Sabina Omić, nekadašnja radnica hotela "Tuzla", zbog srčanih problema primljena je na UKC Tuzla. Epilog je to dolaska sudskih izvršitelja u njeno dvorište, koji su imali nalog za popis nepokretne imovine kako bi započeli postupak pljenidbe.
Omićeva je s još 117 radnih kolega iz hotela "Tuzla" svojevremeno podigla kredit u ukupnom iznosu oko 1,7 miliona KM u namjeri da se spasi preduzeće od stečaja. U međuvremenu je hotel privatizovan, a većinski vlasnik "RAM invest" obavezao se, kako radnici tvrde, da će izvršavati obaveze prema Hypo banci. Ubrzo je sve palo u vodu. Radnici su počeli dobijati otkaze, ali im je kao omča oko vrata ostao kredit. Menadžment hotela "Tuzla" tvrdi da poštuje odredbe kupoprodajnog ugovora, dok radnici tvrde da su prevareni i na rubu ambisa.
Kao i u mnogim drugim privatizacijskim pričama, tako i u ovoj postavlja se pitanje zakonitog rada Kantonalne agencije za privatizaciju. Kako je moguće da kupac, odnosno većinski vlasnik hotela "Tuzla", dobije najbolje ocjene ako preuzete obaveze nisu ispoštovane? Banke su neumoljive, a sudovi beskrupulozni kada primjenjuju zakonske odredbe na plećima običnog čovjeka. Uprkos stalnim insistiranjima, vlastodršci u TK nisu htjeli čuti vapaj radnika hotela "Tuzla" i njihovih sindikalnih predstavnika, koji su upozoravali da kupac ne može prenijeti vlasnička prava sve dok na zakonit način ne preuzme i kreditno zaduženje.
Situacija bi mogla biti obrnuta da su nadležni sudovi bili efikasni po tužbama radnika, jer su se takvi sudski procesi bespotrebno rastezali, dok su se sudski procesi po tužbama banke mnogo brže okončavali i još brže se pristupalo izvršenju sudskih presuda. Sudski izvršitelji su pokucali na vrata Sabine Omić, uskoro će i drugim radnicima hotela. Na vrata onih koji su počinili privatizacijski kriminal niko još ne kuca, uprkos pompezno najavljenom osnivanju bh. USKOK-a.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.