Milanka Blagojević je književnica i direktorica Kulturnog centra Šamac, u kojem će od utorka do petka (od 16. do 19. aprila) biti održano treće izdanje festivala "Milica" u čast Milice Babić Andrić, pionirke kostimografije na ovim prostorima.
"Ovo je treći festival 'Milica', koji kao i prethodnih godina u fokus stavlja lik i djelo Milice Babić Andrić, pionirke pozorišne i filmske kostimografije, znamenite Šamčanke koja je trajno obilježila scenski kostim na čitavom prostoru bivše Jugoslavije. Milica je dugo ostala najviše upamćena kao supruga našeg jedinog nobelovca, Ive Andrića, ali to je žena koja je veoma značajna za kulturnu istoriju čitavog regiona i ovim cjelokupnim autorskim projektom Centar za kulturu Šamac strateški radi na zaboravljenoj istoriji srpske kulture i očuvanju i promociji kulturnog nasljeđa", kaže Blagojevićeva, koja je ovim povodom govorila za "Nezavisne".
NN: Recite nam više o ovogodišnjem programu festivala?
BLAGOJEVIĆ: Ovogodišnji festival će otvoriti prvak srpskog glumišta Tihomir Stanić monodramom "Na Drini ćuprija". Tihomir Stanić je već godinama inspirisan likom supruga Milice Babić Andrić, književnikom Ivom Andrićem, i samim tim nam je velika čast što ćemo monodramom o Andriću otvoriti treći festival. Drugog dana festivala, u Galeriji "Stari sat", prezentacijom istorijata, muzejske i kulturne djelatnosti predstaviće se Kuća nobelovca Iva Andrića iz Herceg Novog. Posjetioci izložbe imaće priliku da vide lične predmete Milice Babić Andrić i Ive Andrića koji se čuvaju u Kući nobelovca Iva Andrića u Herceg Novom. Centar za kulturu Šamac potpisao je Sporazum o saradnji sa organizacijom JUK "Herceg Fest" iz Herceg Novog i ovom prezentacijom Kuće nobelovca Iva Andrića nastavljamo saradnju i zajednički rad na projektu popularizacije Milice Babić Andrić koja je preminula u Herceg Novom. Takođe, drugog dana festivala u Spomen-kući Milice Babić Andrić biće otvorene i radionice kostimografije u kojima će učešće uzeti polaznici iz Travnika i učenici osnovnih i srednje škole iz Šamca. Radionice će biti održane i svih narednih dana tokom trajanja festivala i vodiće ih kostimografkinja Duška Vulmilović Kukavica koja je i autorka replike pozorišnih kostima u Spomen-kući Milice Babić Andrić. Trećeg dana festivala u Kino-sali Šamac posjetioci će imati priliku pogledati predstavu "Djelidba" u izvođenju Kamernog teatra 55 iz Sarajeva, u režiji Aleša Kurta. Kamerni teatar je, sa skoro šest decenija postojanja, jedno od najaktivnijih pozorišta u BiH i regionu. Četvrtog dana festivala u Galeriji "Stari sat" biće otvorena izložba radova nastalih na radionicama kostimografije.
NN: Koje su novine trećeg izdanja festivala u odnosu na prethodna dva?
BLAGOJEVIĆ: Trudimo se da rad na ovom projektu i organizaciju festivala unaprijedimo svake godine. Prošle godine smo potpisali četiri sporazuma o saradnji sa nekim od najznačajnijih institucija kulture u regiji i sa izložbom o Milici Babić Andrić gostovali smo u nekoliko gradova u regiji. Saradnje koje smo ostvarili u prethodnoj godini produbljujemo i nastavljamo. Učesnici radionica kostimografije, koje je podržala OSCE misija BiH, pored učenika iz Šamca biće i mladi iz Travnika i time nastavljamo saradnju sa Zavičajnim muzejom iz Travnika i Rodnom kućom Ive Andrića iz Travnika. Takođe, zahvaljujući projektu Ambasade Švajcarske, koja je podržala Kamerni teatar 55 iz Sarajeva, Šamčani će imati priliku pogledati predstavu u izvođenju profesionalnog pozorišta sa dugom tradicijom.
NN: Da li ste zadovoljni podrškom nadležnih u Republici Srpskoj?
BLAGOJEVIĆ: Svjesni smo činjenice da i pored velikog entuzijazma i rada bez dovoljno finansijskih sredstava nijedan ozbiljan kulturni događaj ili projekat nije ostvariv. Opština Šamac finansira cjelokupan rad Centra za kulturu Šamac tokom cijele godine, a mi smo jedan od najaktivnijih kulturnih centara u Republici Srpskoj; samo u prošloj godini imali smo oko 50 pojedinačnih događaja, otvorili smo memorijalni muzej, potpisali četiri sporazuma o saradnji i gostovali smo u nekoliko gradova u regiji, a mnoge goste smo doveli i u Šamac. Festival "Milica" je kompleksna manifestacija i u organizacionom i finansijskom smislu i zato je potrebno pored sredstava opštine Šamac obezbijediti i dodatna sredstva. Mi tokom cijele godine apliciramo na razne projekte i to je paralelna borba i veliki posao da bi se ovaj projekat održao. Najveću podršku za ovogodišnji festival dobili smo od Misije OSCE u BiH koji su sami prepoznali značaj ovog projekta i saradnji koje smo ostvarili. Što se tiče republičkog budžeta, ove godine dosta su umanjena sredstva za projekte iz kulture u odnosu na prošlu godinu. Mi smo od Ministarstva prosvjete i kulture prošle godine dobili sredstva za opremanje Spomen-kuće Milice Babić Andrić u Šamcu, ali ove godine za festival su odobrena sredstva koja ne bi mogla pokriti nijednu ozbiljniju stavku za organizaciju festivala.
NN: Prošle godine u Šamcu je otvorena Spomen-kuća Milice Babić Andrić. Koliko ste zadovoljni posjetama za godinu dana i koliko se dobrim pokazao ovaj potez?
BLAGOJEVIĆ: Projekat "Milica" jedinstven je primjer autorskog projekta u koji je uloženo dosta rada na istraživanju i sakupljanju građe i uspostavljanju regionalne saradnje i vrlo brzo je prepoznat i od nadležnih institucija. Spomen-kuća otvorena je zahvaljujući dobroj saradnji opštine Šamac i Eparhije zvorničko-tuzlanske koja je obezbijedila prostor i Ministarstvu prosvjete i kulture koje je odobrilo sredstva za opremanje Spomen-kuće. Spomen-kuća otvorena je u reprezentativnom objektu, kući "Stari sat", koja predstavlja materijalno kulturno nasljeđe, a datira iz 1928. godine. Ovo je prvi muzej u ovom dijelu Republike Srpske i svakako je veoma značajno i za cijelu Republiku Srpsku. U Spomen-kući nalazi se građa iz Muzeja grada Beograda, Muzeja pozorišnih umetnosti Srbije i Muzeja Narodnog pozorišta Srbije. Ovaj memorijalni muzej je jedinstven u cijeloj regiji jer je posvećen pozorištu i kostimografiji kao i zajedničkom životu našeg jedinog nobelovca i njegove supruge. Takođe, urađene su i tri replike kostima po skicama Milice Babić. Spomen-kuću obilaze pojedinci iz cijele regije, ali i organizovane grupe đaka iz škola kao i mališani iz vrtića, a u njoj se organizuju i različiti događaji kao što su promocije knjiga i slično.
NN: Na prvom izdanju festivala šamačkoj publici su se predstavile savremene književnice. Pošto ste i sami u književnosti, možete li nam reći više o današnjoj zastupljenosti žena u književnosti i umjetnosti uopšte, odnosno koliko se ta zastupljenost mijenjala od vremena Milice Babić Andrić do danas?
BLAGOJEVIĆ: Milica Babić dugo je bila u sjenci svog supruga, nobelovca Ive Andrića, iako je i sama imala veoma bogatu karijeru i bila značajna umjetnica. Na prvom festivalu jedan od ciljeva bilo je stavljanje u fokus žena u umjetnosti koje djeluju na savremenoj kulturnoj sceni. Mislim da je kod nas uopšteno umjetnicima problem što ne mogu živjeti samo od umjetnosti pa moraju da rade druge poslove da bi preživjeli. Dosta bi lakše bilo da se po ugledu na ostale, razvijenije, države i kod nas uvedu stipendije za književnike ili neki slični podsticaji pa bi književnici jednostavno mogli ostati kod kuće i raditi ono što najbolje znaju, a to je pisanje. Ženama je dosta teže jer činjenica je da su žene posvećenije djeci i kućnim poslovima pa pored redovnog posla i brige oko domaćinstva ne ostaje im dovoljno vremena za umjetnički rad.
NN: Koliko Vam olakšava vođenje Kulturnog centra Šamac to što ste i sami u umjetnosti i koliko se danas u Republici Srpskoj praktikuje da na čelu kulturnih centara bude neko ko iza sebe ima umjetničko djelo?
BLAGOJEVIĆ: Kadrovska politika je svakako ključna i presudna za sve oblasti i sasvim bi bilo logično na se na mjesta kulturnih institucija postavljaju osobe koje imaju iskustva u toj oblasti. Da bi neko ostvario rezultate kao rukovodilac kulturne institucije, potrebno je da pored iskustva ima dosta entuzijazma, ljubavi prema ovom poslu kao i određene menadžerske sposobnosti. Ja sam na mjesto direktora došla sa dvadesetak godina iskustva baveći se ovom oblašću od ranih tinejdžerskih dana i svakako da mi je ovo iskustvo dosta značilo, kao i poznanstva koja sam ostvarila u kulturnim krugovima. U Republici Srpskoj ima dobrih primjera, ali svakako da kao i u ostalim oblastima ima dosta centara koji naprosto ne koriste bogati potencijal koji imaju na raspolaganju i ne ostvaruju ni mali dio onoga što bi realno mogli.
NN: Nakon dvije knjige priča, prošle godine objavili ste zbirku poezije "Moj otac umire u poeziji". Koliko ste zadovoljni dosadašnjim reakcijama i koji su Vaši dalji književni planovi?
BLAGOJEVIĆ: Knjigu poezije objavila sam za Izdavačku kući "Imprimatur", kao i prethodne dvije knjige, i dosta sam zadovoljna promocijom knjige i reakcijama čitalaca. Ova knjiga snimljena je i audio-verziji za Biblioteku za slijepa i slabovida lica Republike Srpske i to je zaista predivno iskustvo. Takođe, promovisana je dva puta u Banjaluci, na festivalu "Imperativ" u Banskom dvoru i u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske, a u maju je planirana promocija u Šamcu. Ja sam trenutno na master studijama, na Akademiji dramskih umjetnosti u Banjaluci. S obzirom na to da je moj glavni predmet filmski scenario, radim na scenariju za film o životu i radu Milice Babić i to je trenutno moja preokupacija što se tiče pisanja.
NN: Za kraj, kako vidite širu kulturnu sliku Republike Srpske?
BLAGOJEVIĆ: U posljednjih desetak godina kulturna scena Republike Srpske dosta je napredovala i sad možemo govoriti o kulturnoj sceni. Imamo kvalitetne književnike koji su prepoznati i nagrađivani najvećim nagradama u regiji, a dobitnici su i evropskih nagrada za književnost. I u ostalim oblastima situacija se dosta popravila, otvaranje Filmskog centra je veliki napredak u ovoj oblasti, Narodno pozorište Republike Srpske u posljednjih nekoliko godina ostvarilo je veoma značajne saradnje i produkcije. Smatram da je kulturna politika politika svih politika. Kultura je identitetsko pitanje. Ona nije slučajni ukras koji može, a i ne mora da postoji. Ona je strateška, fundamentalna stvar i mora se tako i tretirati. Ovo konkretno znači ozbiljan strateški pristup, promišljeno dugoročno kadriranje, institucionalnu podršku, značajna finansijska sredstva i ozbiljan marketing. Ona ne može biti svedena na nivo slučajne i nevažne teme. Postoje određeni međunarodni standardi u smislu finansijskih ulaganja. Ti procenti su potpuno egzaktni i jasni. Izdvajanja koja su ispod njih kulturu svode na nivo nižerazredne aktivnosti i igre koja počiva na entuzijazmu pojedinaca i bojim se da smo mi trenutno, po izdvajanjima za kulturu, na tom nivou. Bez ozbiljnijih izdvajanja sigurno neće biti ni ozbiljnijih rezultata.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
