Kristinu Mekmilan, osamdesetšestogodišnju baku iz Ontarija, neprijatno je iznenadio jedan e-mail.
U poruci od Canadian Intellectual Property Rights Enforcement, koju joj je proslijedio Internet provajder, bilo je napomenuto da je piratizovala igru Metro 2033 i da zbog toga može biti kažnjena u iznosu i do 5000 dolara. Kako je gospođa Mekmilan naglasila, nije joj ni poznata ta igra, kao ni da ju je igdje downloadovala, posebno naglašavajući da u domaćinstvu jedino ona koristi svoj kompjuter. U krajnjem slučaju, moguće je i da je neki komšija koristio njenu Internet konekciju.
Kako je gospođa Mekmilan izjavila, poruka je vrlo nejasno bila napisana, bez konkretnog objašnjenja kolika je tačno kazna i slično, samo da kazna može biti i 5000 dolara i da joj je traženo da unese broj kreditne kartice. Ona je odlučila da za sada ignoriše poruku i čeka da vidi šta će se dalje desiti jer sumnja da će cijela stvar eskalirati do stvarne tužbe.
Na kraju, ovo može da bude i prazna prijetnja kako bi se od manje verziranih korisnika strahom iznudio novac, taktika koja nije uopšte rijetka i donekle podsjeća na čuvena pisamca koja su stizala i korisnicima Interneta u našem okruženju od provajdera sa napomenama da su nelegalno preuzimali filmove. Sama poruka koju je gospođa Mekmilan dobila ne znači ništa i po mišljenju stručnjaka nema nikakvo pokriće.
(B92)