Fudbal je ono što je Kamerunca Ivana Sagneta (31) dovelo u Italiju, zemlju njegovih snova. Upravo zbog toga je uvijek težio ka Torinu, mjestu njegovog omiljenog kluba Juventusa.
Međutim, došavši u Torino, diplomirani IT inženjer našao se u jednom sasvim drugom svijetu; svijetu ugnjetavanja migrantskih radnika koji često padnu u ruke organizovanog kriminala.
Danas, ovaj mladi Kamerunac je poznato lice u Italiji. Naime, on je dobitnik najvišeg italijanskog priznanja "Vitez italijanskog reda časti" jer je razotkrio jednu od najvećih robovlasničkih mreža u Italiji.
"Ljudi govore o siromaštvu i mizeriji u Africi, ali toga ima i ovdje. Evo, u južnoj Italiji, srcu Evrope, vidio sam kako su ljudi ostali i bez posljednje trunke digniteta", kaže Sagnet.
Sagnet je prvi put došao u Italiju prije deset godina. Sasvim slučajno je otkrio tzv. caporalato sistem ugnjetavanja radnika, gdje se vlasnici farmi na jugu Italije robovlasnički odnose prema svojim podređenima.
A, sve se desilo pukom slučajnosti. Kada nije uspio položiti jedan ispit, prešao je na samofinansiranje, što je značilo da se morao zaposliti kako bi mogao platiti fakultet. Na savjet jednog prijatelja otišao je na farmu gdje se bere sve - voće, povrće... Završio je u Nardu, mjestu na jugu Italije, gdje je jedna farma tražila berače povrća.
"Moja prva reakcija je bila šok i nevjerica. Na jednom mjestu je napravljeno pravo malo šatorsko selo, gdje je živjelo više od 800 migrantskih radnika, berača. Živjeli su u potpuno nehigijenskim uslovima. Najviše je bilo Tunišana, Marokanaca... Ja sam bio jedini Kamerunac", prisjeća se Sagnet. Riječ je o sistemu gdje radnici rade na crno, gdje su poslodavci zapravo jedini oni koji imaju koristi od njihovog rada. Dnevnice su mizerne, a pritom nisu oporezovane.
Ovdje glavnu ulogu igraju posrednici koji su dobro plaćeni da dovode nove "robove". Sagnet kaže da je riječ o dobro organizovanom sistemu, gdje svako ima svoju ulogu. Naravno, najviše su pogođeni sami radnici, koji nemaju šanse da se izbore za svoja prava. Tu je odlučio da se umiješa Sagnet, jer nije mogao da gleda izrabljivanje migranatskih radnika, kojih samo u Italiji ima između 300.000 i 400.000.
Sve je osjetio i na svojoj koži. Naime, kada je počeo da radi za ove kriminalce, kako ih naziva, odmah su mu uzeli ličnu kartu i ostala dokumenta. Kasnije je shvatio da su njegovim dokumentima "regrutovali" još nekoliko novih radnika na crno.
Uprkos nevjerovatnoj vrelini, radilo se i po 16 sati dnevno i to za dnevnice od 25 evra. Od ove dnevnice radnicima se odbija cijena sendviča i vode, koje dobijaju tokom dana.
"Ljudi rade non-stop, ne poštuju se praznici, mnogi od njih su radili tokom ramazana, kada nisu smjeli niti jesti niti piti, a temperatura je bila visoka. Mnogi od njih su padali u nesvijest, a oni koji bi zatražili pomoć doktora morali su sami platiti prevoz i pregled", kaže Sagnet. Međutim, jednog jutra poslodavac je došao i rekao da moraju povećati normu, što ne znači i povećanje plate. Sagnet je tada ubijedio svoje sapatnike da krenu u štrajk. "Blokirali smo prilaz, pozvali policiju i medije. Jedino nam je bilo bitno da svima pokažemo u kakvim uslovima radimo", kaže Sagnet.
Sagnet je tako postao predvodnik ovog mini-revolta. Štrajk je trajao mjesec dana, a završio se tako što su radnici dobili više dnevnice. Nekoliko posrednika i robovlasnika je optuženo i u međuvremenu osuđeno. Iako se vratio studiranju, Sagnet nije odustao od borbe protiv robovlasnika. Prošle godine je napisao knjigu "Ghetto Italia", gdje je razotkrio da najviše krivi trgovinske lance koji tjeraju proizvođače da podignu normu.
"U nastojanju da povećaju profit, veliki trgovinski lanci prisiljavaju svoje dobavljače da smanje troškove, a proizvođači će to učiniti tako što će smanjiti dnevnice radnicima. To je realnost, a vlasti zatvaraju oči pred tim kriminalom", kaže Sagnet.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.