Književnost

Balkanski Šekspir i dalmatinski Stiven King: Ivo Brešan

Balkanski Šekspir i dalmatinski Stiven King: Ivo Brešan
Foto: N.N. | Balkanski Šekspir i dalmatinski Stiven King: Ivo Brešan
Milan Rakulj

Život u kreposti, to je kao da ležiš na odru. Svi ti odaju počasti, a ti si zapravo mrtav, zapisao je Ivo Brešan u romanu "Vražija utroba". Ova knjiga, posljednja u trilogiji koju još čine i romani "Astaroth" i "Država Božja 2053", prati niz avanturista, spletom okolnosti, zaglavljenih u jednoj velebitskoj pećini. Tamo su krenuli u potragu za skrivenim zlatom iz Drugog svjetskog rata, međutim nakon što ostaju zaglavljeni i bez hrane, bivaju primorani na kanibalizam.

Na osnovu "sudbine" likova iz ove knjige Brešan konstatuje i ovo: "Život se hrani životom, to je opći zakon opstanka… U prirodi, kao i u politici. Svijet nije ništa drugo nego golem komad mesa koji sam sebe proždire, probavlja i izlučuje. I to se onda zove povijest."

Preminuo na današnji dan prije dvije godine, Ivo Brešan, iako fizički mrtav, živi svoju duhovnu počast i kao takav nas opominje kuda su nas to vodili i vode glupost, pohlepa i mentalitet sklon prethodno nabrojanim kategorijama.

To pokazuje, kako romanima koji su njegovom smrću pronašli nove čitaoce, tako i dramama koje se ponovo postavljaju na scene širom nekadašnje Jugoslavije, prostora na kojem je Brešan važio za jednog od najvećih u svojoj branši.

"U zadnje vrijeme, zadnjih dvadesetak godina, pisao je romane, i napisao ih je, bogme, puno. Dvanaest, ako sam dobro izbrojao. Bio je fantastičar, samozadati žanrovac, pisac horora u pokušaju, šibensko-dalmatinski Stiven King. I to ga je silno radovalo. A bio je i klasični, ozbiljni romanopisac. Imao je dar za naturalističnu, hiperrealističnu sliku, za onu vrstu lažnog dokumentarizma koji čitatelja u koješta može uvjeriti. Ali zašto bi genijalni dramski pisac i komediograf, zašto bi čovjek od scene pisao romane? Ili tačnije rečeno: zašto bi napisao više od jednog romana? Ili dva?", zapisao je Miljenko Jergović nakon smrti Brešana tvrdeći da mu je ovaj govorio kako njegove drame više nisu u modi. Brešan se o ovome i javno izjašnjavao govoreći da se "ne uklapa u sadašnji duh teatra i njegove trendove, u kojima je nevažno da drama ima klasičan tok", te da je u današnjim dramama "uglavnom sve nabacano bez reda".

Ipak, sa ovim se ne bi složio Nikola - Kolja Pejaković, koji je prošle sedmice na Veliku scenu Narodnog pozorišta Republike Srpske postavio kultni Brešanov tekst, njegovu prvu i najuspješniju dramu "Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja".

"Ne postoji ništa aktuelnije, u ovome času, od Brešana. Ne postoji ništa mudrije, pametnije i tačnije rečeno o nama sa ovih balkanskih prostora, o našem mentalitetu, nego što su rekli Nušić i Brešan. A između njih je Kovačević", kazao je Pejaković povodom pomenutog teksta koji se u Banjaluci igra drugi put. Prvobitno je u Narodnom pozorištu Bosanske krajine, današnjem NPRS, tekst bio postavljen 1984, a svoju praizvedbu imao je u Zagrebu daleke 1971. godine.

Brešan je u to vrijeme doživljavao, kako je kasnije govorio u sjećanjima, da sitni komunistički činovnici prijete bacanjem bombe na pozornicu, jer su se sami pronalazili u liku Bukare, koji u njegovom "Hamletu" predstavlja korumpiranog vlastodršca. Začudo, kako komunistima u jednom vremenu, tako ni crkvi u drugom, nije odgovarao Ivo Brešan. Jednostavno, bilježio je stvarnost oko sebe, a čitaoci su se pronalazili u njegovim riječima. U jednom crkvenom časopisu nazvan je čak i "Sotonom među Hrvatima".

"Iz mojih romana 'Astaroth' ili 'Država Božja 2053' vadili bi citate, pa bi se na njih okomili. A te rečenice izgovaraju određena lica i, ako gradite lik Sotone, što ćete mu staviti u usta? Anđeoske riječi? Iako Sotona i to radi da bi zaveo… Dakle, ne mogu ja odgovarati za ono što lica govore, ona govore ono što sam smislio da bi bilo u funkciji karakterizacije. Tako bi se i Šekspira moglo optužiti da zagovara ubojstvo kao sredstvo dolaska na vlast na temelju onoga što govori Ledi Magbet", rekao je u jednom od intervjua svojevremeno Ivo Brešan.

Sklon konstruktivnoj kritici, Brešan je čak i u intervjuima, slično kao i u svojoj književnosti, na čitaoca znao da prenese katarzičnu i prosvjetiteljsku notu. U posljednjem intervjuu prije smrti dao je i svoju posljednju dijagnozu za hrvatsko i balkansko društvo u cjelini.

"Mi se tek učimo kapitalizmu i demokraciji i u tome smo još u prvom razredu osnovne škole. Tu se ne možemo mjeriti sa zemljama koje imaju višestoljetnu tradiciju kapitalizma i demokracije. Sve što smo dobili, to je sloboda da možemo javno pljuvati jedni po drugima, pa čak i po onima na vrhu, a da zbog toga ne snosimo nikakve posljedice. Ostala polja života samo su stihija i kaos", govorio je Brešan.

STOP!

nije sloboda govora

zalbe.vzs.ba

Govor mržnje je krivično djelo!

huškanje, diskriminacija, prijetnje i uvrede po nacionalnoj, vjerskoj, rodnoj ili bilo kojoj drugoj osnovi

neće biti tolerisane

na našem portalu

Komentare na ovu vijest mogu postaviti samo prijavljeni čitaoci.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Molimo vas da vaša iskustva i zapažanja prilikom korištenja aplikacije za komentarisanje podijelite sa nama.

Pošaljite komentar

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije