to razlog ovog mog sadašnjeg pisanija. Naime, jedno relativno mirno političko ljeto ušlo je u veoma turbulentnu jesen. Ovih dana, vezano za referendum u RS, ali i ne samo oko njega, tenzije su dostigle kritične dimenzije. Iz budžaka su poiskakali likovi za koje smo mislili da su zauvijek ostali u mračnim devedesetim i da više nećemo trpiti njihovu ratnu retoriku. Mnogi mediji su podivljali i gotovo u transu prizivali su oružje i zlo. Iako vjerujem da dani pred nama donose olakšanje i splašnjavanje tenzija, potrebno je spomenuti da nam upravo sada ponajviše nedostaje Željko Kopanja.

Svojim novinarskim radom, Kopanja je izgradio potreban autoritet da se u svakom trenutku mogao obratiti otvorenim pismom, obično kroz svoje "Nezavisne novine", a što bi ubrzo potom bilo preuzeto u svim bh. medijima, svakom bosanskohercegovačkom političaru, bez obzira na to da li je taj iz Republike Srpske ili Federacije, ukazati mu otvoreno i javno na njegove propuste i pogreške, pozvati ga da preispita svoje stavove. Taj kritički glas je imao potrebnu argumentaciju da opomene političare vezano za njihove stavove, ali i snagu da nadjača horsko aminovanje i aplaudiranje okoline koja okružuje date političare.

Drugo, veoma bitno, Kopanja je imao tu sposobnost da za isti sto dovede i najnepomirljivije političare, bilo preko manifestacija koje je pokrenuo, kao što je Izbor ličnosti godine, ili kroz neformalna druženja kakva je često organizovao. A, samo dijalog, uporan razgovor, dovešće do rješenja i najtežih otvorenih pitanja.

Ovo su dvije bitne činjenice vezane za Željka Kopanju. Siguran sam da u ovih turbulentnih nešto više od mjesec i po, koliko je prošlo od njegove smrti, Kopanja ne bi mirovao i da bi svojim djelovanjem učinio mnogo da se prisutni problemi i trzavice rješavaju sa mnogo manje žuči, bez iskričenja koja mogu izazvati požar.

Postoje ljudi koji Željka Kopanju nisu voljeli, koji su isticali neke kontroverze vezane za njega, prije svega da je nedovoljno dobar Srbin, kao i to da je motiv njegovog djelovanja materijalna korist.

Ali ono što je nepobitna činjenica, to je da je pokojni Željko Kopanja za mir, pomirenje, toleranciju i suživot, kao i za viziju Bosne i Hercegovine kao moderne evropske države,  učinio mnogo više nego većina bh. političara zajedno. Zbog toga njegova iznenadna smrt ne predstavlja samo veliki gubitak za njegovu porodicu, prijatelje i zaposlene u "Nezavisnim novinama" i "Glasu Srpske", već i za društvo u cjelini.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Najčitanije