Nenad Ražnatović, umjetnik s adresom u Subotici i mjestom rođenja u Podgorici, u vikendu iza nas boravio je u Banjaluci, gdje je u Muzeju Republike Srpske otvorena njegova dvanaesta samostalna izložba pod nazivom "U slavu Fraciska de los Torosa".
Radi se o pastelima u kojima je centralna figura bik, a sama izložba, kako je zapisala kustoskinja iste Slavka Mirosavljević, komunicira sa djelom Ive Andrića "Razgovor sa Gojom", te "Jablanom" Petra Kočića.
Tu je, naravno, i posebna impresioniranost slikarstvom Franciska Goje, u čiju slavu je, kako sam naziv kaže, i otvorena ova postavka. Ražnatović je, zaključuje Mirosavljevićeva, jedan od rijetkih slikara koji uspješno komuniciraju sa književnošću, a njegova interesovanja, pored ova dva domena, vezana su i za arhitekturu, dizajn, strip, karikaturu, film, muziku... O izložbi te pogledima na umjetnost, ovaj svestrani autor govorio je za "Nezavisne".
NN: U katalogu za izložbu istaknuto je "da u umjetnosti nema ni prošlosti ni budućnosti. Ako umjetničko djelo ne može da opstane u sadašnjosti, onda ono i nije umjetničko djelo". Nije li onda nesrećna sintagma "savremena umjetnost" i da li jedino svevremena umjetnost može biti umjetnost?
RAŽNATOVIĆ: Umjetnost i jeste za sva vremena. Mi se u suprotnom ni dan-danas ne bismo divili nečemu što je nastalo prije 2.000 godina ili još ranije, prije 15.000 ili 16.000 godina. Najveća karakteristika umjetnosti i jeste to što ona ne može da zastari. Sintagma "savremena umjetnost" vezana je za vremensko određenje, a umjetnost koja se stvara u ovom trenutku, odnosno savremena umjetnost tek kroz sto godina pokazaće svoj opstanak i da li se tu zaista radilo o umjetnosti. Kao što umjetnost renesanse i dan-danas privlači mnoge ljude da idu u Firencu, Veneciju, Rim, tako će i ova današnja svoju moć pokazati tek u nekom budućem vremenu. Umjetnost je, dakle, nešto trajno.
NN: Vaša izložba ima naziv "U slavu Franciska de los Torosa"...
RAŽNATOVIĆ: To je u stvari ime Gojino. On se tako potpisivao u jednom periodu svog života dok je bio toreador. Proveo je u Rimu jedno vrijeme i vratio se bez ikakvih sredstava za život. Znači, on je sa 25 godina toreador i to se vidi i na njegovim slikama, koje posvećuje koridi. Takođe, radi i čitavu jednu seriju grafika o borbi sa bikovima.
NN: Kad je počelo Vaše interesovanje za Goju?
RAŽNATOVIĆ: Ovde je najstarija slika iz 2015. godine. Ja sam tad u knjižari našao novo izdanje Andrićevih "Razgovora sa Gojom" i čitajući ga počeo sam da spremam ovu izložbu. Inače, moje interesovanje za Goju počelo je veoma davno. Pogledao sam sve filmove koji su snimljeni o Goji i proučavao njegovo stvaralaštvo faktički kroz cijelo školovanje i radni vijek. On je čovjek sa izuzetnim rasponom umjetničkih djela, veoma mu je raznoliko stvaralaštvo. Jednostavno, do posljednjeg dana svog života radio je i slikao.
NN: Takav mu je bio i život između Španije i Francuske...
RAŽNATOVIĆ: Tako je. Njegov život se završio u Francuskoj, a živio je u Španiji. Jedna stvar koja povezuje i Goju, i Kočića i Andrića jeste to što su se oni borili za nezavisnost svog naroda, za oslobođenje od okupatora. Goja za oslobođenja od Francuza, a znamo za šta su se i protiv koga Kočić i Andrić borili. U Gojino doba Španiju je osvojio Napoleon, pa je njegov brat Žoze Bonaparta bio na vlasti u Španiji. Bile su odmazde, čak i Goja prikazuje na svojoj slici "Treći maj" te odmazde protiv španskog stanovništva koje se pobunilo protiv vladavine Francuza.
NN: Centralna figura u Vašim pastelima na ovoj izložbi je bik. Koliko se simbolika bika, kakva je bila u vrijeme Goje, a kasnije i Kočića, održala do današnjih dana?
RAŽNATOVIĆ: Bik je, kako kaže jedan antički mislilac, uzvišeno biće koje raspolaže razornom snagom. Ima određenu simboliku i danas. Bik se pojavljuje od samog nastanka čovječanstva na umjetničkim djelima. Od pećina Altemira i Lasko u današnjoj Španiji i Francuskoj, preko Mesopotamije i antičke Grčke, do Egipta i savremenog doba. Bik i u našem vremenu u nekim krajevima gdje je nepristupačno služi čovjeku da opstane. Jednostavno, i danas ne može svuda traktor da dođe.
NN: Vaša interesovanja veoma su raznovrsna, od arhitekture, dizajna, muzike, filma i književnosti do karikature, ilustracije, stripa i slikarstva...
RAŽNATOVIĆ: Mislim da je dobro kada imate više interesovanja. Sve se to na neki način povezuje. Recimo, književnost i slikarstvo se mogu povezati veoma lako. Slikama možete da pripovijedate o nekom događaju, kao što to možete raditi u književnosti. I ta korida se dešava u nekom objektu, a objekt je djelo arhitekte. Na neki način sve discipline su povezane i nije ništa slučajno u našim životima. Mislim da više znanja može samo da vam pomogne u svakom pogledu.
NN: Kada smo kod znanja, bavite se i pedagoškim radom i, pored niza predmeta, predajete i istoriju umjetnosti. Koliko su mladi danas naklonjeni umjetnosti i koliko je teško uz pomoć iste obezbijediti egzistenciju?
RAŽNATOVIĆ: To je vječno pitanje. Goja je bio dvorski slikar, a njegovi učitelji, kako je sam govorio, bili su Velaskez i Rembrant, a i Velaskez je bio dvorski slikar. Dakle, za umjetnike je, iskreno rečeno, najbolje da su što bliže dvoru, ali da li to danas svi mogu, veliko je pitanje. Talenta ima mnogo među mladima, sad, da li tim talentom mogu obezbijediti egzistenciju, zavisi od slučaja do slučaja, jer svako je kovač svoje sreće. Na neki način morate tu svoju umjetnost da približite ljudima, to je, čini mi se, osnov.
NN: Proveli ste neko vrijeme i na Zapadu. Na osnovu Vašeg iskustva, kakve su tamošnje tendencije u slikarstvu danas u odnosu na ove sa prostora Balkanskog poluostrva?
RAŽNATOVIĆ: To je vrlo neobična tema. Zapad posebno posmatra umjetnost materijalistički i savremena umjetnost danas dosta je u službi marketinga. Recimo, kada čuveni Demijan Herst u formalinu izloži ajkulu ili na lobanju stavi dijamante, to djeluje senzacionalno, ali je daleko od tradicionalnog shvatanja umjetnosti. Umjetnost je, dakle, danas na Zapadu više okrenuta stvaranju spektakla. Ja tako to vidim, možda neko vidi drugačije. Jednostavno, želi se napraviti što veći čulni izazov za čovjeka, da to izaziva senzaciju. Za razliku od Zapada, mi se još borimo između tradicionalnog načina shvatanja umjetnosti i senzacije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.