Mirvad Kurić poznati je bosanskohercegovački glumac koji ovih dana intenzivno radi na predstavi "Seljačka opera", čija se premijera očekuje u Narodnom pozorištu Sarajevo u srijedu, 17. aprila, s početkom u 19.30.
Predstava će biti postavljena po tekstu Darvaša Benedeka i Pintera Bele, te u režiji Andraša Urbana, a uz devetočlani glumački ansambl tu je i petočlani orkestar koji sve vrijeme predstave izvodi uživo muziku na sceni.
"Radi svaku ulogu kao da ti je prva i zadnja u životu. Ako ne budeš na taj način razmišljao ne možeš napredovati i ne možeš ništa uraditi", kaže Kurić za naš list, a više o predstavi, glumačkoj karijeri i političkom angažmanu opširnije je ovim povodom govorio za "Nezavisne".
NN: Kako teku probe za "Seljačku operu" i koliko je ovo žanrovski zahtjevna predstava s obzirom na toliku mješavinu žanrova muzičkih i teatarskih?
KURIĆ: Kako teku probe? Zanimljivo, stvarno zanimljivo. Predivan jedan proces. Andraš je tip koji ima ideje, maštovit je i prijatan reditelj, tako da nam je zaista predivno raditi, što se tiče samog rada. Što se tiče drugog dijela pitanja, kako je sve to usklađeno, rijetkost je da se rade ovakve stvari. Sve je nota i notni zapis, sve vrijeme je muzika. Mi smo dva mjeseca radili samo muzičke probe. Neki od nas imaju i muzičko obrazovanje, tako da je puno lakše, ali ni ovima koji nemaju muzičko obrazovanje probe nisu predstavljale problem. Odlično smo odradili dionice koje treba da se rade. To je nešto što, kako bi rekle kolege glumci, u svojoj dugogodišnjoj karijeri nisam radio, a sada imam priliku da radim s Andrašom.
NN: Muzičari su konstantno na sceni. Da li je to dodatni teret za glumca ili je lakše igrati, kolokvijalno rečeno, u ritmu muzike?
KURIĆ: Radili smo mi slične stvari sa muzičarima na sceni. Ne ovakve, ali slične, čak smo i mi svirali. Radili smo "Ptičice" prije petnaestak godina, možda i više, tako da nam muzičari na sceni i muzički dijelovi ne predstavljaju problem. Međutim, jeste zahtjevno kada vam muzika zadaje tempo, pa tu, recimo, imate elemente opere, baleta sa kojima koreografija mora biti usklađena. Mi smo to uspješno razbili.
NN: Šta nam možete reći o Vašem liku Feriju?
KURIĆ: Feri je jedan čovjek nesretnog života. Nije cijenjen u svojoj porodici, ne voli ga supruga. Udaje mu se kćerka i tu izbijaju bračne nesuglasice, koje su ga poprilično zatukle. Otprilike takav neki lik.
NN: Ova predstava, kako stoji u najavi, ima elemente i rijaliti šoua?
KURIĆ: Možda u kontekstu našeg licemjerstva življenja i toga koliko nas zna pratiti loša karma ili koliko mi znamo biti zlobni, a predstavljati se kao uljudni, fini, vrijedni građani i domaćini. To je vjerovatno taj elemenat rijalitija, elemenat ogoljenosti naših života na način kako žive ti ljudi u rijalitiju. Mi dopuštamo da tu ogoljenost drugi vide, da vide koliko smo licemjerni.
NN: Narodno pozorište Sarajevo prošle godine veliki uspjeh postiglo je Eshilovom "Orestijom", koju je postavio Slobodan Unkovski. Na osnovu ovog i drugih komada iz Antike vidimo da se čovjek suštinski malo mijenja?
KURIĆ: Ništa se suštinski nije promijenilo. To uvijek kažem, mi se nismo promijenili od pojave homo sapijansa. Naša svijest se nije promijenila. Mi jesmo tehnički i tehnološki napredovali, modernizovali se, ali da smo se u unutrašnjem biću oplemenili i razvijali se - baš i nismo. Nekada se ratovalo kopljima. Išli smo kod komšije u pećinu maljem i kopljem jer je on imao više hrane od nas, a sada idemo avionima. Postali smo brži i to je sve. Ne vjerujem da je čovjek suštinski evoluirao, a šta nas sve čeka Boga pitaj.
NN: Publika Vas je u posljednje vrijeme gledala u filmu "Efekat leptira" i seriji "Znam kako dišeš". Šta trenutno spremate po pitanju filmskih uloga?
KURIĆ: Mislim da će uskoro izaći film "Pršti bijela staza" ili "Deda Mraz u Bosni", ne znam koji je radni naziv filma. On je u fazi postprodukcije, mislim da je montaža ovih dana završena. Trebalo bi da bude premijera uskoro, ne ulazim u producentske stvari kada će to tačno biti, ali očekuje se uskoro i premijera tog filma. Radim još jedan projekat, imam i neke pozive, pa čim završim ovu premijeru u pozorištu idem na snimanje, tako da se radi. Drago mi je i da je film "Efekat leptira" prihvaćen. Takve bar informacije dolaze do mene. Serija "Znam kako dišeš" je takođe dobro prošla, zadovoljan sam.
NN: Čitajući i slušajući Vaše intervjue ne mogu da ne primijetim da Vas novinari pitaju za ulogu Rileta iz "Vize za budućnost" iako je prošlo gotovo četvrt vijeka od početka te serije. Očigledno ste ovom ulogom ostavili veliki trag…
KURIĆ: Vjerovatno ono što je publici blisko to prepoznaju i to im ostaje. Ja sam čak dobio i nadimak po toj seriji, a bio sam mlad glumac kada je to snimano. Ispočetka, kada sam dobio taj nadimak, kao teatarski glumac sam se pitao na šta će to izaći, gdje to vodi, da li se trebam oslobađati tog nadimka ili ne. Sve je to teret za mladog čovjeka sa kojim se treba nositi. Onda sam nazvao jednog svog profesora i rekao mu da imam problem - kad izađem na ulicu da me zovu po nadimku iz serije, a on je meni rekao tada da je malo glumaca dobilo nadimak po ulozi koju su radili. Tako je to i ostalo… Najbolja provala koju sam čuo kasnije kada sam dobio ulogu Mariofila u seriji "Lud, zbunjen, normalan" kaže: "Eno Rile igra Mariofila". Nigdje nije bilo Mirvada.
NN: Gledano iz ove perspektive, uloga Rileta Vam je pomogla u daljoj karijeri?
KURIĆ: Nije toliko pomogla, ali su me ljudi prepoznavali po njoj. Ta uloga nije bila tako napisana kako sam je ja odigrao, da se ne lažemo. To je bila sporedna uloga i kada smo ušli u fazu prvih epizoda, vidjeli smo da u toj ulozi leži veliki potencijal, pa je taj lik bolje raspisan, nagazili smo ga malo i dobili to što smo dobili. Rile se razvijao u procesu rada na seriji i taj nadimak me je kasnije pratio kao glumca.
NN: Više od četiri godine bili ste na čelu Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo i u tom periodu ste zapostavili glumačku karijeru?
KURIĆ: Tada nisam radio kao glumac jer je to bio moj princip. Moj princip je bio da se vratim glumačkom pozivu kada završim svoj mandat. Smatrao sam da nije u redu da ministar potpisuje neku odluku kojom se dodjeljuju sredstva određenom projektu i onda da se sam nađe u tom projektu. To je za mene bilo neizvodivo. I dan-danas je. To su moji principi.
NN: Na šta ste najponosniji iz ministarskog mandata?
KURIĆ: Ponosan sam na ono što smo uradili u tom periodu u kinematografiji. Ponosan sam šta smo uradili i u dijelu sporta. Tada sam insistirao na tome da svako dijete u Sarajevu u četvrtom razredu mora imati obaveznu školu skijanja. Mi smo olimpijski grad, planine su nam blizu i to je bilo normalno. Smatrao sam da djeca moraju imati obuku i u plivanju. Ti rezultati se odmah ne vide, ali poslije će se vidjeti. Ono što isto smatram značajnim jeste da smo zaštitili mnogo imovine koju imamo pri Ministarstvu kulture u Hrvatskoj, što nije bio slučaj sa dotadašnjim radom ministarstva na čijem sam bio čelu. Isto tako, sredstva za produkciju smo povećali 300 odsto, Pozorište mladih u Sarajevu smo u potpunosti prilagodili osobama s invaliditetom i to su neke prve stvari koje mi padaju na pamet. Imali smo ideju da se pojavi i nova scena Narodnog pozorišta u Sarajevu sa kompletnom novom zgradom u Skenderiji. Tu stvar smo pokrenuli i to će biti urađeno, samo je pitanje vremena.
NN: Poslije Vas su se promijenila tri ministra. Kako komentarišete njihov rad?
KURIĆ: Neke stvari su OK, a neke stvari očigledno nisu. Ljudi nisu uvijek upućeni u sve ono što treba uraditi, ali ja sam govorio da ljudi uvijek trebaju savjetnike za ono u šta nisu upućeni. Ja nisam imao toliko upliva u sportu i ljudi su me savjetovali i objašnjavali šta su ključne stvari koje treba uraditi.
NN: Zanimljivo je da u Republici Srpskoj pod jedno ministarstvo spadaju kultura i prosvjeta, u Srbiji postoji Ministarstvo kulture i informisanja, a u Sarajevu idu zajedno kultura i sport. Zašto kultura ne djeluje posebno?
KURIĆ: Kultura bi zaista trebalo da djeluje posebno, ali da bi djelovala posebno u političkom smislu je potrebno veliko razumijevanje. Problem je što na čelo ministarstva u koje spada kultura najčešće stignu ljudi koji se ne bave kulturom. Ono što bi bila moja najblaža varijanta da kažem, a koju sam ja zagovarao kao ministar jeste da se bar odvoje kultura i sport i da bude bar Ministarstvo kulture i turizma u Kantonu Sarajevo. Na neki način to je bliža varijanta, jer svaki kulturni projekat je potencijalni turistički i obrnuto. Ako već morate da budete u sklopu neke druge djelatnosti ili da je pripojite, to bi za mene bilo kultura i turizam i nikako kultura i sport. Da ne pričam o obrazovanju, to optereti kulturu.
NN: Drugačija su polja djelovanja?
KURIĆ: Drugačija su polja djelovanja, a i obrazovanje u finansijskom smislu optereti kulturu. Svako obrazovanje iziskuje veliki budžet. Dobar dio budžeta ide na plate uposlenika, opreme škola. Inače, obrazovni sistem zahtijeva puno i onda se kultura batrga u svemu tome.
NN: Skoro ste u Jajcu govorili da je Bosna i Hercegovina bogata zemlja baš zbog spoja više kultura. Po pitanju Vašeg esnafa, koliko glumci iz Sarajeva i Banjaluke imaju dobru saradnju?
KURIĆ: Mislim da to može mnogo bolje. Ja sam imao jednu ideju u vrijeme kad sam bio ministar, a tada je Igor Radojičić bio gradonačelnik Banjaluke. S njim sam razgovarao o saradnji Sarajeva i Banjaluke i uopšte o saradnji sa pozorištima u Republici Srpskoj. Tu bi bili uključeni Hercegovina i Mostar i svi dijelovi Bosne i Hercegovine. Ideja je bila da napravimo javni fond kojim bismo finansirali zajedničke projekte, da napravimo jednu platformu zajedničkog djelovanja, razmjene glumaca, reditelja itd, da to malo otvorimo. To nije zaživjelo, a vjerovatno bi takvi projekti učinili dobro za branšu. Takvi projekti ne mogu promijeniti svijet, ne mogu promijeniti ni politiku, ali bi dali jedan impuls da se drugačije razmišlja. I politika se prilagođava kad vidi da građanstvo drugačije razmišlja, jer politika je uvijek prilagođena okruženju i tijelu koje ga je izabralo. Ona govori ono što glasačko tijelo želi da čuje i voli da čuje. Kada vi promijenite paradigmu građanstva i način na koji građanstvo razmišlja, onda politika sama po sebi dolazi na nešto drugo, na jednu drugačiju podlogu i drugačije reaguje. To je bila neka naša zamisao, da se rade komadi koji će govoriti o životnim stvarima "običnog" čovjeka bez obzira na to ko je, šta je, odakle je i da imamo tu razmjenu glumaca, reditelja, pisaca…
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.