BANJALUKA - Sir Trapist nadaleko je poznat po svom kvalitetu, jedinstvenom ukusu i posebnom načinu pravljenja. Interesantna priča o njemu se našla i na portalu BBC-a.
Marlin kaže da kad je dobar sir u pitanju zaboravi na netoleranciju na laktozu. Kada su bili na porodičnom putovanju po Balkanu, svekrva joj je pričala o nevjerovatnom siru bez recepta, što ju je jako začudilo.
Mliječni proizvodi su vjerovatno zadnja stvar koju povezujemo s BiH - i to s pravom. BiH je lijepa, ali i složena zemlja: mjesto bogato prirodnim ljepotama, gdje možete biti ponuđeni šljivovicom dok ste kod frizera, a gdje su i sjećanja na rat još uvijek su svježa.
No, ono što većina ljudi ne zna je da postoji interesantnu priča koja se krije iza priče o Trapist siru.
Tik uz živahni dio Banja Luke leži trapistički samostan Marija Zvijezda. Izgrađen je 1869. godine, koji je nekad bio najveći trapistički samostan u svijetu, s više od 200 redovnika. Danas je najmanji, a u njemu žive samo tri fratra. Ipak, spokojno samostansko zemljište lijepo se čuva: goste dočekuju predivne hortenzije i ogromna stabla.
Trapisti su red rimokatoličkih redovnika koji strogo slijede geslo "ora et labora" (molitva i rad). Oni proizvode razne proizvode za finansiranje humanitarnih projekata i kako bi osigurali svoj opstanak. U prostranom objektu, redovnici proizvode vino, maslinovo ulje i liker - ali njihov polutvrdi kravlji sir je ono po čemu su najpoznatiji.
Recept za pravljenje ovog sira je strogo čuvana tajna i prenosi se od usta do usta. Da bi zaštitili jako čuvanu formula, proizvodni proces je uvijek uključivao nekoliko redovnika, od kojih je svaki imao drugačiju ulogu u njegovoj izradi. Samo jedan redovnik bi poznavao cijeli recept.
Ovaj ekstremni oprez je i doveo do njegove propasti. Mliječni užitak je bio gotovo izgubljen u cijelosti 1996. godine kada je preminuo otac Mohor, posljednji redovnik koji je znao kompletan recept.
Kada su stigli u samostan kako bi saznali više o ovoj interesantnoj priči, nije bilo turista na vidiku. Šetali po dvorištu i lutali su po samostanu gdje sada boravi pater Topić, koji je odgovoran za oživljavanje tradicije pravljenja sira.
"Izvorni Trapist sir proizveden je u francuskom samostanu u 17. vijeku, ali je svaki samostan je specifično tumačio recept", rekao je Topić.
On je objasnio da se u samostanu Marija Zvijezda sir proizvodio od 1882. i da su bili službeni dobavljač kraljevske palate u Beogradu i Beču, dok komunistička vlast nije zabranila sir 1945. godine.
"Nakon te godine, komunistička vlada uzela je svu imovinu redovnika, te im je zabranila proizvodnju sira. Tokom tog perioda, monasi su proizvodili sir samo za sebe ili za posebne ceremonijalne zahtjeve ", rekao je Topić.
I 10 godina nakon smrti oca Mohora, sir nije uopšte pravljen. Činilo se da je došao kraj jedne ere. Ali, 2007. godine, Topić je putovao u francuski samostan "Mont des Cats", da nauči recept i proces proizvodnje sira - i oživi legendarni sir.
Topićev cilj je bio da sačuva istoriju od zaborava, ali i da pritom napravi radna mjesta za lokalno stanovništvo. Da bi to učinili, redovnici su se udružili sa poljoprivrednom zadrugom Livac, koja se nalazi nedaleko od Banjaluke. Počeli su praviti sir 2008. godine i opet čuvaju svoj recept, ali na moderniji način – recept čuva Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo.
"Cijeli proces zahtijeva puno ručnog rada i sir mora ostati u kontrolisanim uslovima vlažnosti i temperature", rekao je direktor Livca, Draženko Budimir, i dodao da "radnici čiste svaki komad sira rukom i prevrću ga svakih nekoliko dana."
Soba u kojoj se prodaje sir, iza crkve, bio je mračan i skroman. Pored nekoliko stolova s maslinovim uljem i vjerskih suvenira, robe napravljene kako bi se mogle finansirati aktivnosti kao što su održavanje sirotišta – nalazi se i sir.
Desetine zlatnih koluta veličine glave nalazi se u hladnim vitrinama, a na kolutovima se nalazi naljepnica kesten boje na kojoj je utisnut natpis "Marija Zvijezda Ora et labora" zajedno sa dva datuma: 1882. godina – kada je Trapist sir prvi put napravljen u Banjaluci; i 2008. godina, kada je stara tradicija je ponovo oživjela.
Danas, više od dvije tone sira proizvodi se svaki mjesec. Prije nego se puste u prodaju moraju biti stari minimum tri mjeseca. Može se kupiti na licu mjesta, u samostanu, ili u raznim prodavnicama u državi. Takođe se izvozi u Hrvatsku.
Kada su došli u hotelsku sobu, Marlin i njena porodica uradili su što bi i svaki pravi ljubitelj sira: otvori su bocu vina i započeli degustaciju.
Slično siru Gouda, Trapist je polutvrdi sir lijepog i blagog okusa, kremaste boje i teksture s daškom blijedo žute i malim rupicama.. Kora je meka i zlatna, a miris fin. Pristupačan je i lak za zavoljeti - baš kao i ljudi koji su zaduženi za proizvodnju i čuvanje recepture već više od 100 godina.
Preveo i prilagodio: Milan Šekara
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.