Elektro-pank diva Ida Prester nedavno je objavila prvi solistički album pod nazivom "Sad", koji donosi 14 novih pjesama i malo drugačiji zvuk pjevačice, a kojim obilježava 20 godina postojanja i rada na sceni.
Tokom protekle dvije decenije Ida je bila aktivna kao "frontgirl" sastava "Lollobrigida", benda koji se jedinstvenim stilom izborio za mjesto na domaćoj sceni, a sarađivala je sa brojim domaćim umjetnicima i grupama, među kojima su "MaiKA" i "Frau Casio".
Pored pjevanja, Ida Prester je poznato voditeljsko lice, a aktivna je, kako kroz svoje stvaralaštvo tako i izvan njega u vezi s pitanjem društveno aktuelnih tema, s posebnim naglaskom na ugrožavanje prava žena.
Više o nastanku prvog samostalnog albuma, svom stvaralaštvu, koncertnim aktivnostima i planovima za budućnost Ida Prester je govorila u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Nedavno je izašao Vaš prvi solistički album "Sad". Kako je nastala ideja da nakon 20 godina karijere izbacite solo album, zbog čega se i ove pjesme nisu našle u opusu "Lollobrigide"?
PRESTER: "Sad" je nastajao polagano tijekom posljednje četiri godine. Velik dio materijala snimila sam za vrijeme korone i izolacije u svojoj spavaćoj sobi. To je bilo izrazito teško razdoblje i privatno i poslovno, nismo znali kuda dalje, a i brak nam je bio u velikoj krizi. Pisanje pjesama u spavaćoj sobi, kad svi zaspe, bila mi je spasonosna terapija. "Kvar", "Dodir", "Sad", "Ljetna ljubav", "70", kampanja protiv nasilja "Štit" i druge pjesme predstavljaju moj mali audio-dnevnik zadnjih nekoliko godina, u njima je puno meni važnih poruka. Nije imalo smisla da ih potpisujem kao bend "Lollobrigida", nisu napravljene na probama, već sam ih sama smišljala za vrijeme izolacije, pa se samo nametnulo da bude solo projekt. Pjesme na solo albumu se razlikuju od "Lollobrigide", više je to sada elektro-pop, nego elektro-pank, pjesme su sporije, intimnije. Ali neobični tekstovi i autobiografske teme su i dalje tu, ništa se ključno nije promijenilo u zadnjih 20 godina.
NN: Ovim povodom imali ste i koncert 22. marta u Zagrebu, kakve utiske nosite?
PRESTER: Zagreb je prošao fenomenalno! Kakav tulum, baš sam uživala u svakom trenutku. Krcata zagrebačka "Tvornica", hrpe nasmiješenih lica, sve ruke u zraku. Baš sve onako kako sam se nadala. U Beogradu smo rasprodali dva koncerta. Presretna sam! Ovo je naša velika obljetnica, 20 godina rada, želimo proslaviti spektakularno. Tu je hrpa gostiju, ljudi koji su nam obilježili te zadnje dvije decenije, video-projekcije, baloni, ali i tone dobre energije. Jako se veselim svim koncertima ove sezone!
NN: Na albumu se nalazi i singl, koji takođe nosi naziv "Sad", a koji govori o brzoj prolaznosti života i kako je sve što imamo ovo vrijeme sad. Koliko je Vama kroz život ovo bila mantra i kakav je Vaš utisak, da li se nekad "začaurimo" u svakodnevne obaveze da ne zastanemo i uživamo u svakom momentu?
PRESTER: Pjesma "Sad" mi je ključna poruka albuma. Kako sam zagazila u srednje godine, puno razmišljam o životu i kako najbolje iskoristiti taj mali treptaj koji imamo na ovoj planetici. U zapadnoj civilizaciji često imamo krivu postavku u glavi. Ili žalimo za prošlošću koje više nema ili čekamo neku budućnost u kojoj će svi biti bolje: čekamo penziju, čekamo da klinci porastu, čekamo godišnji, zaboravljamo da jedino što stvarno imamo jeste upravo ovaj moment - sad! To istočne kulture puno bolje shvaćaju. Zahvaljuju se navečer na svakom proživljenom danu u sreći i zdravlju. Zahvalnost i uživanje u trenutku, to i samu sebe učim svakog dana.
NN: Pričalo se i o singlu "70", koji ima, rekla bih, sličnu poruku: živjeti život punim plućima i do zadnjeg daha?
PRESTER: Svi imamo pravo otkrivati sebe cijeli život i u svim fazama. Žene su pogotovo danas pod enormnim pritiskom vječne mladosti. A život je divan i ispunjujući u svako doba. Starost nije nešto što treba prezirati i skrivati, već prigrliti. Ovu pjesmu posvećujem svim ljudima, a posebno svim damama koje se igraju, plešu, ljube i smiju naglas, bez obzira na dob i očekivanja okoline.
NN: Vrlo ste angažovani, kako kroz svoje stvaralaštvo, tako i izvan njega, pogotovo kad je riječ o pravima žena. Svjedoci smo raznih izjava u medijima kako žene imaju "sva prava", ali isto tako i svakodnevnih slučajeva napada, zlostavljanja, ubistava. Na koji način muzika može uticati na svijest ljudi o ovim problemima?
PRESTER: Nisam političar, jedino što mogu je napisati pjesmu i nadati se da će doprijeti do što većeg broja ljudi. Generalno su potrebne ogromne sistemske promjene na cijelom Balkanu da se situacija promijeni. U školstvu, sudstvu, policiji, zakonodavstvu, ali također i na razini nas "običnih ljudi". Kakve poruke šaljemo? Kako komentiramo napade na žene? Opravdavamo li nasilnika i prebacujemo li dio odgovornosti na žrtvu? Pružamo li podršku kad je potrebno ili se pravimo glupi i gluhi? O tim stvarima treba razmišljati, a muzika je tu da nas pokrene.
NN: Vi ste objavili i pjesmu "Štit", koja je posvećena ubijenoj Nizami Hećimović. Kako je nastala ova pjesma i šta Vam je bio cilj u trenutku kada ste odlučili da je objavite?
PRESTER: Nisam imala nikakav cilj, to je bio samo moj izraz šoka nakon tog jezivog slučaja. Bila sam užasnuta, kao i cijela regija. U dva dana sam napisala pjesmu posvećenu Nizami i objavila je na svojim kanalima. Uslijedila je erupcija poruka žena u problemu koje nemaju nikog svog kome bi se obratile, nemaju podršku, žena koje su u strahu da će završiti kao Nizama. Od te pjesme sam odlučila napraviti kampanju, uključiti što više aktivista i javnih osoba iz cijele regije, da zajedno dignemo glas i pruzimo podršku tim ženama.
NN: U više navrata rekli ste da Vam muzika nije glavna profesija te da se bavite drugim stvarima (od kojih i živite), što nije rijetkost kod muzičara, kada je riječ o našem regionu. Koliko je u današnje vrijeme moguće baviti se muzikom, od toga živjeti i ostati dosljedan sebi, svom stilu?
PRESTER: Moguće je ako je tvoj stil popularan i podudara se s većinskim ukusom, naravno. Može se lijepo živjeti i od sviranja obrada po proslavama, na svadbama. Nažalost, ja sam uvijek bila nekako "off", da se barem mogu naći u tim modernim žanrovima, ali ne ide pa ne ide. I to je sve OK, zakoni tržišta. Moj je izbor kakvu muziku pravim i jesam li spremna na kompromis. Pa sam ja odlučila - aj' da probamo ovako. Radit ću muziku baš po mom ćeifu, neću se opterećivati strategijama i brojkama, a ostali poslovi su tu da krpaju rupe. I opustila sam se totalno, radim svoje baš kak' sam si zamislila, guram svoj film. I stvari se idealno slažu, ne punim arene, ali mnogima punim srca. Imam svoju publiku, pratimo se već 20 godina, rastemo zajedno. Ja sam sretna žena.
NN: Sami pišete kako muziku, tako i tekstove svojih pjesama. Šta Vas drži svih ovih godina, iz čega nastaju Vaše pjesme?
PRESTER: Život je krcat priča. Zanimljivih ljudi, sudbinskih susreta, kompliciranih odnosa, ja sam tu samo znatiželjni promatrač koji zapisuje, istražuje druge i samu sebe, pa kasnije mućka u laboratoriju, nadodaje dodatnu dramu, komediju, slojeve boja. Sve moje pjesme su autobiografske i svaka ima konkretnog heroja i radnju koja se dogodila.
NN: Zaštitni znak Vam je i specifičan stil oblačenja. Koliko je ovaj segment značajan za posao kojim se bavite i kako uspijevate da zadržite originalnost?
PRESTER: Nekome stil nije bitan uopće. Ni privatno, ni na sceni. I to je OK, ne mora svatko polagati pažnju na to. Ali na mom koncertu želim svakim dijelom potcrtati čaroliju. I muzikom i kostimima i scenografijom, ako sam u prilici. Ulazite u drugi svijet, u seriju priča, svaka pjesma ima konkretan povod, glavnog lika koji vodi radnju, neku posebnu atmosferu. To mi je važno, kostimi moraju također biti kao iz nekog paralelnog svijeta. Ne moram sad imati krila, ni rep na pozornici, ali mora biti u "Lollobrigida fazonu". Privatno sam puno smirenija, ali i dalje volim da gaderoba šalje neku poruku. Moja odjeća je vesela, šarena, puna "vintage" detalja, komada iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, želim da me predstavlja kao osobu kojoj je lako prići, ne volim strogost i upeglanost.
NN: Kakvi su Vam planovi za budućnost, da li biste voljeli nešto da najavite?
PRESTER: Iza nas je fenomenalan koncert u zagrebačkoj "Tvornici", krcat klub i sve ruke u zraku, baš smo proslavili tih 20 godina kako sam se nadala. Prštalo je na sve strane, hrpa gostiju na pozornici, interaktivni šou s publikom u centru. Preostaju koncerti u Beogradu, neizmjerno im se veselim, baš ćemo ostaviti srce na terenu. Nakon njih ide Kragujevac, Varaždin, Podgorica pa Novi Sad. Ljeto će biti radno, a onda slijedi jesen za rad na novom albumu i pjesmama. Ulovite nas negdje, neće vam biti dosadno, garant.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.