Nezavisni stav

A gdje je naš kandidat?

Zašto je BiH jedina zemlja u regionu koja nije istakla kandidaturu za generalnog sekretara Ujedinjenih nacija? Da li smatramo da naše diplomate i javne ličnosti nisu dorasle toj funkciji? Mislimo li da su naši političari generalno na niskoj cijeni? Ili, pak, procjenjujemo da bi Srbi i Hrvati u BiH radije podržali kandidate "matica", umjesto iz vlastite države?

Mada su ovo neki od odgovora koji se nabacuju "na prvu", uvjeren sam da je razlog nešto sasvim drugo. Ja bih unaprijed potpisao da su neki sadašnji i bivši članovi Predsjedništva BiH ili ministri spoljnih poslova po svemu dorasli barem njihovim regionalnim kolegama, a čak bih rekao i mnogo šire. Niko me ne može ubijediti da su naši političari po bilo čemu lično inferiorni bilo kojem evropskom političaru.

Pa šta je, onda, pravi razlog? Mi, jednostavno, ne poštujemo sami sebe.

Ne mislimo da vrijedimo u međunarodnim odnosima, ne smatramo da imamo sposobnosti da se nametnemo kao faktor. Tačno je da je BiH prilično neugledna zemlja, ali nismo li takvi baš zato što ne nalazimo potrebu da se pojavljujemo, afirmišemo, pokrećemo pažnje vrijedne inicijative i pokažemo da imamo i svoje ime i prezime, i obrazložen stav i mišljenje o bitnim međunarodnim pitanjima?

Kao što smatram da nam je ekonomija loša zato što u prvi plan ne ističemo sve ono što vrijedi, zna i umije, tako smatram da nam je diplomatija loša zato što u prvom planu često nisu ljudi od zanata, uglednici s kontaktima, iskustvom i formalnom i neformalnom razvijenom mrežom odnosa s brojnim zemljama, već mediokriteti postavljeni po pogodnosti i podobnosti, a ne sposobnosti.

Suština kandidature za generalnog sekretara nije isključivo zbog dolaska na tu funkciju. Njenim isticanjem promovišete svoje ljude, testirate uspostavljene kontakte i veze s međunarodnim zvaničnicima, pomažete da se o vašoj zemlji priča u pozitivnom kontekstu. Mnogi koji su se kandidovali za generalne sekretare završili su na drugim visokim pozicijama u UN-u i drugim tijelima. Mnogi su kandidaturama otvorili put mlađima, koji su onda svoje karijere započeli slijedeći njihove tragove.

Zašto nas ne vode najbolji? Zašto mladi ove zemlje svoju karijeru žele graditi van i mimo nje? Zašto ćutimo? Da li se zaista sami toliko ne poštujemo?

BiH po svemu može biti pristojna i uvažena. Koliko se zemalja može pohvaliti da imaju ili korijene ili veze s najvažnijim katoličkim, protestantskim, pravoslavnim ili islamskim zemljama, i to u srcu Evrope?

Prvi korak do uspjeha koji nam je nadohvat ruke jeste da u svijet pošaljemo one od čijih nastupa nas neće biti sramota i da podržimo uspješne među nama umjesto što ih saplićemo na svakom koraku.

Nije to toliko teško, treba samo malo više vizije. Ali to "malo" je za BiH uvijek bilo nedostižno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije