VAŠINGTON - Doturanjem iranskog oružja Bošnjacima tokom rata u BiH administracija Bila Klintona je uvukla Irance u BiH, proizlazi iz brojnih dokumenata objavljenih na sajtu Klintonove biblioteke u petak.
Klintonova administracija stalno je vodila "rat" sa Kongresom, koji je insistirao na ukidanju embarga na oružje Bošnjacima, kako bi se postigla vojna ravnoteža na terenu. Klinton je odbijao tu mogućnost iz straha da bi se Evropljani povukli iz UN-ovih snaga u BiH, što bi, kako se strahovalo, dovelo do slanja američkih vojnika u BiH. Stoga je Klinton odlučio da pomiri Bošnjake i Hrvate i preko Hrvatske šalje tajne pošiljke oružja, velikim dijelom iz Irana. To je, međutim, kako se vidi iz brojnih dokumenata, pospješilo širenje iranskih uticaja na BiH, zbog čega je Klinton bio pod udarom i opozicije u Kongresu i američkih medija. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, Klinton je "pritisnuo" Izetbegovića da se odrekne iranskih uticaja, što se, kako su i sami u dokumentima priznali, nikad nije potpuno ostvarilo.
Primjera radi, u dokumentu 2006-1008-F objavljenom u petak, navedeni su brojni medijski članci koji su kritikovali uvlačenje Iranaca na Balkan. Recimo, u članku od 17. maja 1996. "Investor Business Daily" izvještava da je Klintonova odluka o dozvoljavanju iranskih isporuka oružja uprkos međunarodnog embarga "užasna politika", a u dokumentu je naveden i kliping iz članka "Three Star Edition" o "iransko-bosanskom fijasku".
"Predsjednik je bio odlučan u namjeri da javnost ne sazna za zeleno svjetlo koje je dao toj terorističkoj državi da dotura oružje muslimanima u BiH i da tako potpadnu pod iranski uticaj", navedeno je. Tu je i članak "Washington Timesa" u kojem se kritikuje što istraga o doturanju oružja preko Irana nikad nije obuhvatila zamjenika državnog sekretara Stroba Talbota od kojeg se očekivalo da kaže sve što zna o ulozi Klintonove administracije o isporukama iranskog oružja.
Iz dokumenata CIA, o kojima smo pisali prošle godine, vidljivi su Klintonovi motivi za otvorenu podršku Bošnjacima. Tu je, recimo, vidljivo da se Klinton odlučio da se pomogne bh. muslimanima kako bi se pokazalo da su SAD naklonjene muslimanima ako su oni prozapadno orijentisani, uprkos tome što ga je većina saradnika savjetovala da BiH treba da prepusti Evropljanima.
U tom kontekstu, odnos muslimanske zajednice i Klintona odlično ilustruje pismo Basama Estvanija, direktora Islamskog centra ''Al Hidžra'' Klintonu iz seta dokumenata Klintonove biblioteke objavljene u petak, u kojem traži audijenciju u Bijeloj kući.
"Bila bi mi velika čast ako biste mi dozvolili susret sa Vama u Vašoj kancelariji, tokom kojeg bih Vam predstavio sve što sam sakupio o Vašim predivnim naporima služeći interesu mira i pravde za islamsku stvar u Palestini, Bosni, Kosovu, Kašmiru, Albaniji i mnogim drugim mjestima proteklih godina", navedeno je, između ostalog, u pismu.
Ipak, Klinton nije bio motivisan samo time. U dokumentima CIA iz 1995. vidljivo je da se Klintonu žurilo da postigne mirovni sporazum kao adut za izbornu kampanju za američke predsjedičke izbore 1996. godine, na kojima mu je rival bio probošnjački senator Bob Dol.
Iz selekcije dokumenata 2006-0325-F vidljivo je i da SAD nisu željele da u Dejtonskom sporazumu stoji formulacija da bi njegova ratifikacija značila legalizaciju etničkog čišćenja, jer bi, kako se ističe, to bilo uvreda i za bh. i za američku vladu.
Istaknuto je da je uoči samog potpisivanja Dejtonskog sporazuma Ričard Holbruk, specijalni izaslanik američkog predsjednika Bila Klintona, izdejstvovao od Harisa Silajdžića, najbližeg saradnika Alije Izetbegovića, da se odrekne insistiranja na takvoj formulaciji te da je Silajdžić obećao da će tako i uraditi.
"Ako vam se bude činilo prikladno, trebalo biste da ponovite naše primjedbe u vezi s upotrebom te fraze, uz argumentaciju da bi to bila uvreda za bosansku i američku vladu", navedeno je u dokumentu, koji je u decembru 1995. sastavio Aleksandar Veršbou, koji je u to vrijeme bio pomoćnik predsjednika Klintona za evropske poslove, a koji je poslao "Toniju i Sendiju", vjerovatno misleći na Entoni Lejka i Sendija Bergera, savjetnike Klintona i potpredsjednika Ala Gora za nacionalnu bezbjednost.
Ovaj dokument sadrži primjedbe i sugestije koje bi trebalo iznijeti u pregovorima sa liderima Kongresa u vezi sa davanjem podrške slanju američkih trupa u BiH u sklopu implementacije mirovnog sporazuma. U jednoj od sugestija se ističe da Klintonova administracija ne bi trebalo da prizna da su američki oficiri direktno uključeni u program naoružavanja Armije FBiH nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.
"Predlažem da naglasite tvrdolinijašima u Kongresu da je važno da ostane naša formulacija, jer želimo održati maksimalnu javnu distancu između američke vojske i programa 'Opremi i obuči'", navedeno je u dokumentu.
Pojašnjenja radi, velika većina senatora, posebno republikanaca, bila je protiv Klintonovog plana slanja trupa u mirovnu misiju u BiH, pravdajući to opasnošću za američke živote, ali je ipak, nakon duge debate, saglasnost na kraju data.
O Biltu i Srebrenici
Karl Bilt, švedski diplomata, je 6. jula 1995. blokirao vazdušne udare koji su mogli spriječiti masakr 6.000 muškaraca u Srebrenici, navedeno je u dokumentu iz biblioteke Bila Klintona.
Kako je istaknuto, NATO je tražio vazdušne udare protiv Srba oko Srebrenice, ali je UN bio protiv kako ne bi propali Biltovi napori da postigne mirovni sporazum u pregovorima sa Miloševićem.
Svrha dokumenta Klintonove administracije je da bude pokazano da bi Bilt, koji je predlagan za visokog predstavnika u BiH, bio loš kandidat jer se vjerovalo da ne bi bio efikasan u procesuiranju srpskih ratnih zločina.
U dokumentu se tvrdi da ni nakon srebreničkog masakra Bilt nije želio da osudi Srbe.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.