Šestočlana porodica Kojić iz Debeljaka sa zebnjom dočekuje još jednu zimu u iznajmljenoj neuslovnoj kući.
Nezaposleni bračni par Mirjana i Slobodan Kojić žive u teškim uslovima sa četiri maloljetne kćerke, od kojih najmlađa ima samo 18 mjeseci.
BILO DANA KAD NISU IMALI ŠTA JESTI: Ne znaju ni sami kako su uspjeli da prežive prošlu godinu u kući koja nije imala ni prozore ni vodu, a bilo je dana kad nisu imali ni šta jesti.
Ovu višečlanu porodicu život nimalo nije mazio. Oni su raseljena lica, a posljednjih 15 godina žive kao postanari.
"Kuća u kojoj živimo posljednjih nekoliko godina jako je neuslovna. Morali smo se useliti u nju jer nismo imali gdje. U početku nismo imali ni vodu, ni dobre prozore. Vjetar je duvao na sve strane, a djeca su nam se smrzavala. Ni sada nije ništa bolje stanje. U međuvremenu sam nekako uspio postakliti prozore u kuhinji i priključiti vodu koju mi je komšija dao na besplatno korištenje", ispričao je Slobodan, glava porodice.
Zbog vlažnog i hladnog vremena u unutrašnjosti kuće stvaraju se vlaga i led, a da bi zaštitili djecu od prehlade svi zajedno obitavaju u maloj kuhinji, ujedno jedinoj uslovnoj prostoriji u kući.
Drva za ogrev traže po otpadu, a vodu imaju samo u nedovršenom kupatilu.
ŽIVE OD 105 KM DJEČJEG DOPLATKA: "Školujemo tri kćerke, a najteže nam pada kad im ne možemo pružiti minimalan obrok, odjeću, obuću i prostor gdje mogu učiti. Molile su nas da im u jednoj od nedovršenih soba nabavimo grijalicu ili šporet na drva kako bismo im mogli zagrijati bar još jednu prostoriju u kojoj bi mogle učiti na miru", tužno priča Slobodan.
Ova porodica živi od 105 KM dječjeg doplatka i poneke dnevnice koju zaradi otac, ali ta sredstva nisu dovoljna da bude plaćena stanarina od 150 KM, prehrana i da se školuju djeca.
"Dok je bilo lijepo vrijeme uspijevao sam naći bilo kakav posao na dnevnicu, sa suprugom sam uzgajao i malu baštu u kojoj smo obezbjeđivali koliko-toliko hrane za djecu. Od kada je zahladilo teško se pronalazi bilo kakav posao. Dugovi se gomilaju i bojimo se da će nas vlasnica kuće izbaciti na ulicu. Nekoliko puta nas je već upozoravala zbog dugova", kaže Slobodan.
Zahvaljujući donaciji u vidu knjiga i školskog pribora od Udruženja "4+", Kojićevi su uspjeli da opreme djecu za školu.
MAJKA PERE VEŠ U HLADNOJ VODI: "Od avgusta perem veš na ruke jer nam se polovna veš-mašina koju smo dobili od Udruženja '4+' pokvarila. Nismo imali novca da je popravimo", kaže Mirjana.
Dodaje da veš stalno pere u hladnoj vodi, zbog čega je bole ruke.
"Djeca u školu moraju ići čista da im se druga djeca ne bi rugala. Naše starije tri kćerke voljele bi se oblačiti približno kao njihovi vršnjaci. Iako im moderniju odjeću i obuću ne možemo priuštiti, trudim se da u školu idu čiste", priča majka Mirjana.
Jedina želja ove porodice jeste da jednog dana imaju bar jednu svoju sobicu sa kupatilom u koju će se svih šestoro moći smjestiti i prestati da brinu hoće li biti izbačeni na ulicu jer nisu platili stanarinu.
Apel za pomoć
Porodici Kojić iz naselja Debeljaci potrebni su zimska odjeća i obuća za djecu, higijenska sredstva, hrana i ogrev.
Mole se dobri ljudi, ako im mogu pomoći, da ih pozovu na broj telefona 065/533-016.
