Predrag Bjelošević večeras, s početkom u 19 časova, u Vijećnici Kulturnog centra Banski dvor obilježiće pola vijeka u književnosti. Tom prilikom promovisaće knjigu izabranih pjesama iz 20. vijeka "Nada, putokaz", te knjige izabranih pjesama na italijanskom "Insieme con i muri" i knjigu izabranih pjesama na engleskom jeziku "Blossom, within you".
O Bjeloševićevom književnom radu govoriće književnici Ranko Risojević i Željka Avrić, njegove stihove kazivaće glumica Jelena Jandrić, a muzička pratnja biće Natalija Todorović - violina i Vlado Danić - klavir.
Više o svemu uoči svečane književne večeri, Bjelošević je govorio za "Nezavisne".
NN: Obilježavate veliki jubilej - 50 godina književnog rada. Kako je sve počelo?
BJELOŠEVIĆ: Od trenutka otkrića pjesničkog uzbuđenja u meni koje se javilo u Sarajevu 1970. godine, kada sam napisao svoju prvu pjesmu pod naslovom "Banja Luka", pa sve do danas, na sreću, nisam iznevjerio potrebu svog unutrašnjeg bića da svijet oko sebe doživljavam na poetski način i u stalnoj težnji za otkrivanjem novih estetskih vrijednosti i domašaja pjesme. Danas mi je posve jasno da je za moje otkriće poezije bio neophodan tektonski poremećaj, katastrofalni zemljotres koji je zadesio Banjaluku 1969. godine i mene dislocirao iz voljenog grada u Sarajevo da me pritisne brdima i zaguši smogom, ali i da mi, sticajem lijepih okolnosti, samo nakon nekoliko mjeseci pisanja, ukaže čast da svoje pjesme govorim u okviru "Sarajevskih dana poezije" sa tada popularnim bosanskohercegovačkim pjesnicima: Veljom Miloševićem, Rajkom Petrovim Nogom, Darom Sekulić, Josipom Ostijem i Muhamedom Imamovićem. Književni početak nisam odredio ni tim vremenom, a ni objavom prve knjige pjesama "Gorka slad" 1977. godine, za koju mi je dodijeljena književna nagrada "Trebinjske večeri poezije" (do '74. to je bila "Dučićeva nagrada"); s obzirom na to da sam do tada imao veliki broj nastupa na pjesničkim susretima širom Jugoslavije kao i nekih književnih nagrada, pa mi se učinio određujućim i presudnim datum objavljivanja ciklusa pjesama u renomiranom banjalučkom književnom časopisu "Putevi", 1974. godine.
NN: Zanimljivo je da ste počeli pisati u rimi koju ste brzo napustili?
BJELOŠEVIĆ: Otkriće pjesme u sebi bilo je za mene jedan od najradosnijih trenutaka u životu. Kao da sam upoznao svoga najboljeg druga i na prvu riječ mu sve povjerovao, sve o čemu mi je taj neko iz mene, u dubokoj tišini šaputao, sugerisao, tjerajući me da mu se svakodnevno stihovima obraćam i ispovijedam, ali po mogućnosti svaki put u novoj pjesničkoj formi, odijelu, pa sam veoma brzo, poslije dvadesetak metričkih pjesama, napustio rimovane pjesme i otisnuo se u okean slobodnog stiha slijedeći ritam i muziku svoga disanja i sve delikatnijih spoznajnih zahtjeva vremena, slobode pjesničkog govora čije su se granice iz godine u godinu pomjerale, te brojnih izama modernog pjesništva koji su se kod nas nametali sa izvjesnim zakašnjenjima, ali i zabranama, pa smo u pjesmama govorili metaforičnijim spektrom asocijacija, često na ironično-sarkastičan način, pomalo zapreteno i zagonetno, jer su se u komunizmu tumačili i zarezi, a ne samo riječi.
NN: U "Putevima" daleke 1974, između ostalih, objavljena je i Vaša pjesma "Čovjek i vrijeme". To je pjesma koja "priča" svim jezicima svijeta. Pretpostavljam da dosad možete napisati knjigu anegdota vezanih samo za ovu pjesmu?
BJELOŠEVIĆ: Tu pjesmu sam napisao kao devetnaestogodišnjak. I možda je ona prelomni trenutak u mom pjesničkom životu, jer mi je pričinila mnogo radosti, što čini i sada. Među značajnim piscima toga vremena na pjesmi su mi, poslije književne večeri u Domu vojske u Banjaluci za 27. juli 1973. čestitali učesnici: Veljo Milošević, Dara Sekulić, Abdulah Sidran, Jevrem Brković, ali među prvima Kolja Mićević, sa kojim sam se tada upoznao, kao i klasik toga vremena u svojoj nadrealističkoj pjesničkoj fazi, Oskar Davičo, pisac iz srednjoškolske lektire koga sam volio zbog "Hane" i "Srbije među šljivama". Na moje ogromno iznenađenje, pored čestitke, Oskar me pozvao na jutarnju kafu u hotel "Palas" i tom prilikom svojom neposrednošću i srdačnošću razbio moje mladalačko strahopoštovanje, ponašajući se kao da se poznajemo godinama. Taj dvočasovni razgovor neću nikada zaboraviti, jer mi je Davičo otvorio dušu, govorio o svojim nedoumicama u književnosti i dao neke za mene tada veoma bitne književne upute koje su mi značile u daljem radu. Taj neočekivani susret inicirala je pjesma "Čovjek i vrijeme", čiju neobičnu interpretaciju od nepoznatih osoba slušah u Trstu 1975, a nakon njenog emitovanja na Radio Zagrebu u emisiji "Crvena jabuka zeleni megaherc", koju je sa mnom prethodno na susretima "Abrašević" u Valjevu snimio čuveni zagrebački radio-novinar Vojo Šiljak. Najveći uspjeh pjesme "Čovjek i vrijeme" bio je njeno uvrštavanje u Antologiju jugoslovenskih pjesnika za djecu "Svjetliji svijet" 1990. godine, koju su objavili "Novi glas" i "Festival djeteta" iz Šibenika, a u njoj je bila predstavljena sa po jednom pjesmom plejada vrhunskih pjesnika Jugoslavije: Desanka Maksimović, Branko Ćopić, Ljubivoje Ršumović, Zvonimira Balog, Ismet Bekrić i drugi. Govorio sam je na "Struškom večerima poezije", "Smederevskim pjesničkim jesenima", u Lenjingradu, Beogradu, Novom Sadu, Lodevu, Setu, Varni, Efesu, Donguanu u Kini, i mnogim drugim sredinama.
NN: Ovom prilikom objavljena je i Vaša knjiga izabranih pjesama iz 20. vijeka pod nazivom "Nada, putokaz". Recite nam nešto o ovom izboru?
BJELOŠEVIĆ: Knjiga "Nada, putokaz" je za mene veoma važan izbor iz poezije koju sam pisao u 20. vijeku, tačnije do 2000. godine. Ona predstavlja presjek mojih pjesničkih tema i formi, ali i mnogo više, ona nas vraća u jedno vrijeme kada smo težili lijepom u pjesmi i u jezičkom i u estetsko-etičkom smislu, a na način da to nešto što pjesma promoviše i uzdiže bude zastava vlastitog duha i po mogućnosti nešto što će za svakog pjesnika pojedinačno biti prepoznatljivo i određujuće, kako bi se govorilo o vlastitoj poetici. Sa druge strane, nas iz provincije, a to su u komunizmu bili svi gradovi izvan centara, ma kako dobri bili, nije gledao pravim očima ni Beograd, niti Sarajevo. To je bilo strašno vrijeme centralizacije i kulture i pameti, i danas kada centri više nemaju nikakav presudan značaj za stvaranje vrijednosti, vidim ovu knjigu pjesama kao nešto što je odoljelo vremenu, tiho i diskretno, ne bukački, određujući na moderan pjesnički način svoje vrijeme, i sada stavilo književnu kritiku pred novo iščitavanje, što mi za pravo daju od novembra do danas nekolike izrazito pozitivne kritike i eseji objavljeni u najrelevantnijim književnim časopisima u Srbiji.
NN: Kolika je moć poezije danas u odnosu na prije pola vijeka, koliko se vremenom mijenjao njen uticaj i značaj?
BJELOŠEVIĆ: Tri decenije prošlog vijeka, po mom mišljenju, karakteriše uzlet pjesničke riječi gotovo do euforije. Godine 1985. mi je u intervjuu koji sam s njom vodio u Lenjingradu, sovjetska zaslužna pjesnikinja Bela Ahmadulina rekla: "Vrijeme euforije je prošlo", to se uistinu događalo u socijalističkom svijetu kada je narod u pjesnike gledao kao u male bogove zbog njihove slobode da, što uvijeno pjesnički ili što u direktnijem pjesničkom govoru, pišu i pjevaju o onome što običan čovjek nije smio ni da pomisli. U to vrijeme, kada su pjesničke večeri ispunjavale stadione i prepune dvorane posjetilaca, a knjige štampane i kod nas u Jugoslaviji od 1.000 do 10.000 primjeraka, pjesnik Branko Miljković se zapitao: "Da li će sloboda umjeti da pjeva kao što su sužnji pjevali o njoj" i bio je u potpunosti u pravu kao i kada je rekao, "poeziju će svi pisati", i danas smo svjedoci da ko ima novac može da objavi svakakvo smeće ispisano u formi pjesme i da se nazove pjesnikom, jer mu kredibilitet daju, nažalost, ponekad i ugledni pjesnici i kritičari, iz proste bijede ili koristoljublja. Kod nas nema strateški važne brige o jeziku, pismu i beletrističkom izdavaštvu, osim deklarativno, od strane pojedinih institucija ili udruženja koja se bez sredstava suštinski bore samo za svoj goli opstanak. Pisci su prinuđeni da sami finansiraju svoje knjige. Časopisi za književnost ne plaćaju autorske honorare ni piscima ni kritičarima. Valjda i ti poslovi od posebnog društvenog značaja imaju svoju vrijednost?! Materijalistički svijet je na putu da uništi sve duhovno. Dvadeset prvi vijek je uistinu đavolski vijek pun iskušenja i vapi za svekolikom promjenom.
NN: U Banskom dvoru promovisaćete i dvije knjige prevoda Vaše poezije, na italijanski i engleski jezik. Po reakcijama, kako mislite da se Vaša poezija "snašla" u drugim jezicima?
BJELOŠEVIĆ: Mogu samo da govorim o knjizi "Insieme con i muri" (Zajedno, sa zidovima) u prevodu profesora Danila Kapasa, nekadašnjeg šefa Katedre za italijanistiku u Banjaluci, a koja je objavljena kod uglednog rimskog izdavača "Progetto Cultura". O knjizi je izašlo nekoliko lijepih prikaza i komentara u italijanskim časopisima za umjetnost, među kojima su tekstovi uglednih italijanskih estetičara Đorđa Lingvaglose i Đina Rađe, u kojima su pojedine pjesme poređene sa pjesmama Vaska Pope i Čarlsa Simića. Knjiga je u knjižarskoj prodaji, kao i ova najnovija objavljena na engleskom jeziku "To blossom, within you" (Cvjetovima, u vama), ali koja je izašla prije desetak dana u onlajn i knjižarsku prodaju, pa nemam još informacija o komentarima. Knjigu je preveo na engleski jezik pjesnik i prevodilac Zoran Jungić, naš Banjalučanin, koji se prije rata u BiH odselio u Toronto, gdje od tada živi.
NN: Kada možemo da očekujemo izbor Vaše poezije iz 21. vijeka?
BJELOŠEVIĆ: Knjiga izabranih pjesama sastavljena od izabranih pjesama iz knjiga objavljenih u 21. vijeku pojaviće se do Sajma knjiga u Beogradu, najvjerovatnije kod istog izdavača "Mali Nemo" iz Pančeva, a pod naslovom "Drugi način". Onaj ko bude u prilici da poredi pjesme iz ove dvije knjige, iz dva vijeka, zapaziće promjene u tematskom, stilskom i formalnom smislu, kao i više straha od "svjetlosti", te različita tumačenja i razumijevanja mraka, zavisno od naše pozicije u njemu, a koji nas sve više osvaja uz svoje "ubojito oružje", vještačku inteligenciju.
NN: Bili ste četvrt vijeka na čelu Dječijeg pozorišta Republike Srpske, a značajan je i Vaš književni opus za djecu. Koliko Vas je ispunjavao i ispunjava rad za djecu?
BJELOŠEVIĆ: Dječijem pozorištu sam dao četvrt vijeka svoga života i ne žalim za tim, jer je i pozorište mene na svoj način oplemenilo i dalo posve nove spoznaje. Da nisam bio u njemu, nikada ne bih napisao desetak dramatizacija za dječiji teatar kao ni dramatizaciju Ćopićeve "Ježeve kućice", koja se na sceni igrala petnaestak godina, u dva navrata postavljana na scenu u zemunskom "Pinokiju", a i Narodnom pozorištu "Toša Jovanović" u Zrenjaninu. "Tužni princ" je obigrao svjetske metropole, od Moskve do Londona, odveo po prvi put jedno pozorište iz Republike Srpske na BITEF; postao najbolja lutkarska predstava krnje Jugoslavije u Kotoru 1998. Predstava "Životinjska farma" Džordža Orvela osvojila je sve tri nagrade na 17. "Danima Zorana Radmilovića", uz gran-pri, svih 12 glumaca u predstavi dobili su kolektivno "Brk Zorana Radmilovića", što Banjaluka do danas nije doživjela, pa, eto, to je samo mala ilustracija srećnih trenutaka kojih je zaista bilo mnogo po svijetu, a o onim tužnijim ćemo nekom drugom prilikom. Ponosan sam na zgradu i dvorane koje sam za mandata sagradio "iz čiste ludosti" da bi djeca Banjaluke danas mogla da uživaju u našoj "Kući od snova", na glumački ansambl i jedinstven Muzej lutaka u Jugoistočnoj Evropi, koji se, umjesto da se reklamira i slavi, konstantno minimizuje, ne ulaže se u njega i prećutkuje njegova ljepota, kao da imamo mnogo spomenika kulture kojima možemo da se pred svijetom jedinstvenošću pohvalimo. Pisanje pjesama ili originalnih dramskih tekstova ili dramatizacija za djecu pričinjava mi čistu radost. Djeca su naša svjetlost i svetinja. Dijete je uvijek u pravu i kada griješi, jer mi smo odgovorni za sve njegove greške i ružne navike. Što se tiče poezije za djecu, planiram do kraja godine objaviti još jednu knjigu pjesama. Raduje me što je lirska bajka "Tužni princ" u lektiri za pete razrede osnovnih škola kao i pjesma "Kovrdžava tačka" u čitankama.
NN: Koji su planovi Udruženja književnika Republike Srpske za 2024. godinu?
BJELOŠEVIĆ: Da održi visok stepen aktivnosti u veoma teškim, a po svemu sudeći, još težim vremenima koja su pred nama i da, nakon antologijskog izbora sa bugarskim pjesnicima, objavi ove godine jedan širi pjesnički izbor na engleskom jeziku i na taj način, nakon antologijskog izbora na poljskom jeziku 2018. godine, ponovo iskoračimo na svjetsku književnu pozornicu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.