Masa ljudi u slikovitim narodnim nošnjama, stoka i kola s raznom robom, kao pazarište živog blaga, bila je slika nekadašnje čuvene banjalučke Govedarnice, današnje tržnice, koja se nalazila ispod zidina Kastela, na obje obale Crkvene, nedaleko od njenog ušća.
Zoran Mačkić, arhivski savjetnik, kaže da se Govedarnica, koja je imala površinu oko 55 ari, kao sajmište pominje krajem 16. i početkom 17. vijeka.
"Bila je podijeljena na pijacu za rogatu i sitnu stoku, za konje, za namirnice, za žito i zemljoradničke proizvode, za sijeno i slamu te za drva. U njenom sastavu bili su i malta, trošarinska stanica, prostor za prazna kola i zanatske, trgovačke i ugostiteljske radnje", kazao je Mačkić, koji je istakao da na ovoj pijaci nisu prodavane svinje.
"Svinjska pijaca nalazila se niže malte, u Bojića hanu, danas Nova pijaca, jer turske vlasti iz vjerskih razloga nisu dozvoljavale prodaju svinja na Govedarnici", kazao je Mačkić.
ROBA U KOLIMA I KONJI: Na lijevoj strani Crkvene, gdje se sada nalaze tržnica i prateći objekti, prodavana je roba dovezena kolima i konjima. Stočna pijaca se nalazila na desnoj obali Crkvene, na sada zelenoj površini, od potoka do puta koji ide prema mostu, ispod nekadašnje Gimnazije. Tu su bili postavljeni stubovi za vezivanje konja i goveda te torovi za sitnu stoku.
ZELEN: Zelen je prodavana na dijelu pijace koji se nalazio između Milića ulice i ulice koja je prolazila pokrivenom čaršijom, Bezistanom, i to na sjevernom dijelu.
ZANATSKI PROIZVODI: Na južnom dijelu prodavani su razni zanatski proizvodi, biljezi, mutapi, kose, brusovi, sita itd.
GOSTIONE: Na samoj pijaci bile su dvije gostione, i to zapadno od današnje tržnice i zapadno od zelenarske pijace.
Pazarni dan je bio utorak, kada su se na Govedarnici sabirale ogromne mase ljudi u slikovitim narodnim nošnjama, stoka i kola s raznom robom.
Kako nam priča Mačkić, još od 17. vijeka na pravoslavne Duhove na Govedarnici je održavan vašar.
"Trajao je osam dana. Turske vlasti su zabranjivale vašar i privodile pred sud trgovce. Vašar je ukinut 1945, a između 1941. i 1944. održavan je na katolički praznik Duhovi. Iznad Govedarnice je od 1938. do 1940. građena tržnica", kaže Mačkić.
TRŽNICA: Kako nam je ispičala Vidosava Vida Grandić, istorička umjetnosti, kada se 1965. godine doselila u Banjaluku zauvijek joj je urezana u sjećanje ostala živopisna slika tadašnje tržnice.
"Mještani okolnih sela i ljudi koji su dolazili na tržnicu sa stokom i zaprežnim kolima, volovskim kolima, su svi bili obučeni u svoje nacionalne nošnje. Bilo je to izuzetno živopisno mjesto, gdje se po nošnji, govoru i domaćim poljoprivrednim dobrima svaki prodavac mogao raspoznati", kazala je Grandićeva.
Dodala je da su tako žene iz mjesne zajednice Debeljaci imale upečatljivu bijelu narodnu nošnju.
I tako prohujaše godine, ali kaldrmisani plato na lijevoj obali rječice Crkvene odoli promjenama i izazovima epoha, čuvajući tradiciju autohtonog blaga. Upravo je na kaldrmi nekadašnje Govedarnice, a u srcu Vrbaske banovine, nastala prva uređena tržnica.
Smještena u centru grada na Vrbasu, banjalučka Tržnica predstavlja jedinstvo tradicionalne i savremene trgovine. Usidrena u banjalučkoj luci, kroz decenije vjerno je služila svojim sugrađanima, ne samo kao darivalac hranidbenih običaja i zanata našeg zavičaja nego i kao čuvar duha čaršije. Uvezujući duše pod okriljem svog krova, gradska tržnica je zajedno s mještanima prebrodila oluje i mećave kriznih vremena.
Kao sigurna luka Banjaluke, tržnica je odrastala u duhu vremena i gradskog znamenja.
Od starinskih opanaka i šubara, preko sedla i užarija, do savremenih artikala neophodnih za život čovjeka 21. vijeka, gradska tržnica opstaje kao istinski ambasador narodnog blaga te graditelj kvaliteta i domaćinskog prosperiteta.
Bezistan - pokriveni sokak
Kako nam priča Zoran Mačkić, arhivski savjetnik, Jusuf Šibić je 1873. na Govedarnici izgradio han i Bezistan pokriveni sokak.
"Bezistan su činili ćepenci poredani u dva reda, razdvojeni pješačkom stazom i nadsvođeni. Zbog opasnosti od urušavanja Ulice Vuka Karadžića, 1937. je, na inicijativu predsjednika opštine Hamdije Afgana, podignut betonski potporni zid na Velikom trgu, čime je ulica zaštićena od odrona, a uljepšana tržnica. Danas se taj zid djelimično vidi desno od pijačnog stepeništa", kazao je Mačkić.
"Početkom decembra 1877. godine 45 dućana je progutao požar. Nakon novog požara, koji je poslije upada Krajišnika 14. avgusta 1878. zahvatio gotovo cijeli grad, dućane je obnovio i stavio pod krov hadži Hamidaga Husedžinović, mutevelija Šibićevog vakufa. Poslije požara 1878. godine, Šibića han bio je jedan od svega četiri preostala banjalučka hana Bojića hana, Džinića, na Govedarnici, kasnije nazvanog Đuzelov, po zakupcu, te hana Ahmeda Surdupa u mahali Simidija, nedaleko od Govedarnice", istakao je Mačkić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
