Neda Gavrić, poetesa iz Banjaluke, svoju treću zbirku pjesama "Hram ljubavi" pred punom Vijećnicom Kulturnog centra Banski dvor promovisala je u srijedu uveče, kada joj je i uručeno priznanje "Upakovana nostalgija", koje dodjeljuje "Diaspora group", poslovni i medija klub sa sjedištem u 58 zemalja.
Priznanje joj je uručio Miša Ćirić, direktor "Diaspora groupa", a pored njega afirmativno o poeziji Gavrićeve govorili su i književnici Vidak Maslovarić, Sava Guslov-Marčeta i Gordana Srećković. Povodom treće knjige, o pisanju i književnoj sceni, Neda Gavrić je nakon promocije govorila i za "Nezavisne".
NN: Iz naslova Vaše najnovije knjige pjesama nije teško zaključiti koji je bio motiv za pisanje, međutim recite nam nešto više o nastajanju ove knjige i koje su njene razlike u odnosu na Vaša prethodna dva djela?
GAVRIĆ: "Hram ljubavi" se veže za naslove prve dvije knjige: "Devojački san" i "U beskraju nežnosti". Da bi žena ostvarila svoje djevojačke snove, u sebi mora zadržati ono Bogom dato, a to je urođena nježnost ženskog bića. Ako to uspije zadržati, sačuvati unutrašnjost od svih vanjskih "prljavština", živjeće u - hramu ljubavi. Uostalom, "Hram ljubavi" je jedini siguran hram za spas svakog živog bića. Što se tiče povlačenja paralele između ove tri knjige, očigledna je razlika i jasno vidljiv napredak i nadogradnja.
NN: Prihod od prodaje knjiga darujete u humanitarne svrhe. Otkud ovakav gest i da li od knjiga poezije danas neko uopšte može da ima pristojan profit?
GAVRIĆ: Jeste, sav prihod od prodaje prve dvije objavljene knjige išao je u humanitarne svrhe udruženjima djece sa posebnim potrebama i njihovih roditelja, kako u Banjaluci i RS, tako i u Beogradu, Srbiji. Upravo zbog svjesnosti da je teško i skoro nemoguće danas živjeti od poezije, odlučila sam sve preusmjeriti na ovu djecu, kojoj znači i naša najmanja pomoć. Treća knjiga počinje citatom: "Dajući onome koji leži na zemlji, mi dajemo onome koji sjedi na nebesima" (Sv. Grigorije Bogoslov).
NN: Gostovali ste na raznim festivalima poezije u regionu i Evropi i upoznali poete iz raznih zemalja. Kakva iskustva nosite sa tih okupljanja i koliko na njima jedan pjesnik može da sazna kakva su na globalnom nivou stremljenja u poeziji danas?
GAVRIĆ: Međunarodni susreti pisaca su zaista posebna iskustva, pogotovo za nas pjesnike i književnike iz manjih sredina, gdje se živi poprilično skroman kako kulturni, tako i ekonomski život. Mnogo znači sama šansa da možete izaći iz tih kalupa, opšteprihvaćenog mišljenja, kao i mogućnost da upoznate nove ljude iz svih zemalja, da obogatite svoje znanje i usavršite svoj rad. Svaki takav vid druženja, gdje se upija znanje, uči, nadograđuje i usavršava kako profesionalno tako i privatno, svakako je mnogo značajan za čovjeka koji je strpljiv i uporan u svom radu i koji, nadasve, bez sujete prihvata svaki savjet i kritiku za svoje lično dobro.
NN: Vaše mišljenje o književnosti i pjesništvu u Republici Srpskoj?
GAVRIĆ: Lično se zalažem da mladi ljudi koji tek treba da nastupe na književnoj sceni dobiju svoj prostor i šansu da prikažu ono što rade, prvenstveno zbog obećanja samoj sebi da ću to činiti kada dođem na neki stepenik gdje to i mogu, zato što lično u samom početku nisam imala neku podršku. Ne bih se osvrtala na vrline i mane naše književne scene, već bih iz ličnog iskustva poslala poruku da se razbiju predrasude da kod nas sam čovjek ne može ništa da učini. Svakako može, samo je pitanje koliko je ko spreman da žrtvuje i sebe i vremena. Kako kažu, nema truda koji se nije isplatio. Jeste teži put kada ste oslonjeni samo na sebe, ali je svakako, na kraju, za ponos i još veću satisfakciju. Vjerujem da svaki kvalitet, ako je kvalitet, dobije na težini i da nema te barijere koja može uticati na njegov dalji put i razvoj.
NN: Koji su Vaši budući planovi: ostajete li u pjesništvu ili razmišljate i o prozi?
GAVRIĆ: U pripremi je četvrta knjiga poezije, iako sam već odavno krenula sa prozom, ali poezija prosto sama izlazi kroz olovku i nekako, čini mi se, "ono u nama" diriguje. Ipak, svakako je u planu. Zasad prozu pišem za nekoliko književnih portala. Planovi su isti kao i na početku, tj. cilj je samo jedan - ostati na sredini te ne dozvoliti da bilo šta zanese i vine u visine. Često znam reći da su veliki samo oni koji nikad ne zaboravljaju koliko su zapravo mali.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.