Maternji jezik je osnovni stožer, osa obrtanja i postojanja, osa oslanjanja i trajanja. Ko se odrekne maternjeg jezika odrekao se kompasa u džungli; ko to shvati zna šta vredi biti čovek, svoj na svome, rekao je za "Nezavisne" književnik Mićo Savanović.
"Traba znati jezike - koliko jezika govoriš, toliko vrediš, nekad je bila krilatica, danas je to najveća istina, ali samo na svome jeziku čovek može istinski zapevati, zakukati, podeliti pomoć, samo lopatom svoga maternjeg jezika može gurnuti, da padne, kamen sa srca. Maternji jezik je lek i ko ga stalno ne dopravlja, a da ne govorim ko ga izgubi, preti mu kuga; opasnost od puno opakih bolesti", istakao je Savanović.
Savanović je višestruko nagrađivani pisac 15 knjiga poezije, misli i aforizama, među kojima su "Pitanje drži svet uspravno", "Rosa kosmosa", "Zenice duše", "Odjek ravnoteže". Rođen je na Kočićevom Zmijanju, diplomirao na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu, a više decenija nastanjen je u Švajcarskoj. Sve knjige napisao je srpskim jezikom i pitanje o jeziku i ugroženosti istog, smatra, bolje bi bilo postavljati u matici nego u rasijanju.
Najnovija Savanovićeva knjiga pjesama "Ljubičasto", koja je i bila povod za naš razgovor, iz štampe je izašla prije dva mjeseca, a književnik Mirko Vuković tu poeziju definisao je kao balans koji je svijet odavno izgubio i kojeg i te kako ima u idealnim proporcijama ljubičaste boje.
Savanović već u uvodu daje moto knjige: "Svi petlovi kada su zatvoreni ljepše pjevaju." To su zapravo riječi pjesnikove babe Zorke iz jedne "ljubičaste" zore njegovog djetinjstva, koje će godinama kasnije pronalaziti kod Njegoša, Miljkovića, Šilera, Getea i mnogih drugih.
"'Ljubičasto' je samo jedna linija u životu, sve ostalo su ljubičaste nijanse, ako se čovek duhom dotakne te linije, onda je na pola puta između zemlje i neba; na mestu samoostvarenja, osećanja i spoznaje životnog prostora, odnosno prostranosti sopstvenog duha. Baba Zorka je bila ljubičasta zora u mome detinjstvu, a petao božijom kičicom naslikana pesma koju i vidim i slušam, osećam joj bilo nikada nedovršenog bivanja. Čovek uvek istinski piše samo svoje detinjstvo, sve ostalo je manje-više konstrukcija koja je najčešće nakaradna. Konstrukcija je predmat za prodaju iznuđene samoizdaje, a umetnost, ona je hrana radosti života", kazao je Savanović.
Pored stihova o pragu rodne kuće, Savanović u knjizi "(V)oganj" daje pozamašan ciklus pjesama o Sremskim Karlovcima i Vojvodini.
"Srem, Fruška gora i Vojvodina su prostranstvo, more mira moga duha, polje nebeske ljubavi, širina spontane i razastrte radosti življenja, istinska i iskonska vera i molitva u srpskim manastirima diljem Fruške gore i cele Vojvodine, a sve to u ne manjoj meri kao što je i moje Zmijanje vrh moje detinjski spontane, neopterćene, iskonske, ljubičaste, spoznaje istinskog života i životne radosti koja čoveka prati do u zadnji čas", otkriva Savanović.
On se pored pisanja posvećeno bavi i slikanjem i po sopstvenom priznanju boje mu čine najtajanstveniju i najživahniju igru u prirodi.
"U ovo vreme moram priznati više pišem nego slikam, ali godinama sam slikao, katkad i do oboda iznemoglosti. Umetnost je i surova i lepa, žena kojoj se čovek svom snagom prepusti, ko to zaboravi, krenuo je grlom u jagode. Najveći deo svega što sam do sada napisao su misli. Misli su izvor vitalnosti moga poimanja, energija koja zorom na papir sleti i na njemu naslika sliku jutra moga duha", riječi su Savanovića.
On za "Nezavisne" otkriva da već u septembru iz štampe izlazi njegova nova knjiga.
"Knjiga za koju pitate se zove 'Svilen konac' i za mene predstavlja poetsko-duhovni, u kratkim crtama skiciran, reljef srpskog duha, srpskog naroda, diljem svih srpskih zemalja. Iako se neki vezovi tog svilenog konca protežu i po drugim krajevima Balkana, dragi su mi, jako su mi dragi, jer su nastali gde mi je srce osećalo prisnost ljudske topline. Kad budete, ako je budete čitali, videćete gde. Ljudsku toplinu srce ne zaboravlja bilo gde da vam se desila; zaboravljena nije ni postojala", kaže Savanović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.