BANJALUKA - Komad "Garsonjera" Narodnog pozorišta Republike Srpske (NP RS) na sceni "Petar Kočić" ove kuće biće izvedena sutra sa početkom u 20.30, kada će biti obilježena desetogodišnjica predstave.
Komad koji je nastao po motivima vodvilja "Pozajmljeni stan" mađarskog pisca Imrea Benčika, u adaptaciji i režiji Aleksandra Pejakovića, premijerno je izveden 2. aprila 2014. godine i do danas je odigran 76 puta pred 6.974 gledaoca.
Ono što je zanimljivo jeste da je ovaj komad u originalnom nazivu svojevremeno bio na repertoaru Narodnog pozorišta Bosanske Krajine, a premijeri 4. marta 1983. godine prisustvovao je i autor.
"Garsonjera" je nakon "Odumiranja međeda" i "Žiranata" bila treća režija Aleksandra Pejakovića u Narodnom pozorištu Republike Srpske.
"Publika u Banjaluci gotovo da je zaboravila kada je u Narodnom pozorištu Republike Srpske gledala vodvilj. Zato se može postaviti logično pitanje zašto je ovaj žanr na margini već godinama? Da li je to zbog dopadljivosti i lakoće? Ili zbog strukturalnog posjedovanja zapleta u vidu zabune koji se vrti do iznemoglosti, pa se čini pretjeranim? Ili je to zbog toga što je vodvilj prvenstveno namijenjen zabavi, a ne 'višim' teatarskim ciljevima? Koji god je od ovih odgovora tačan, istina je da na jugoslovenskim pozorišnim scenama vodvilj nikada nije dovoljno shvaćen, dok je on u svijetu, a prvenstveno u Evropi, veoma cijenjen", zapisao je Pejaković 2014. godine, naglasivši da nije "poštovao izvorni naziv ni topografiju komada".
Radnja se tako odvija u Beogradu, tridesetih godina prošlog vijeka, a kao razloge Pejaković je naveo "približavanje radnje ovdašnjim gledaocima kako bi lakše pratili preplitanje zabluda", a glumcima "omogućavanje većeg prostora za igru i uživanje u njoj".
U ansamblu predstave nije bilo promjena u odnosu na premijernu podjelu.
Uigrani glumački umjetnički tim deset godina čine: Rok Radiša (Mihajlo Jovanović), Miljka Brđanin (Mihajlova žena), Dragoslav Medojević (Direktor), Vedrana Mačković (Valerija, direktorova žena), Ljiljana Čekić (Sekretarica, ljubavnica), Ognjen Kopuz (Vodoinstalater), Radenka Ševa (Vukica, vodoinstalaterova žena), Bojan Kolopić (Mikica, đak generacije) i Zoran Stanišić (Advokat).
Deset godina za besprijekoran tok svakog izvođenja predstave na sceni zaslužna je Vesna Maksimović, inspicijent i sufler, a u kreiranje predstave bili su uključeni i Dragana Purković Macan - scenografija, Ivana Jovanović (Ivana Ristić) - kostimografija, Miljka Brđanin - koreografija, Rok Radiša - scenski pokret.
Lektori su bili Milorad Telebak i Nataša Kecman, a Vedrana Mačković bila je uključena u proces nastanka predstave kao asistent reditelja.
Deceniju nakon premijere Aleksandar Pejaković za "Nezavisne" kaže da se situacija sa vodviljem nije puno promijenila u Banjaluci.
"Kada sam dobio priliku da postavim ovu predstavu, začudo da sam to i prihvatio, te da je uprava dozvolila da vodvilj radimo na maloj sceni gdje nema puno prostora za kretanje. Onda smo morali da se dovijamo kako da dobijemo na prostoru pod tim nazivom 'Garsonjera' koji je bio novi. Srećom, taj vodvilj je uspio da profunkcioniše i hvala Bogu i hvala glumcima što to postoji i dan-danas. Hvala i upravi koja je to postavila na redovan repertoar i naravno najviše publici, koja to prati. Međutim, situacija sa vodviljem je kod nas uvijek čudna, kao da oni koji odlučuju o repertоarima pozorišta smatraju da je vodvilj niži nivo pozorišta, što za mene ne može biti istina", kaže Pejaković.
Reditelj podsjeća da je vodvilj preteča teatra apsurda.
"Potvrda onog što govorim su pozorišta koja sam posjećivao u Francuskoj, gdje se u produkciju vodvilja ulaže najviše, kao u Americi u mjuzikl, gdje vi imate ogroman broj ljudi koji to prati i takve predstave dugo traju, između dva i tri sata. Sa druge strane, kod nas vodvilj kao da je predodređen za amaterski teatar gdje se ne mora puno ulagati u scenografiju. Takvo mišljenje je uvriježeno, ali nije i ispravno. Čak i u Beogradu vodvilje postavljaju pozorišta sa manjim budžetima, kao što je ono na Slaviji. Međutim, to je ozbiljan žanr, zato što je on i preteča drame apsurda", ističe Pejaković.
On navodi da "Garsonjeru" od premijere nije gledao, ali ističe da mu je drago da publika prati predstavu.
"Svaka predstava, pogotovo ovakva koja traži veliku preciznost, razmontira se u međuvremenu. Ne sumnjam da su glumci mnogo toga i promijenili i sigurno je nadogradili", rekao je Pejaković.
Konkretnije, o uspjehu "Garsonjere" za "Nezavisne" je govorila Miljka Brđanin.
"Sve pozorišne predstave teže dugovječnosti i trajanju, jer se tako sam pozorišni čin (predstava) razvija i igranjem je nadopunjujemo i razvijamo. E sad, postoje predstave koje su odlične i ne dožive svoju dugovječnost, tako da nije uvijek mjerilo kvalitet, već i sama konekcija sa publikom koja za neke predstave iziskuje kartu više. 'Garsonjera' je doživjela svojih 10 godina, što je za predstavu veliki jubilej. Mislim da smo za sve ove godine imali punu salu koja uživa u komičnim elementima vodvilja", navodi Miljka Brđanin.
Ono što je isto bitno, dodala je glumica, jeste da od premijernog izvođenja predstavu čini ista glumačka postava.
"Zajedno sve ove godine rastemo, starimo uz nju. Naravno da se predstava mijenjala nekada nabolje, nekad iskreno i malo prokližemo, jer je živa stvar, a i mi smo godinama sazrijevali i davali joj neki novi sjaj i patinu. Vodvilj je dosta zanimljiv žanr, brzina igre, lakoća, muzika kojom se boji ovaj žanr daje mu šarm, a samim tim to i publika prepoznaje. Pored uloge Rajne koju igram, bila sam i dio autorskog tima kao koreograf za ovu predstavu, gdje sam uglavnom kombinovala elemente svinga, lakoća u plesu i prosto 'igra' likova. Cijela ekipa predstave zajedno sa rediteljem je zadužena za ovu dugovječnost i trajanje i NP RS koji je njeguje na repertoaru i naravno naša publika koja je voli", zaključila je Brđaninova.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
