Decenijama traganje za životom na drugim planetama u svemiru znači osluškivanje signala koji bi mogli značiti da tamo negdje daleko ima, osim naše, i drugih naprednih civilizacija.
Nedavni naučni i tehničko-tehnološki prodori u domenu svemirske nauke i tehnologije preusmjerili su te napore u drugom pravcu, pravcu otkrivanja planeta na kojima bi mogli postojati bilo kakvi oblici života, makar i oni najprimitivniji.
Na nedavnom okruglom stolu, održanom u sjedištu NASA, američke Nacionalne agencije za istraživanje svemira, posebno je istaknuta činjenica da je lansilranjem svemirskog teleskopa Kepler 2009. godine naučnicima pružena nova, vrlo značajna mogućnost.
Direktor Instituta za svemirsku teleskopsku nauku Mat Mauntin to je sažeo u sljedeću konstataciju:
"Shvatili smo da samo u našoj galaksiji ima najmanje 100 milijardi planeta. To je ono što nismo znali pet godina ranije."
Sve te planete nije moguće vidjeti ni teleskopom Kepler, ni drugim sadašnjim moćnim teleskopima. Moguće ih je samo nazrijeti u svjetlu koje zrače okolne zvijezde. Ono što naučnici mogu mjeriti i analizirati su svjetlosne promjene kada planete prolaze ispred tih zvijezda i eventualno uočavati i razlučivati elemente sadržane u atmosferi tih planeta.
Astrofizičar NASA i bivši astronaut Džon Grunsfeld o tome kaže:
"Ako pratimo Zemlju, našu planetu, uočavamo elemente neba, registrujemo postojanje kiseonika, ugljen-dioksida, fosfor-dioksida kojeg ispuštaju vulkani, registrujemo mnoge karakteristike života. I sve to uočavamo raščlanjivanjem komponenti svjetlosnog spektra snimljenog preciznim instrumentima."
Mnoge do sada otkrivene planete nisu nimalo slične Zemlji. Neke su suviše velike, neke premale, neke suviše blizu njihovim suncima, neke toliko udaljene od sunca da to iskuljučuje bilo kakvo postojanje čak i najprimitivnijih oblika života.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.