Izvinite, moraću da prekinem vezu! Nisam siguran da li sam zavrnuo česmu u kupatilu, pa namjeravam da nazovem komšiju da ode da provjeri. Nazvaću vas za minut.
Tim riječima se, sa štopericom u ruci, od sagovornika sa druge strane linije pozdravlja sudija jednog okružnog suda u RS, dok displej odbrojava četiri minute i 40 sekundi.
No, šalu na stranu. Činjenica je da zaposleni u pravosudnim institucijama moraju da se odreknu maratonskih telefonskih razgovora, a sve nauštrb štednje.
Tako, u nekim slučajevima, jedan telefonski poziv sa fiksnog telefona ne može trajati duže od pet minuta, što znači da sudija, tužilac ili neki treći radnik mora da bude efikasan i direktan u razgovoru, ili pak da jednog sagovornika, ako želi telefonirati 20 minuta, pozove četiri puta.
Stežu se kaiši i u mobilnoj telefoniji, pa su čak i predsjednici sudova moraju ograničiti svoju potrošnju. Odluka je donesena nekoliko desetina maraka sasvim je dovoljno na mjesečnom nivou.
Teško je podvući crtu pa ocijeniti da li su ovakve mjere neophodne ili nepotrebne, ograničavajuće ili realne.
Riječ je o jako odgovornom poslu, koji, doslovno, kroji ljudske sudbine. Taj posao se mora obavljati časno i pošteno, ali, pritom, nije realno da se očekuje maksimum ako nemate adekvatne uslove za rad.
Sa druge strane, nedopustivo je da radnica zaposlena u sudu i tužilaštvu nazove drugaricu pa joj izdiktira recept za kolač ili joj se požali da ju je klevetala treća prijateljica. A to može da potraje. I to plaćamo svi mi.
Dakle, u svakom slučaju, štedjeti se mora, a pogotovo u javnom sektoru, jer zaposleni kod privatnika nemaju ni mogućnost da se opuste.
Sumnjam da će radnici u pravosuđu samo zbog toga što im je ograničeno telefoniranje biti manje učinkoviti. Na kraju krajeva, postoje i drugi vidovi komunikacije, koji ne otkucavaju impulse.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.