BANJALUKA - Proces integracije zemlje u Sjevernoatlantski savez (NATO) je najbolja mogućnost da ta zemlja ostvari svoje i odgovori na interese i potrebe svojih građana, a u procesu pristupanja zemlja prolazi kroz niz reformi, kojima se dolazi do stabilnijeg sistema.
Kazala je to Ines Kuburović, portparol NATO štaba u Sarajevu, i dodala da iduće godine ovaj savez slavi 65 godina postojanja.
"Proces integracije jedne zemlje je najbolja mogućnost da zemlja ostvari svoje interese i odgovori na interese i potrebe svojih građana. U procesu pristupanja zemlja prolazi kroz niz reformi, a u slučaju BiH one bi nastupile poslije aktiviranja Akcionog plana za članstvo. Te reforme bi pomogle ne samo u izgradnji transparentnijeg, efikasnijeg i aktivnijeg sistema, već bi od njih korist imalo cijelo društvo", rekla je Kuburovićeva.
U Ministarstvu inostranih poslova BiH istakli su da je NATO udruženje država formirano oko zajedničkog interesa i nastalo kao savez ravnopravnih država, u koji zemlje ulaze dobrovoljno i odluke donose konsenzusom.
"NATO je nastao iz nužde, jer u tom momentu blok koji je zastupao drugačije viđenje izgradnje društva, kroz kolektivizam i kontrolu ekonomije i građana, bio je neuporedivo jači u vojnom smislu od svih pojedinačnih država zapadne Evrope", istakli su u ovom ministarstvu i dodali da je ovo slobodno udruživanje zainteresovanih država odredilo kasnije funkcionisanje, ciljeve i odnose među članicama.
NATO danas ima 28 članica, a države osnivači su zemlje koje su 4. aprila 1949. godine u Vašingtonu potpisale Sjevernoatlantski ugovor. To su Belgija, Kanada, Danska, Francuska, Island, Italija, Luksemburg, Holandija, Norveška, Portugal, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD.
U procesu pristupanja zemlja prolazi kroz niz reformi, a u slučaju BiH ove reforme bi nastupile poslije aktiviranja Akcionog plana za članstvo
Poslije hladnog rata NATO-u su se priključile i druge države.
Grčka i Turska su pristupile organizaciji u februaru 1952, a Zapadna Njemačka je to učinila 1955. godine da bi ujedinjenjem Njemačke 1990. godine i Istočna Njemačka postala dio pakta. Španija je pristupila 30. maja 1982. godine, a bivše članice Varšavskog pakta Poljska, Mađarska i Češka Republika su pristupile Savezu početkom marta 1999. godine na samitu kojim je obilježavana njegova pedesetogodišnjica.
I početak novog milenijuma obilježen je pristupanjem zemalja NATO-u. Svoje mjesto pod okriljem pakta tokom 2004. godine su dobile Bugarska, Estonija, Letonija, Litvanija, Rumunija, Slovačka i Slovenija. Pet godina kasnije članice su postale i Hrvatska i Albanija.
Glavna odredba ugovora između država članica je da se sve one slažu da će oružani napad protiv jedne ili više članica u Evropi ili Sjevernoj Americi biti smatran napadom na sve članice. Pravna osnova za proširenje članstva NATO-a nalazi se u članu deset ugovora, u kome se navodi da članice mogu, jednoglasnom odlukom, pozvati bilo koju drugu evropsku državu da pomogne ostvarenju načela ugovora i da doprinese bezbjednosti sjevernoatlantskog područja pristupanjem ovom ugovoru.
Temeljna načela nove NATO politike proširenja usvojena su tokom 1995. godine, u dokumentu pod nazivom Studija o proširenju NATO-a. U njoj se navodi da proširenje predstavlja dalji korak prema osnovnom cilju, odnosno jačanju bezbjednosti i unapređenju stabilnosti u evroatlantskom području.
Zašto NATO?
"Nezavisne novine" i "Glas Srpske" objaviće seriju tekstova o ulozi NATO-a u izgradnji bezbjednosti i očuvanju mira na teritoriji koju čine zemlje članice, kao i o tome šta BiH dobija pristupanjem tom savezu, koje su prednosti članstva u ovoj organizaciji, te u kojoj fazi je proces priključivanja BiH.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.