Gradska skupština će donijeti konačnu odluku da li će na prostoru javne površine u Boriku biti izgrađena crkva, rekao je Slobodan Gavranović, gradonačelnik Banjaluke.
"Očigledno je da je crkva tamo nužna i SPC je tražila da to bude na primjerenom lokalitetu jer je to mjesto okupljanja svih građana", rekao je on.
NN: Građani već godinama ističu slične probleme: nedostatak vode, lokalni putevi, mostovi koji su srušeni poslije poplave...
GAVRANOVIĆ: Nažalost, imamo nasljeđe iz prošlosti da je infrastruktura bila izuzetno zapuštena. Mnogo naselja je bilo bez dobrog snabdijevanja, pa i u samom gradskom području, a broja sela su bila gotovo bez pitke vode. Putevi su bili gotovo neprohodni na selima, u gradu mnoge saobraćajnice nisu bile asfaltirane, a one koje su bile, bile su dotrajale. Toplifikacioni sistem je bio na koljenima i danas ima ozbiljne probleme. Zato smo u protekloj deceniji imali nekoliko velikih ulaganja upravo u te infrastrukturne projekte i stanje se radikalno promijenilo nabolje. Jasno, stanje još nije potpuno zadovoljavajuće, još imamo problema, ali popravljamo stvari. Kad je riječ o putnoj mreži, uradili smo ogroman posao - asfaltirali smo gotovo 700 km puteva. Uložili smo veliki novac u infrastrukturne sisteme da bismo popravili kvalitet života i sačinili brojne razvojne planove, a iza nas su brojni realizovani projekti. Nažalost, kriza i sunovrat koji smo imali u prihodima u zadnje tri-četiri godine nisu nam dozvolili da nastavimo tim tempom.
NN: Pokazuje li primjer Kastela da je moguće iskoristiti sredstva EU da se neki od tih važnih projekata realizuju, ako već mi nemamo para?
GAVRANOVIĆ: Nemoguće je da dobijemo sredstva iz pretpristupnih fondova zato što BiH sad nema pristup tim fondovima. S gradonačelnikom Velenja smo dogovarali projekte za brži razvoj privrede u Banjaluci, imajući u vidu da su oni već odavno u EU i koriste evropska sredstva. Ukoliko BiH bude u mogućnosti da privuče EU sredstva, mi ćemo biti spremni. Učešće međunarodne zajednice je u proteklih 20 godina bilo gotovo zanemarivo u Banjaluci. Jedino što je zaista značajno - na čemu sam zahvalan Evropskoj komisiji, koja je izvojila oko četiri miliona evra - je revitalizacija Kastela. Iako oni smatraju da je njihov angažman završetkom Ljetne pozornice završava, mi ćemo pokušati da s njima dogovorimo da još neki nivo sredstava obezbijedimo, ako to bude bilo moguće. Nema više tih izdašnih sredstava i zato i imamo problem s tim projektima jer budžet to ne može da finansira. Jedna od cjelina, koja je vrlo interesantna, je izgradnja hotela na dijelu artiljerijske kasarne na Kastelu, koja je urušena. To je srce tvrđave i kad se uredi sa zidinama, uz ovo što sad radimo, možemo imati konture novog ruha Kastela.
NN: Ako bi se ispostavilo da je većina građana protiv izgradnje crkve u Boriku, da li bi se taj projekat mogao zaustaviti?
GAVRANOVIĆ: Vidite, ako bismo htjeli znati šta većina građana misli o tome, onda bismo morali ići na referendum. Meni je malo degutantno da sad za neki regulacioni plan moramo ići na referendum. Naravno, ja sam za to da građani aktivno učestvuju u kreiranju ukupne politike i planskih dokumenata, ali u skladu sa zakonom. A zakon je jasno propisao proceduru i ona će apsolutno biti ispoštovana. Zahtjev SPC je došao još prije tri godine i bez obzira na tvrdnje nekih, bio je dobro izanaliziran. Očigledno je da je crkva tamo nužna i SPC je tražila da to bude na primjerenom lokalitetu jer je to mjesto okupljanja svih građana. Prijedlog je pripremljen da se na toj lokaciji gradi crkva. Spor je nastao - ili bolje rečeno, neki komentari - da li sad ta crkva uništava igralište koje, realno, tamo i ne postoji. Tamo postoji mali dio brežuljka koji se koristi kao igralište. Podsjetio bih da je na tom području ranije bila planirana izgradnja nekih privatnih klinika. Zastoj tih projekata je bio jedino iz razloga što tada nismo imali čisto stanje zemljišta i vlasništva. Sada je situacija jasna, grad je definitivno vlasnik i može da ga proda ili ustupi ili zamijeni sa SPC i riješi to pitanje, a SPC ima interes da gradi taj objekat. Građanima će biti omogućeno da koriste taj prostor za svoje sadržaje, zato se radi i parohijski dom pored same crkve. Dio te površine biće zadržan i za potrebe naših najmlađih sugrađana, dakle za igralište.
NN: Znači, to je sad definitivno riješeno, crkva se gradi?
GAVRANOVIĆ: Stvar je riješena kad se donese odluka, a procjena nadležnih službi je da nema nikakvih smetnji da se na tom prostoru gradi crkva. A da li će gradnje biti, to je do Skupštine grada i odbornika.
NN: Najviše prašine se diglo u vezi s tim famoznim parkom preko puta Narodne skupštine. Bilo je i sudskih odluka, protesta... Kakva je sad situacija?
GAVRANOVIĆ: Grad je još 2002. i 2003. pripremio tu lokaciju za prodaju i to je bilo u vezi s izmjenom Zakona o građevinskom zemljištu jer prije u Banjaluci prodaje javnim nadmetanjem, licitacijama, praktično nije ni bilo. Nadležne službe su donijele odluke da se to prodaje i ta odluka je bila prihvaćena. Nažalost, neke probleme koji su se pojavili prouzrokovale su nadležne službe. Kompletna dokumentacija pripremljena je u Geodetskoj upravi. Tamo gdje su oni pravili greške, javili su se problemi.
NN: Hoće li službe snositi odgovornost ako se utvrde njihove greške?
GAVRANOVIĆ: To sve predugo traje, podsjećam da je to počelo još 2003. godine. I dio Vulićeve parcele je bio predviđen, međutim nije bio završen postupak eksproprijacije i naravno da to nije moglo ići u prodaju. I "Medicinska elektronika" je osporavala dio zemljišta i, koliko se sjećam, sud je poništio i taj dio odluke. To su sve stvari pravne prirode. Ako nadležne službe ne urade svoj posao, onda tu, naravno, može nastati problem.
NN: Ko je, onda, odgovoran? Grad, Narodna skupština, Vlada...? Ili je problem zbrka u zemljišnim knjigama?
GAVRANOVIĆ: Mislim da je upravo to osnova. Oni koji su predlagali akte, ako su imali odgovarajuće podatke od nadležnih službi, trebalo je da prekinu provedbu procedura. Onaj ko je odluku pripremio, mora i da odgovara. Grad je u formalnom postupku predlaganja - ako imate službu koja te materijale priprema - jednostavno ne možete da ponovo vodite postupak, da biste provjerili sve činjenice koje su vam dostavljene. To je zakonski nemoguće. To mora da radi sud i zato postoji procedura da se na upravne akte može uložiti žalba i voditi sudski postupak.
NN: Da li se sad može znati konačni ishod svega toga?
GAVRANOVIĆ: Teško je sad prognozirati. Sve zavisi od odluka suda.
NN: Kakva je situacija u vezi s benzinskom pumpom "Oktan prometa"?
GAVRANOVIĆ: Mi smo to zemljište osporili. Grad je tužio Poljoprivrednu školu i mi tražimo da se zemljište vrati gradu. Poljoprivredna škola je vršila prometovanje tog zemljišta i sada je pravo svojine upisano na "Oktan promet". Mi smo tražili zabilješku spora i ona je bila upisana, kasnije je naknadno izbrisana odlukom Geodetske uprave. Nama to nije smetnja, mi dalje vodimo sudski spor i očekujemo presudu. A što se tiče same namjene lokacije, ako je to gradsko zemljište, a ja se nadam da će to i ostati, nemamo mi razloga da zahtjev koji nam je došao pažljivo ne izanaliziramo. Inicijativa za izmjenu Regulacionog plana je načelno prihvaćena da se razmotri. Ako po konačnoj sudskoj presudi odluka bude da je zemljište "Oktan prometa" ili Poljoprivredne škole, onda će oni graditi objekat koji tamo postoji. Ako bude presuđeno gradu, a mi mislimo da hoće, mi smo spremni da to zemljište prodajemo. Ako je to benzinska pumpa, onda je i cijena zemljišta sigurno veća.
NN: Znači, u svakom slučaju, biće pumpa?
GAVRANOVIĆ: Nisam ja ni siguran da će se pumpa baš tako lako moći graditi jer tu ima niz pitanja i procedura koje prethodno treba riješiti. Zato i govorimo samo o načelnom razmatranju te inicijative.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.