Svako kašnjenje i neredovna isplata plata su za osudu, s obzirom na to da većina građana RS prvi u mjesecu nerijetko dočekuje sa desetak maraka u džepu.
To je bukvalno realna slika s kojom se suočavaju mnogi od nas.
Međutim, pitam se, ako je plata mizernih 300 KM i ako je nisu dobili već nekoliko mjeseci, kako se ti ljudi snalaze, kako žive i od čega prehranjuju porodicu?
Jer treba biti pravi čarobnjak da preživiš i sa redovnih bijednih 300 KM, ako znamo da vreća deterdženta za veš, vreća brašna, ulje, paket mlijeka, šećer i nekoliko higijenskih proizvoda koštaju oko 100 KM. Kako ljudi sa preostalih 200 KM uspiju izmiriti račune, platiti vrtić ili tetu za čuvanje djece, da ne spominjemo garderobu i obuću?
Ako i tih 300 KM ne dobijate, a računate na njih jer ste, eto, na platnom spisku republičke institucije, koje bi trebalo da budu još koliko-toliko ažurne i sigurne u isplati plata, šta očekivati od privatnih poslodavaca, koji nikome ne moraju polagati račune.
Meni kao običnom čovjeku nikako nije jasno kako je Ministarstvo prosvjete i kulture RS omogućilo zaposlenje desetini asistenata koji pomažu djeci s posebnim potrebama tokom nastave, a da prethodno nije obezbijeđeno sigurno finansiranje njihovih plata.
Ti ljudi su potrošili svoje vrijeme i novac da završe potrebne edukacije kako bi uspjeli dobiti navedeni posao, bez obzira na to što se radi o poslu na pola radnog vremana, jer u ovakvoj krizi moraš se boriti za bilo kakav posao, i na kraju saznaju da rade džabe i da je pitanje da li će im plate ikad biti isplaćene.
Sva ova pitanja treba postaviti resornom ministarstvu i pod hitno tražiti rješenje da se ovim ljudima isplate zaostale plate i omogući nesmetano obavljanje ovog posla jer se radi o djeci s posebnim potrebama na koju društvo i nadležne institucije ne smiju i ne treba nikada da zaborave.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.