Čini mi se da scenom, kako regionalno, tako i šire, vlada sve veći broj muzički obrazovanih, sjajnih, kreativnih ljudi.
Danas je obrazovanje dostupno na mnogobrojne načine, naročito je velika olakšica da mnogo ljudi ima priliku da se edukuje online u vidu neformalnog obrazovanja, ali u svakom slučaju sjajno vladaju muzičkom materijom, stoga je sve više kvalitetne muzike koja nas okružuje, novih ideja koje pomjeraju granice, moram priznati da je veliki gušt živjeti u današnjem vremenu, gdje na dnevnom nivou imaš priliku otkriti novu muzičku galaksiju.
Ovako je razgovor za "Nezavisne" započeo muzičar Neven Tunjić, član sastava "Divanhana", a povodom objavljivanja nove pjesme pod nazivom "Bajami".
Poznati bosanskohercegovački sastav duži niz godina njeguje i širi sevdah, a kao nagovještaj proljeća objavio je novu pjesmu u saradnji sa gitaristom Luisom Robiskom, basistom Havijem Martinom i perkusionistom Lukasom Balbom, koji su uveli egzotične primjese flamenka.
"Divanhanu" čine školovani muzičari, koji su još kao studenti Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu, prije 15 godina, osnovali ovaj sastav.
Tokom godina članovi benda su se mijenjali, a od samog početka na poziciji pijaniste je Neven Tunjić, koji o novoj pjesmi, sevdalinki i radu sastava govori u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Nedavno je "Divanhana" objavila pjesmu "Bajami" sa karakterističnim flamenko prizvukom, koji upotpunjuje saradnja sa gitaristom Luisom Robiskom. Kako je došlo do saradnje sa ovim muzičarem i da li ste zadovoljni rezultatom?
TUNJIĆ: Ideja za saradnjom inicirana je upravo od strane maestra Luisa Robiska, koji je posjetio naš koncert u jednom malom gradiću imena Manresa, nedaleko od Barselone. Nedugo nakon prvog susreta, Luis nam se pridružio nekoliko dana u Sarajevu, gdje se i rodila pjesma "Bajami". Najljepše su pjesme koje dođu spontano, koje se rode iz iskre prilikom sudara različitih kreativnosti, te moram reći da je kompletan proces rada na pomenutoj pjesmi bio veliki gušt. Mi smo pjesmi udahnuli dašak naše tradicije, dok je Luis sa svojim prijateljima i dugogodišnjim saradnicima Havijem Martinom i Lukasom Balbom kreirao jedan šareni mozaik flamenka koji se prožima kroz kompletnu kompoziciju. Čini mi se da publika veoma pozitivno reaguje na "Bajame", da ih je pjesma dotakla, kako muzikom tako i lirikom, pa ko zna, možda ova pjesma bude samo početak jedne divne dugogodišnje saradnje.
NN: Na koji način se flamenko i sevdalinka prepliću i dopunjuju, kakvim muzičkim jezikom rezultiraju?
TUNJIĆ: Kao što već pomenuh, u kontekstu naše saradnje ključnu ulogu je igrala spontanost. Vjerujem da je naše dugogodišnje muzičko iskustvo, kao i Luisovo, donekle olakšalo proces spajanja ovih dvaju muzičkih tradicija u amalgam koji djeluje lepršavo i pitko. Vrijeme će reći da li će se pjesma ugnijezditi u srca publike i tamo ostati godinama.
NN: Čini se da je u današnje vrijeme teško publici ponuditi nešto novo, ali vi uspijevate da nas iznenadite. Odakle crpite ideje, šta je ono što sevdalinku čini inspirativnom?
TUNJIĆ: Ideje su svuda oko nas, zaista. Živimo u divnom vremenu, kada samo jednim klikom možete ući u sasvim neotkriveni svijet kreativnosti. Takođe, uz pomoć tehnologije vrlo lako možete realizirati svaku svoju ideju, što je bio slučaj i kod pjesme "Bajami". Dio pjesme je sniman u Sarajevu, dio u Španiji, ideje su se sa lakoćom razmjenjivale i sklapale u jednu cjelinu. Sevdalinka je "Divanhani" godinama nukleus inspiracije, jezik kojim se služi kako bismo dotakli srca publike, te smo sretni što je svojom ljepotom uspjela potaknuti i maestra Robiska da je oplemeni svojom virtuoznošću.
NN: Koliki je izazov jednu specifičnu vrstu pjesme, kao što je sevdalinka, prilagoditi savremenom dobu i mladim ljudima, a pri tome ostati vjeran suštini sevdalinke? Na koji način "Divanhana" to radi?
TUNJIĆ: Velik je izazov, ipak su u pitanju prastare emocije našeg naroda koje u mladim generacijama treba potaknuti, istjerati na vidjelo. Sa druge strane, moram priznati da smo posljednjih godina zakoračili u svijet autorske muzike, gdje je proces stvaranja uveliko olakšan. Naše autorstvo inspirisano je sevdalinkom, ali nije "ograničeno" formom i lirikom, već nam daje mogućnost prilagođavanja vlastitim ukusima i potrebama da djelujemo u današnjem vremenu. Vjerujem da najbolje vrijeme za naš kolektiv tek dolazi.
NN: Tokom godina nastupali ste u brojnim zemljama svijeta, ali i širom Bosne i Hercegovine. Šta Vam je, uslovno rečeno, teže: predstaviti našu tradiciju u svijetu ili opravdati kvalitet na domaćem terenu?
TUNJIĆ: Potpuno su dva različita doživljaja i pristupa pripremama programa. Kada sviramo za publiku sa našeg govornog područja, lakše je doprijeti do ljudi, jer manje-više svi smo na neki način odrastali uz većinu pjesama sa našeg repertoara te već nakon nekoliko izvedbi počne da se stvara magija između benda i publike. Kada koncertiramo za publiku gdje dominiraju stranci, onda ipak moramo uložiti dodatne napore kako bismo pojasnili određene tematike sevdaha, muzički i narativno publiku uvodili u svijet sevdaha. Ipak, kada se popnemo na scenu, sve se svodi na energiju koju bend projektuje i dijeli sa publikom, a čini nam se da sevdah ima tu moć da ljude spaja, zagrli emocijom i drži u krilu.
NN: Iza vas su nebrojene nagrade i priznanja. Postoji li neka koju biste mogli izdvojiti, koja vam je posebno draga?
TUNJIĆ: Svakako da je najveća nagrada u dosadašnjoj karijeri došla iz Velike Britanije, od strane najprestižnijeg world music časopisa današnjice "Songlines". "Divanhana" je krajem prošle godine odnijela pobjedu u kategoriji "The Best Group", gdje smo putem online dodjele nagrada imali priliku našu muziku prezentovati pred publikom koja dolazi iz svih krajeva svijeta, te smo se našli u društvu nekih od najvećih živućih umjetnika današnjice iz sfere svjetske muzike. "Divanhana" je 25. marta u "Barbican centru" u Londonu uživo dijelila scenu sa mnogobrojnim dobitnicima pomenute nagrade.
NN: Angažovani ste i kao direktor Centra za kulturu Lukavac. Na koji način možemo potpomoći kulturni život u manjim sredinama i njegovu decentralizaciju?
TUNJIĆ: Nije samo stvar centralizacije u domenu kulture, već centralizacije sveopće, tako da je, po mom mišljenju, osnova problema da sposobni i vrijedni ljudi mahom hrle iz malih sredina u veće gradove, a nerijetko i van granica naše domovine. Shodno tome, male sredine prepuštene su sudbini da mnoge javne ustanove vode mahom nestručni ljudi. Tu za rezultat imamo neadekvatno planiranje, ulaganje, nekontrolisano trošenje javnih sredstava, a sve rezultira lošim poslovanjem i nesistemskim djelovanjem kulture na društvo. Svjedoci smo naglog porasta maloljetničke delinkvencije, fimicida i raznih socijalnih nemira, a u suštini to nije nagli porast već sistematsko urušavanje svih intelektualnih i obrazovnih vrijednosti društva prouzrokovanih upravo gore navedenim. Moramo se kolektivno zapitati koliko smo odgovorni za stanje u kojem se društvo nalazi, te onda da svako pođe od sebe da mijenja stvarnost nabolje.
NN: Sastav je nastao prije 15 godina. Da li ste se tada nadali da ćete postići ovakav uspjeh?
TUNJIĆ: Da nismo vjerovali, vjerovatno bismo negdje u putu i prestali s radom. Želimo vjerovati da uvijek možemo više, to je istinska poluga našeg kolektiva.
NN: Kakvi su planovi za budućnost, možemo li se možda nadati novom albumu?
TUNJIĆ: Mi u suštini od kreiranja posljednjeg albuma "Zavrzlama" nismo nikada ni izašli iz studija, iz kreativnog procesa. Ideja je da se publici prezentuju tri vezana studijska albuma, kao jedna kompletna ideja kojom će dominirati autorsko stvaralaštvo "Divanhane" inspirisano našom tradicionalnom pjesmom, sudbinama naših naroda, našim svakodnevnim životima koje danas živio rasuti po cijelom svijetu. Nakon toga ko zna gdje će nas put odvesti, možda više i ne bude dovoljno kreativnog naboja kako bismo djelovali kao kolektiv.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
