Književnost

Književnik Željko Džafić za "Nezavisne": Inženjerstvo čini život lagodnim, a poezija lijepim

Književnik Željko Džafić za "Nezavisne": Inženjerstvo čini život lagodnim, a poezija lijepim
Foto: Ilustracija | Književnik Željko Džafić za "Nezavisne": Inženjerstvo čini život lagodnim, a poezija lijepim
Milan Rakulj

Najbolji pjesnik među programerima i najbolji programer među pjesnicima. Ovom rečenicom najlakše je i najpreciznije opisati banjalučkog pjesnika i programera Željka Džafića, čija je druga zbirka pjesama "Vrijeme šuta kamenčiće", u izdanju banjalučke "Besjede", upravo ugledala svjetlo dana.

"Informacione tehnologije su moje zanimanje, a poezija mi je hobi. Mnogo je poveznica. Mnogi ljudi nisu ni svjesni koliko je programiranje kreativno zanimanje. Programiranje je proces stvaranja, ništa manji od komponovanja, pisanja ili slikanja. Pored toga, programiranje se bavi jezicima, naravno onim programskim u kojima stvarnost, ideju prenosite mašini, dok pjesnici ideju i emociju prenose drugim 'slovesnim' bićima. Ako pogledamo trenutni razvoj tehnike pitanje je dana kad mi nećemo biti jedina 'slovesna' bića. Zanimljivo je da kad je neko dobar programer i piše odličan kod - onda za njega kažu da je njegov kod poezija", govorio je Džafić u intervjuu za "Nezavisne" o svom zanimanju i opredjeljenju, koja naizgled djeluju kao spoj nespojivog.

Ipak, sa Džafićem smo manje o programiranju a više o pjesništvu pričali povodom njegove druge knjige pjesama, čija se promocija u Banjaluci očekuje krajem ovog mjeseca.

NN: Zbog čega je naziv druge zbirke "Vrijeme šuta kamenčiće"?

DŽAFIĆ: Vrijeme je za ljude oduvijek pomalo neuhvatljiv i mističan pojam. Većina u ovom našem vremenu obično hrli i grabi manje bitne stvari, a prave dragulje, kamenčiće radosti šutamo duž svog životnog puta, tako često gubimo sebe i smisao u životu, ovoj glavnoj probi za vječnost. Ovu zamisao je Danijel Šnjegota uhvatio u ilustraciji koja krasi prednju koricu ove zbirke.

NN: Koji su Vaši prvi susreti sa poezijom i šta ona za Vas znači?

DŽAFIĆ: Prvi susreti su bili u osnovnoj školi. Inženjerstvo život čini lagodnim, a poezija lijepim. A ja sam duboko uvjeren u riječi velikog Dostojevskog: "Ljepota će spasiti svijet".

NN: Recenzenti su Vas u odnosu na prvu zbirku pjesama ocijenili kao žustrijeg u izrazu, razboritijeg rezona, stegnutijeg u stihu i bistrijeg u mislima. Da li ste i sami osjetili ovakav napredak u odnosu na knjigu "Praštajte, ludo se smijah" i koliko se Vaš pogled na poeziju promijenio od tada do danas?

DŽAFIĆ: Teško, neiskreno i nezahvalno je donositi sud o svom radu. Vjerovatno se promijenio. Čovjek čitav život raste, uzrasta, samim tim se i mijenja. Nadati se i truditi se da to uzrastanje bude u dobru i na dobro. A sud o kvalitetu može dati struka, kao i svaki onaj koji bude čitao.

"Pa neka mi sude onako kako ištu, /šta je pravda, šta je pravično, /sve je ionako uvijek lično, /sve ionako zavisi o gledištu."

NN: "Šta reći kad je sve rečeno prije mene, /gdje nova riječ da se udjene" takođe su neki od stihova iz zbirke. Da li iz rečenog možemo zaključiti da promišljate o takozvanom kraju poezije ili mislite da ona ima budućnost?

DŽAFIĆ: Poezija uvijek ima budućnost. Na početku bijaše riječ. Na kraju će opet biti riječ. Mnoge naše misli, naše strahove, poraze i pobjede je mislio neko prije nas, bojao se neko možda više nego mi, davno prije nas, tugovao i radovao više nego mi, neko prije nas. Čak, sličnu misao zapisao je Dušan Kovačević, a potom su je Vlada i Bajka ispjevali u stihovima pjesme "Pesma sa rečima za pesmu bez reči". "Priče smo davno ispričali, /pesme smo davno spevali /i sad, šta još reći, zna li ko". Da li će mojih novih stihova biti to zavisi od mnogo stvari koje su van mene i onih u meni, a ponajviše od darodavca svih talenata.

NN: Riječ-dvije o književnosti RS i BiH... Koliko pratite ili uočavate da je književnost uopšte zastupljena u društvu i čije biste knjige preporučili za čitanje?

DŽAFIĆ: Uskoro bi u korice trebalo da se obuče zbirka mog dobrog prijatelja, kvalitetnog pjesnika Milana Vulića, tako da dajem toplu preporuku za "Zbirku grešaka" ovog autora.  Preporučio bih djelo "Sanjao sam Moskvu" Tihomira Levajca, koje se čita u dahu. Ako imate namjeru da putujete put ovog "trećeg Rima", ovo je sjajan turistički vodič.  Književnost u RS pratim koliko za isto imam priliku. U samoj Banjaluci imamo dosta dobrih pjesnika, a među njima Nikolu Paripovića, Gorana Šaulu, Gorana Gavrića, a da ne zaboravimo i pjesnika koji se za potrebe ovog intervjua obukao u novinara. Pored književnosti u klasičnoj, papirnatoj formi, mnogo mladih ljudi stvara na internetu, piše internet dnevnike ili, popularno, blogove. Tu bih preporučio još jednog čovjeka iz softverske industrije koji se latio "pera" i piše sjajne putopise - Srđana Šajinovića. Pojavili su se i kvalitetni časopisi kao što su "Srp", časopis za književnost i kulturu, kao i "Talas". Ljudi pišu i stvaraju bez obzira na vrijeme, mjesto i okolnosti.

NN: Pored Vaših pjesama, u zbirci se nalazi i jedan prepjev sa grčkog jezika. Da li u budućnosti planirate možda i objavljivanje zbirke prepjeva sa grčkog ili možda nekog drugog jezika?

DŽAFIĆ: Teško je pričati o vremenu budućem, posebno na ovom prostoru južnije od Kupe, Save, Dunava, koju zovu Balkan. Možda se nešto slično i desi.  Prepjev sa grčkog jezika, kao i jedna pjesma na grčkom jeziku, je želja da bar kroz stihove iskažem počast Grcima, jeziku, narodu, kulturi, prema ljubavi koju je taj narod pokazao prema našem.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije